Svijet se trenutno nalazi na početku Četvrte industrijske revolucije, odnosno Industrije 4.0. Ona se prilično razlikuje od tri industrijske revolucije koje su joj prethodile – upotrebe parne mašine, električne struje, pojave fabrika i kompjuterizacije – zato što ima potencijal da poremeti našu percepciju o tome šta znači biti ljudsko biće.

Šta je Četvrta industrijska revolucija?

Četvrta industrijska revolucija podrazumijeva velike i nezaobilazne promjene u načinu života, rada i odnosa ljudi jednih prema drugima, uzrokovanih usvajanjem sajber-fizičkog sistema, Interneta stvari i Interneta sistema. Putem implementacije pametne tehnologije u naše fabrike i radna mjesta, povezane mašine će uzajamno djelovati, vizualizovati cijeli proizvodni lanac i same donositi odluke.

Očekuje se da će ova revolucija izvršiti uticaj na sve discipline, industrije i ekonomije. Iako je u neku ruku Četvrta industrijska revolucija produžetak komjuterizacije iz Treće, to jest digitalne industrijske revolucije, zbog brzine, prostranosti i uticaja na sistem, ova revolucija se smatra posebnom erom. Četvrta industrijska revolucija remeti skoro sve industrije širom svijeta, i nezapamćenom brzinom stvara velike promene na nelinearan način.

Profesor Klaus Švab se u svojoj knjizi “Četvrta industrijska revolucija” bavi nevjerovatnim potencijalnom tehnologija koje su nastale tokom Četvrte industrijske revolucije, kao i mogućim rizicima. Švab navodi da “su promjene toliko duboke da, iz perspektive ljudske istorije, nikada nije postojalno vrijeme većih obećanja ili većih opasnosti”. Pored toga, Švab strepi od moćnika koji razmišljaju previše tradicionalno i kratkoročno, i smatra da ignorišu potencijalne snage remećenja i inovacija koje oblikuju našu budućnost.

Koja su obećanja Četvrte industrijske revolucije?

Zaista, jedna od najvećih obećanja Četvrte industrijske revolucije je potencijal da se poboljša kvalitet života ljudi širom svijeta, i da poraste nivo zarade. Oni koji žive u zemljama Prvog svijeta već uživaju u prednostima povezanog svijeta, kao i novih predmeta i servisa koji su stvoreni kako bi iskoristili tehnologije. Njihova radna mjesta i organizacije postaju “pametnije” i efikasnije, kako mašine i ljudi počinju da rade zajedno. Tehologije Četvrte industrijske revolucije mogu čak da nam pomognu da se spremimo za prirodne katastrofe, i potencijalno da ponište neke štetne stvari koje su donijele prethodne industrijske revolucije.

Koje su moguće opasnosti Četvrte industrijske revolucije?

Svjetske vlade bi trebale da adekvatno isplaniraju i regulišu nove sposobnosti kako bi osigurale bezbjednost ljudi. Društvene tenzije bi mogle da porastu kao rezultat društveno-ekonomskih promjena koje je donijela Četvrta industrijska revolucija. Naime, ona bi mogla da podeli tržište rada na one koji posjeduju niske veštine i time primaju niske plate i specijalizovane stručnjake koji primaju visoku platu. Uglavnom oni koji prvi prihvate nove tehnologije posjeduju finansijska sredstva da ih obezbijede, i takva tehnologija može još dalje da uvećava njihov uspjeh i time dalje proširi ekonomski jaz. Neki poslovi će postati zastarjeli. Dodatno, promjene bi mogle toliko brzo da se razviju, da čak i oni koji su u prednosti zbog svog znanja i spremnosti, neće moći da isprate tempo efekata promjena, prenosi PC Press.

Kako se najbolje pripremiti za Četvrtu industrijsku revoluciju?

Švab poziva vođe i građane da “zajedno stvore budućnost koja radi za sve, time što na prvo mjesto postavlja i osnažuje ljude”, i da stalno trebamo da se podsjećamo da su “sve nove tehnologije prvenstveno alatke napravljenje od ljudi za ljude”. Ljudi moraju da budu proaktivni u oblikovanju ovih tehnologija. Ovo zahtijeva svetsku saradnju i zajednički pogled na to kako tehnologija mijenja oblik ekonomija, društva, kultura i pojedinačnih načina života. Firme bi trebale da investiraju u njihovu tehničku infrastrukturu i da razvijaju sposobnost analize informacija. Svi poslovi bi trebali da prave korake kako bi se transformisali u pametne i povezane organizacije, ili će uskoro izgubiti na konkuretnosti.

Kao društvo trebalo bi da razvijamo vođe sa vještinama pomoću kojih bi vodili organizacije kroz ove nezapamćene promjene. Kao profesionalci, trebamo da prihvatimo promjene, i da shvatimo da ono što naši poslovi danas podrazumijevaju može drastično da se promijeni u bliskoj budućnosti. Naše obrazovanje i sistemi za treniranje trebaju da se prilagode kako bi bolje pripremili ljude za fleksibilnost i sposobnost kritičkog mišljenja koji će im biti potrebni za poslove budućnosti.