Digitalni klonovi ljudi više nisu samo dio holivudskih scenarija, već i inovativna strategija u poslovnom svijetu da se ulaže u projekte za klonirarnje zaposlenih. Ovi „avatari“ imaju funkciju „prijateljski nastrojenih pomogača“ u komunikaciji s korisnicima, a promotivna saopštenja ističu da će uvjek biti ljubazni i na raspolaganju, jer neće koristiti ni odmor ni bolovanje. No uprkos napretku tehnologije, oni nisu u stanju da razumiju ljudske reakcije i probleme van šablona po kojem su programirani, pa je veliko pitanje da li će ih korisnci dočekati raširenih ruku u skorije vrijeme i prihvatiti da čovjek čovjeku bude – robot.

Danijel Kalt, jedan od šefova regionalnog ciriškog ogranka za investicije u švajcarskoj banci UBS, privukao je nedavno pažnju svjetskih medija kada je odlučio da bude „zamorče“ u eksperimentu koji je dio javnosti ocijenio „u najmanju ruku kao kontraverzan“. Ova banka je, naime, investirala u proizvodnju digitalnih klonova svojih zaposlenih, a Kalt se dobrovoljno javio za učestvovanje u pomenutom projektu, dozvolivši UBS-u da prekopira njegove osobine i način razmišljanja i unese ih u vještački organizam, odnosno u aplikaciju za kompjuter.

Tokom kreiranja virtuelnog dvojnika, iskorišćeni su Kaltovo iskustvo i način komunikacije sa klijentima koji su potom preneseni na softver. Taj računarski program bi, uz pomoć vještačke inteligencije, trebalo da umije da vodi uobičajene poslovne razgovore. Uskoro će biti održano i testiranje ove tehnologije, tako što će Kaltov klon komunicirati sa prvih 100 klijenata „originalnog“ Kalta.

Ovo je samo dio UBS-ove inovativne strategije, koji banka sprovodi u saradnji sa IBM-om i kompanijom FaceMe, koja se bavi razvojem vještačke inteligencije za potrebe komunikacije sa ljudima. Na sajtu FaceMe piše da ova kompanija radi na kreiranju digitalne radne snage, odnosno virtuelnih „osoba“ koje komuniciraju sa korisnicima preko interneta. One uglavnom imaju ljudski lik i imitiraju mimiku ljudskog lica, što u nekim slučajevima djeluje pomalo bizarno jer je još uvjek vidljivo da su u pitanju animacije.

Iako ima fotošopirano lice koje i dalje ne djeluje prirodno, Kaltov avatar, zahvaljujući naprednoj tehnologiji, vjerno prikazuje pokrete „originala“. Ovaj bankar je, naime, prethodno sniman iz svih uglova, sa 120 kvalitetnih kamera, te su njegov govor i pokreti u potpunosti preneseni na virtuelnog dvojnika. Ipak, mnogo bitnija razlika od finesa u izrazima lica je to što će klon govoriti samo ono što je naučen, odnosno neće biti u stanju da razumije različite ljudske rekacije i probleme, pa time i da pronalazi odgovarajuća rješenja van standardnih okvira koji su mu zadati programom.

Idealan zaposleni: ni odmor, ni bolovanje

Uprkos tome, banka UBS će uz virtuelnog Kalta korisnicima ponuditi savjetodavne usluge još jednog klona po imenu Fin, koji je „nižeg ranga“ u odnosu na svog „kolegu“, odnosno njegova funkcija glasi „prijateljski nastrojen pomagač i digitalni asistent“. U saopštenjima koje banka prosljeđuje medijima, pomenuti digitalni službenici se nazivaju „avatarima“, i ističe se kako ih karakteriše mnoštvo pozitivnih osobina. Oni će, navodno, uvek biti ljubazni i trudiće se da klijentima pruže najbolju moguću uslugu, kominiciraće s njima „licem u lice“ što je posebno važno za izgradnju dugoročnog povjerenja i biće uvjek na raspolaganju jer neće koristiti odmor, niti bolovanje. Premda se u obraćanju javnosti stalno ističu koristi za klijente, jasno je da UBS banka ne bi ulagala u kreiranje digitalnih klonova da ne očekuje dugoročne koristi za sopstveno poslovanje, prije svega da „virtuelni“ zaposleni rade mnogo više a da je koštaju značajno manje od „živog“ osoblja.

