Nekad učimo šta i kako treba, a nekad i kako ne treba. Ovo drugo su možda i najvažnije lekcije koje sam naučila i koje pokušavam da prenesem – poručuje Adrijana Husić u intervjuu za #zeneoduticaja

Rukovoditeljka odjeljenja za marketing i komunikacije u Portonovom, Adrijana Husić je svoju bogatu dvadesetogodišnju karijeru započela je u lokalnoj nevladinoj organizaciji gdje je od pozicije volontera napredovala do liderskih pozicija. Korporativno iskustvo počela je da stiče 2009. godine i od samih početaka obavlja pozicije koje objedinjuju PR, odnosno odnose sa javnošću i društveno odgovorno poslovanje.

Dio tima komunikacija u Telenoru postaje 2011, gdje je četiri godine bila jedan od nosilaca eksterne komunikacije, a kao menadžer Telenor fondacije prepoznata stručnjakinja za društveno odgovorno poslovanje. U isto vrijeme obavljala je funkciju potpredsjednce komiteta za društveno odgovorno poslovanje Američke privredne komore u Crnoj Gori.

U intervjuu za #zeneoduticaja kazala je da je od 2015. za Azmont Investments radila kao menadžerka za korporativne komunikacije i društveno odgovorno poslovanje, te kao menadžerka za marketing i komunikacije od 2018, pokrivajući poziciju urednice Portonovi Montenegro Essence Magazina. Trenutno obavlja funkciju rukovoditeljke odjeljenja za marketing i komunikacije.

– Godinu dana od 2020. provela sam na Regionalnom komunikacijskom programu za Zapadni Balkan, gdje sam vodila komunikacije i jačala kapaciteta mladih evropskih ambasadora. Od aprila do oktobra 2021. obavljala sam funkciju menadžerke za društveno odgovorno poslovanje i korporativne komunikacije u kompaniji Tara Resources, gdje i dalje angažovana kao konsultantkinja – kazala je Husić, stručnjakinja za odnose sa javnostima/komunikološkinja.

Naša sagovornica je završila studije Socijalne politike i socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka. Tečno govori engleski jezik, a služi se i turskim jezikom i ima pasivno znanje njemačkog i francuskog jezika. Aktivan je član crnogorske blogerske zajednice i putovanja je čine bogatijom, a Istanbul je grad kojem se uvijek vraća i koji doživljava kao svoj drugi dom.

#ZENEODUTICAJA: Svoje dvodecenijsko iskustvo iskoristili ste da osnujete svoju kompaniju?

#Adrijana Husić: Da, tako sam 2021.godine osnovala svoju kompaniju za komunikacije, Communication Studio Cassiopeia, u okviru koje je nastala prva Crnogorska bojanka, koja na inovativan i kreativan način, kroz crteže i edukative tekstove najmlađe, a i one malo starije, upoznaje sa Crnom Gorom.

#ZENEODUTICAJA: Postigli ste zanačajne rezultate u oblasti PR-a i društvenog odgovornog poslovanja?

#Adrijana Husić: Tako je. Radila sam na različitim radnim mjestima koji su prepoznatljivi po aktivnostima i projektima koji su uključivali edukaciju mladih i imali veliki značaj za lokalnu zajednicu. Imam velilko iskustvo i u profesionalnom radu iz oblasti korporativnih komunikacija, ljudskih prava i socijalne zaštite, razvijanja kapaciteta i aktivizma mladih koje sam sticala u Crnoj Gori i inostranstvu.

#ZENEODUTICAJA: Da li je teško biti uspješna poslovana žena na Balkanu?

#Adrijana Husić: Biti žena na Balkanu ima svoju težinu, iako čini se da nije drugačije ni van Balkana. Nažalost brojni događaji kojima svjedočimo nas vraćaju u život srednjega vijeka i podsjećaju da moramo da se borimo iznova i iznova. I sve dok moramo da se vraćamo na te neke, činilo se, dobijene bitke, biće teško biti uspješna poslovna žena.

