Naravno da bi se usudile. I naravno da im odgovara preduzetništvo, pogotovo kad kao majke mogu da biraju kada se posvećuju djeci, kada poslu. Tako mlade, tako uspješne, tako ostvarene. Vode biznis već skoro 5 godina, ali bilo je tu i grešaka.
Aleksandra i Tatjana, bliznakinje iz Budve, 28 godina vlasnice su poslastičarnice „Le Gemelle“. Radile su kao kuvari u “Maestralu” a bile 4puta državni prvaci u poslastičarskoj artistici . Vrlo rano počele da rade u hotelu Maestral , već sa 15godina. Sa 18 godina su ih doživljavali kao oformljene kuvare . Zavrsile su fakultet za hotelijerstvo u Kotoru . Tražile su posao poslije rada u hotelu, bilo što samo da nisu kuvari. Ali su njihovo umijeće uvijek prepoznavali i taj posao im je najčešće nuđen.
Već 2009. godine idu u potragu za prostorom koji bi bio njihova poslastičarnica, iako se u tom momentu nema novaca za ulaganje. Ali su znale da će jednoga dana otvoriti poslastičarnicu. Dolazi 2012. godina, ostvaruju se kao majke. Shvataju da bolovanje mogu iskoristiti kao period za otpočinjanje biznisa. Preostala ušteđevina od svadbe, kredit dignut na majčino ime, pomoć od oca i supruga i novac je sakupljen. Kako kažu u tom momentu ulaganje od nekih 12-13 hiljada bilo je ogromno. Iz današnje perspektive, to je malo ulaganje.
Mnogo je novca reinvestirano u početku, a i danas se dio profita ponovo ulaže u biznis. To je neminovnost. Poslije dvije godine rada otvaraju još jednu radionicu, a prvobitnu pretvraju u poslastičarnicu. U naletu zadovoljstva poslovanjem, dobijaju novac od babe i đeda za taj poduhvat. Bile su oduševljenje što će ponuditi mušterijama mjesto na kojem će moći da uživaju u njihovim tortama, a ne samo da ih preuzmu. A klijenti? Oni nisu bili željni sjeđenja. Inspekcija je bila češći gost.
Hladan tuš za ove mlade preduzetnice, pogriješile su u procjeni potreba klijenata. Ali nisu odustale. Poslije te teške godine, biznis kreće uzlaznom putanjom. Mijenjaju lokaciju, sve više klijenata imaju. Prate trendove ali održavaju kvalitet. Uvijek na umu imaju konkurenciju, ali ne gube kvalitet proizvoda kako bi odgovorili na sve izazove.
Jedni drugima su najveća podrška i pomoć. Dobar dio familije radi zajedno i pomaže se, bore se i opstaju. Na početku su mislile kako su “ svijet osvojile” i sve znaju, sad kažu da nisu znale baš ništa. Ali nešto su dobro radile, kad je njihov biznis već u petoj godini.
Za marketing kažu da se najviše oslanjaju na Facebook, koji se pokazao kao veoma efikasan. Drugi vidovi mogu biti efikasni, ali su znatno skuplji. Obimna papirologija im je predstavljala problem, koji su sa zadovoljstvom prepustile mami:D Greškom su uposlile lošeg računovođu pa sui taj ceh platile. Al su učile. I uče dan danas, što na svojim što na tuđim greškama.
Smatraju da se dosta mladih i starijih ljudi plaši preduzetništva. Smatraju da bi se i one uplašile da su znale što ih sve čeka, ali njihov fokus bio je na ostvarivanju sna. Ne na usputnim preprekama koje čekaju svaki biznis, al koje se nekada mogu predvidjeti, nekada se lako prevaziđu a nekada budu dobra lekcija za dalje.
Izvor: Unija mladih preduzetnika
