Rijetko se kojem dokumentu u zemljama regije pridaje tolika objektivnost i ozbiljnost kao Doing Business ljestvici i izvještaju koji svake godine objavljuje Svjetska banka. Ta se ljestvica tumači kao neosporna ocjena našeg približavanja zemljama razvijenog kapitalizma. Iz njenog sakralnog statusa, u zavisnosti od rezultata pojedine zemlje, proizlaze uvijek isti komentari.
Ako je zemlja napravila pomak na ljestvici, oni koji su na vlasti sebi odmah pripišu zasluge, a opozicija i “trezveni analitičari” upozore da nema mjesta euforiji. A ako je slučajem zemlja pala na ljestvici, stagnirala ili prepustila susjedima prednost, onda krene rafalna paljba, uglavnom s rasističkim prizvukom. Opozicija i kritika udare na vlast, sijevaju optužbe za neodgovornu ekonomsku politiku. A u zapadnijim zemljama regije se krene nabrajati inače manje vrijedne zemlje i ljude koje su ispred nas: par istočnih susjeda i red afričkih zemalja. Kao što bi rekao Donald Trump, a lokalni se liberalni analitičari složili: vukojebine.
Dakle, kao što smo napomenuli, kvalifikovanosti i uvjerljivost te ljestvice ne dovode se u pitanje. Niti na osnovnom nivou: ljestvica mjeri lakoću poslovanja, a svi znamo koje su česte prepreke poslovanju: porezi, radnička prava, ekološki standardi. To što lakoća poslovanja može nekome otežati život naprosto se ne vidi kao problem: valjda je jednačina prezahtjevna. Međutim, čini se da problem s Doing Business ljestvicom nadilazi metodološka ishodišta. Naime, izgleda da je pristranost puno očiglednija.
Rodna zemlja neoliberalizma
Prošle nedjelje je vodeći ekonomista Svjetske banke Paul Romer u intevjuu za Wall Street Journal izvinio Čileu zbog mjesta na prošlogodišnjoj ljestvici. Prema njegovim riječima, pad Čilea na ljestvici u posljednje tri godine za 21 mjesto, s 34. na 55., nije uvjerljiv jer nije došlo do pogoršanja uslova poslovanja u tom periodu. Takođe, izrazio je sumnju u vjerodostojnost podataka i metodologije u slučaju procjene čileanske ekonomije. No, ono što je najvažnije u cijeloj priči jest da te godine koincidiraju s periodom u kojem je na vlasti bila lijeva koalicija na čelu s Michele Bachelet, predsjednicom koja je prošli mjesec izgubila izbore.
A izbore je izgubila od konzervativnog milijardera Sebastiána Piñere. S obzirom na to da je ljestvica objavljena za vrijeme predizborne kampanje, ne čudi da se u Čileu politička situacija naelektrisala nakon Romerovog intervjua. Valja istaći da su se slične promjene na ljestvici događale i prije: pad od 2006. do 2010. dok je Bachelet bila predsjednica, te uzlet u periodu Piñerina mandata od 2010. do 2014. Ovoga puta, navodno, pad je uzrokovan promjenom metodologije istraživanja. Tako barem tvrdi Augusto Lopez-Claros, ekonomist Svjetske banke zadužen za Čile, inače profesor ekonomije na Univerzitetu u Santiagu.
Michele Bachelet je zatražila istragu od Svjetske banke. Naime, Piñerina pobjeda na izborima, barem u smislu danih obećanja, temeljila se u priličnoj mjeri na rasterećenju birokratije i olakšavanju ulaganja. Ako se Romerove tvrdnje i ispostave istinitima, gorak će ukus ipak ostati u ustima: ljevica, ma kako god je definisali, nalazi se u prilično nezavidnoj situaciji ako se mora braniti “pokradenim” mjestom na Doing Business ljestvici. I to ne samo u Čileu, rodnom mjestu neoliberalizma, već bilo gdje u svijetu.
Bilten