To je valjda i stvar očekivanja. Živimo patrijarhat. U takvom zatvorenom društvu, uloga žene je podređena i očekuje se servilnost.

Da li ćemo ta očekivanja da ispunjavamo, na nama je. Raduje me što je otpor žena i jak i glasan, i da imamo mogućnosti da prevaziđemo očekivanja. Na koncu, žena treba da radi ono što želi i što smatra da može bez obzira na očekivanja drugih. Mi smo rediteljke svojih života, aktivno biramo što želimo – od profesije do toga koliko glasno želimo da govorimo. Mislim da smo trenutno na kritičnoj tački gdje djevojčice i žene treba ohrabriti i reći im da je njihov glas važan, da su one važne, da imaju neograničene mogućnosti i da u sadašnjosti i budućnosti mogu da mijenjaju svijet koji im nije baš naklonjen.

#ZENEODUTICAJA: Da li su po vašem mišljenju u Crnoj Gori u prednosti muškarci, kada je u pitanju položaj, mjesečna zarada?

#Adrijana Husić: Sve dok postavljamo ovo pitanje, odgovor je nažalost potvrdan… Svakog dana, bez obzira na zanimanje, javni diskurs nam daje potvrdu ovoga. Da li ima izuzetaka? Ima. A da li žena mora više da se bori? Mora. Možda smo se i previše navikle na to pa a priori prihvatamo tu borbu – i tako idemo iz dana u dan, nekad nesvjesne iste. Podsjetila bih na jednoj od naših izdanja Crnogorske bojanke „Ja sam sve što želim biti“ koje je posvećeno svakoj odvažnoj djevojčici i ženi, ali i onim stidljivijima koje još uče kako da se njihov glas čuje, a stav poštuje. Ono je i nastalo kao odgovor na nedovoljnu ravnopravnost koju djevojčice i žene žive svakoga dana. Razbijanje stereotipa da svaka djevojčica mora biti nježna princeza, a svaka žena smjerna i tiha u vremenu u kojem živimo postalo je imperativ i nešto čime se intenzivno moramo baviti.

#ZENEODUTICAJA: Kakva je situacija u turističkom sektoru?

#Adrijana Husić: Kada govorimo o sektoru, razlika se javlja samo u onom dijelu gdje su neka zanimanja tradicionalno više ili manje ženska.

#ZENEODUTICAJA: Jeste li u svojim poslovnim angažmanima imali opstrukcije muških kolega?

#Adrijana Husić: Počela sam rano da radim, i to su uglavnom bili muški kolektivi. Lagala bih kada bih rekla da sam imala opstrukcije. Imala sam sreću da radim u dobrim kolektivima, i rekla bih izbalansiranim što je jako važno – imati oba pola u timovima, različite generacije, kulture je ono što timu daje širinu i stvari se sagledavaju na drugačiji način.

Nažalost, moje iskustvo nije iskustvo svih žena koje znam – ali je vjerujem važno. Nerijetko previše insistiramo na negativnim pričama i zaboravljamo koliko su one dobre važne i koliko mogu i treba da budu podstrek – zato ih trebamo pričati i isticati.

Zbog svega što se dešava ženama oko nas, i zbog svih djevojčica kojima baš u ovom momentu neko govori što ne mogu ili ne smiju, moramo kreirati drugačiji narativ i izaći iz začaranog kruga patrijahata u kojem se kao društvo nalazimo. I to je obaveza svih nas – naročito ako smo uspjele da to u određenoj mjeri mijenjamo, na kom god nivou i u ma kojoj mjeri. Počinjemo od sebe, i svog bliskog okruženja, uvijek.

#ZENEODUTICAJA: Kome možete da zahvalite na podršci na svom putu uspjeha?

