Iako smo očekivali da ćemo barem tokom ljeta paradajz, papriku i krastavac kupovati po pristojnijoj cijeni, imajući u vidu da smo ga van sezone plaćali i preko tri eura zbog nepostojanja domaće plasteničke proizvodnje, kilogram je i dalje između euro i po i dva eura i na pijacama i u trgovinama.
U razgovoru sa proizvođačima i preprodavcima na pijacama stičemo utisak da niko nije zadovoljan. Prvi jer su, kako tvrde, prinuđeni da prodaju svoje proizvode po niskim cijenama, drugi jer tvrde da po gajbi ne zarade više od nekoliko eura, dok trgovci standardno nijesu zainteresovani da komentarišu svoje marže.
“Svi se ugrađuju, samo mi ispaštamo i jedino ćemo mi da propadnemo. Računam da do sljedeće godine vjerovatno neće opstati 60 do 70 odsto proizvođača”, kaže poljoprivrednica iz Zete Ivana Mrdak navodeći da je krastavac koji je prodavala 50 do 60 centi u trgovinama dostizao cijenu od euro do 1,20 eura.
Trpe ogromne gubitke zbog cijena đubriva koje nekontrolisano rastu.
“Nešto što je koštalo 12 eura za džak od 25 kg, sada košta 40 eura. Ono što me koštalo 200, sada će me koštati hiljadu eura. Kako da planiram proizvodnju”, pita se Mrdak dodajući da bi 200 eura podrške, koje im je dalo Ministarstvo poljoprivrede trebalo da im vrate “da popiju po kafu”.
Mrdak upozorava da ni u jednom sektoru cijene ne rastu rapidno kao u poljoprivredi.
“Niko nije našao za shodno da pokuša stopirati cijene. Ljudi u gradu misle kako se mi bogatimo, a bogate se oni koji posreduju između nas i krajnjih kupaca. Mi ne tražimo da se bogatimo, nijesmo se ni do sada bogatili, samo tražimo da preživimo ovu muku, a ne znam ko će uspjeti to ove godine”, navodi Mrdak.
Objašnjava da ih, kada odu u velike lance, ne pitaju koliko košta roba, već im oni određuju cijenu “hoćeš-nećeš”. Ako se ništa ne poboljša, Mrdak kaže da će sljedeće godine morati da smanji proizvodnju.
“Ne vidim ni zračak nade da u narednom periodu bar budemo na pozitivnoj nuli, da nam se vrati ono što smo uložili. Plastenici su stradali od grada, niko nije došao da utvrdi štetu, čak su nam pojedini kazali da nemamo što ni prijavljivati. Meni je ove godine propalo deset tona lubenice, jer pretpostavljam da je bilo važnije prodati robu iz uvoza, mada mislim da je bila manja potražnja i zbog manjeg broja turista”, kaže Mrdak.
Ipak, smatra da i među poljoprivrednicima vlada apatija i neorganizacija, kada je riječ o njihovim potrebama.
“Najgore je to što kao proizvođači nijesmo organizovani, ne znam zbog čega niko neće da se pobuni niti da stvori pritisak. Niko nam neće kucati na vrata i pitati nas imamo li kakav problem. Ne znam čega više imamo da se bojimo, kad smo dovedeni na rub egzistencije”, poručuje Mrdak.
Uzrok visokih cijena je višak uvoza, smatra poljoprivredni proizvođač iz Malesije Željko Milić.
“Uvozni lobi šteluje neprirodne cijene, jer to nije logično, nije prirodno. Oni neće našu robu koja je jeftinija, kvalitetnija i svježija, ali hoće skupu robu iz uvoza. Ugušili su proizvođače koji su im konkurencija”, navodi Milić.
Smatra da se cijene u maloprodajama formiraju na bazi proizvoda iz uvoza, koji su, kako tvrdi Milić, skuplji 30 do 40 odsto od crnogorskih.
“Sve vrijeme se govori o tome da su domaći proizvodi skuplji od uvoznih, a to nije istina. Neka neko pogleda koliko košta kilogram paprika iz uvoza. Mi nemamo gdje sa proizvodima, nego da ih dajemo trgovcima, a oni da bi zadržali monopol i povećali zaradu formiraju cijene na osnovu uvoznih, pa se na tu robu ugrađuju 20, a na našu 60 odsto. Kao da nam kažu ‘mi imamo te proizvode, ali možemo vam učiniti da ih kupimo, jer svakako nemate šta drugo s njima’. Tako smo ucijenjeni, jer je naše tržište pretrpano proizvodima iz uvoza”, tvrdi Milić.
Kaže da su na sopstvenom tržištu stranci, jer veliki lanci imaju ugovoreni uvoz za 12 mjeseci, a crnogorski proizvođači ne mogu obezbijediti paradajz, krastavac ili kupus za toliko mjeseci godišnje.
“Naše tržište je i suviše veliko za našu proizvodnju, ne možemo imati višak proizvoda ako pokrivamo samo 20 odsto tržišta, a smiješno je koliko se stalno priča o tim viškovima. Uvozi se sve moguće, do te mjere da uvoz pravi višak bez nas. To što od nas kupe je mizerno, ucjenjuju nas, pokušavaju da nas zbrišu sa tržišta”, tvrdi Milić.
Za pola godine uvoz mesa 56 miliona
Prema podacima Monstata, za prvih šest mjeseci ove godine uvoz mesa bio je vrijedan 56,7 miliona što je uvećanje od 39 odsto, dok je uvoz voća i povrća iznosio 41,29 miliona što je 22,7 odsto više nego prošle godine u istom periodu. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković je ranije za Pobjedu ocijenio da je do povećanog uvoza hrane došlo zbog stabilizacije tržišta, a da je vrijednost uvoza dodatno uvećana inflatornim poremećajima.
Izvor: Pobjeda