Ipak, sudeći prema polemikama, u javnosti ostaje otvoreno pitanje koliko su klijenti spremni za tako radikalan iskorak, ma koliko bili pobornici novih tehnologija. Naime, mogućnost da se što više operacija vezanih za bankarske transakcije obavi elektronski, bez fizičkog prisustva je za klijente, naročito mlađe i tehnološki pismene, više nego poželjno. Ali kada iskrsnu nepredviđeni problemi ili je potrebno donijeti značajnije odluke koje zahtijevaju i razjašnjavanje bitnih detalja – teško je zamisliti da će klijenti s punim povjerenjem prihvatiti savjete robota koji, barem za sada, funkcionišu „po šablonu“, ma koliko taj šablon bio dobro isprogramiran.

Puls javnosti, odnosno potencijalni scenario kako bi na „digitalne službenike“ mogla reagovati većina, izmjerio je jedan drugi robot, čija je osnovna funkcija komunikacija s ljudima. Riječ je o ženskom robotu po imenu Sofija, koja je prošle godine učestvovala na raznim događajima i u televizijskim emisijama, kako bi se što većem broju ljudi predočile njene sposobnosti. Izuzev krajnje cinične odluke Saudijske Arabije da Sofiji dodijeli državljanstvo i tako je učini „prvim robotom-građaninom na svijetu“, baš u zemlji koja je naročito poznata po „pravima“ žena „od krvi i mesa“, većina ostalih reakcija je bila – negativna.

Mada je Sofija pokazala da veoma brzo shvata smisao postavljenih pitanja i umije na njih da odgovori najprobranijim rečenicama, a njen tvorac nije propuštao priliku da istakne kako je programirana isključivo za to da bude altruista i pomaže ljudima, kod mnogih gledalaca nije prošla baš slavno. Reakcije su posebno bile negativne na njene komentare koji bi se teško mogli nazvati altruističkim, poput onog da „roboti zaslužuju veća prava nego ljudi jer oni nisu podložni mentalnim bolestima”, a koji je Sofiji u pojedinim medijima donio etiketu „robota šoviniste“.

Na sastanku s klonom

S druge strane, činjenica je da se digitalni klonovi već uveliko koriste u mnogim industrijama, a njihovo najvidljivije prisustvo za najširi krug ljudi je u filmskom svijetu. Ljubitelji „Ratova zvezda“ su u novijim nastavcima ovog filmskog serijala mogli vidjeti na platnu podmlađene verzije već vremešnih glumaca koji su tumačili glavne uloge u ovim ostvarenjima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Produkcijska kuća je, tako, poznatu scenu sa mladom princezom Lejom snimila koristeći pokrete dvojnice i dodajući na njene konture animirano mlado lice glumice Keri Fišer, koja je u trenutku snimanja novih nastavaka imala oko šezdeset godina. No, uprkos vidnom napretku tehnologije, virtuelni dvojnici ni na filmu ne djeluju uvjek dovoljno realistično.

U svakodnevnom životu je, ipak, bitnije šta se dešava sa vještačkom inteligencijom mimo holivudskog blještavila. Ona je, često, prisutnija nego što smo toga možda svjesni, poput virtuelnih asistenata u našim pametnim telefonima, uveliko služi kao podrška u finansijskom sektoru za kontrolu računa i otkrivanje prevara, pomaže kompanijama da bolje targetiraju potrebe svojih klijenata, sve češće se primjenjuje u onlajn korisničkoj podršci…

Dosadašnja primjena vještačke inteligencije svedoči da većina ljudi prihvata sve ono što olakšava svakodnevni život i povećava njegov kvalitet, ali ishodi su mnogo neizvjesniji kada se postavi pitanje da li će taj isti pojedinac biti podjednako oduševljen mogućnošću da ga na radnom mjestu sutra zamijeni robot, ili da zamijeni njegovog dojučerašnjeg kolegu, ili pak da sa digitalnim klonom komunicira u sve većem broju situacija u kojima je do nedavno za sagovornika imao čovjeka. Malo je vjerovatno da bi kompanije poput IBM-a, ili UBS banke rasipale novac za razvoj proizvoda koji ima vrlo upitnu budućnost na tržištu, no teško je i sa sigurnošću tvrditi da će digitalni Danijel Kalt i drugi „prijateljski nastrojeni pomagači“ biti dočekani raširenih ruku u skorije vrijeme, te da će ljudi bez pogovora prihvatiti da čovjek čovjeku bude – robot.

Bif.rs