#Adrijana Husić: Uvijek se prvo zahvalim sebi. Prvi i potonji razgovor uvijek je onaj sa odrazom u ogledalu i mir koji tu nalazimo je beskrajno važan za sve što nosi dan i ljudi sa njim. Radom na sebi, godinama (a traje i dalje) shvatila sam koliko smo pogrešno, kao društvo, čitave generacije nas, pogrešno učeni da odgovore tražimo van sebe. To se odnosi i na podršku. Taj momenat skrivanja iza kolektivnog nas čini mi se i dosta košta. Kada smo u miru sa sobom, onda smo od koristi i drugima, i oni nama. I to je drugi nivo podrške koji svi trebamo.

Imam sreću da su moje izbore prihvatali moji najbliži, porodica i prijatelji, i bili podrška čak i ako im nekada nijesu baš najjasniji (smijeh). Niz žena koje su oko mene i od kojih svakodnevno učim i koje me inspirišu je dug… I one su najjači vjetar u leđa koji dobijam godinama.

#ZENEODUTICAJA: Šta vas najviše odmara nakon teškog poslovnog dana?

#Adrijana Husić: U nekim idealnim okolnostima, radni dan završavam oko 17.00/17.30. Vrijeme nakon posla je moje vrijeme za porodicu i prijatelje, za relaksaciju – vrijeme u samoći i tišini, ili pak uz knjigu ili film. Nerijetko se dešava da i popodne biva radno – ali to obično bude kreativno vrijeme i razrada nekih ideja koje se motaju po glavi i koje traže prostor i vrijeme da zažive. Tako je nastala i Crnogorska bojanka – jedna lična i važna priča koja nosi žensku energiju i pečat onoga što sam ne samo ja, već i cijeli tim koji je iza ove priče.

Kraj dana je uvijek rezervisan za kraću meditaciju i sve raniji odlazak u krevet, osim ako je neko dešavanje dovoljno zanimljivo da me ponovo izvuče iz kuće… Život u Herceg Novom je dosta uticao na mirniji život i neku sporiju dnevnu traku, ili možda fokusiraniju na posao i sebe. Zato su i lijepe prirodne svijeće, neko zanimljivo crnogorsko vino i par stranica ili skrolanje društvenih mreža na iPadu češći izbor od svirki (iako se dobrom bendu ili DJ-u uvijek obradujem). Ovo je idealno vrijeme i za smišljanje novih putovanja koja su posljednjih godina smanjena zbog pandemije, ali se radujem što počinjemo da živimo neku novu staru normalnost…

#ZENEODUTICAJA: Koje su vaše preporuke mlađim koleginicama na početku svoje karijere?

#Adrijana Husić: U svemu što radim trudim se da budem dosljedna sebi, vrijednostima koje živim i iznad svega autentična. Vjerujem da sve što radimo ostavlja određeni trag, i da kroz svaki dan i ono što činimo mijenjamo – i sebe i sve oko sebe. Nekada je to manje, nekada više, ali je jednako značajno. Zato je autentičnost onoga što živimo i radimo važna – i vjerujem ključna za uspjeh.

Imala sam tu sreću da sam učila od sjajnih ljudi, i gdje god sam bila i jesam, trudim se da budem neko od koga nove generacije mogu nešto da nauče dok istovremeno od ljudi koji me okružuju i sama učim. Nekad učimo šta i kako treba, a nekad i kako ne treba. Ovo drugo su možda i najvažnije lekcije koje sam naučila i koje pokušavam da prenesem.

Poštovanje smatram jednom od najvažnijih stvari u životu. Da bismo poštovali druge, moramo poštovati sebe, što je preduslov da nas drugi poštuju. A kada iz poštovanja nešto radimo, uz autentičnost, ne možemo pogriješiti. Ljudi to osjećaju i prostora za izazove i nerazumijevanje gotovo da nema.

Ništa manje bitno, a najčešće najlakše zapostavljeno zbog načina života koji živimo, jeste da se igramo… I da se ne bojimo da pokušavamo. Prve stvari koje smo kao djeca usvojili, a koje su nas kroz odrastanje učili da potisnemo.

Izvor: #zeneoduticaja#zeneoduticaja