Turska je godinama imala visoki ekonomski rast i bila smatrana ekonomskim čudom poput ekonomija na Dalekom istoku, ali sada se vidi da taj rast nije bio na zdravim osnovama. Investitori na finansijskim tržištima, ali i turska javnost, su izgubili povjerenje u nacionalnu valutu koja je od početka godine oslabila gotovo 50% od svoje vrijednosti i kapital prebacuju u eure, dolare i zlato kako bi ga zaštitili.
Više je uzroka trenutnih problema za Tursku. Prvi je pretjerano zaduživanje posljednjih godina. Visoki rast je finansiran masovnim zaduživanjem od strane građana i države, što je doprinosilo potrošnji i rastu ekonomije. Dugovi su sada počeli da stižu na naplatu, a po nekim izvorima Turska trenutno ima 181 milijardu USD duga u stranim valutama. Drugi razlog problema je povezan s prvim, a radi se o tome da turski predsjednik Erdogan uporno udaljava Tursku od Zapada.
Američki i evropski investitori koji ne vole političku nesigurnost zbog toga odgađaju investicije u tu zemlju, a kapital koji se već nalazi u Turskoj prebacuju na sigurnije lokacije. U takvoj situaciji bankari su takođe zabrinuti. Naime, bez priliva stranog kapitala, ekonomski rast će sigurno usporiti, a Turska možda neće moći vratiti dospjele dugove. Na temelju toga, oni koji su spremni pozajmiti novac Turskoj, traže mnogo veću kamatu nego što su tražili prije samo nekoliko godina, što dodatno guši rast.
Kao da sve to nije već dovoljno veliki problem, učesnici na Forex valutnom tržištu već mjesecima rasprodaju eure, funte, kao i valute zemalja u razvoju kao što je turska lira, i njima kupuju američke dolare. Te dolare koriste za ulaganje u američke akcije koje su praktički rekordno visoke i državne obveznice SAD, koje trenutno donose značajno više kamatne stope nego obveznice ostalih razvijenih zemalja.
Za završni udarac turskoj liri zasluženi su političari – Tramp i Erdogan. Naime, svi gore navedeni problemi su doveli do naglog slabljenja turske lire i jačanja američkog dolara, što može loše uticati na američki izvoz u tu zemlju. U sklopu svojih protekcionističkih mjera, Tramp je odlučio da udvostruči carine na uvoz čelika i aluminijuma iz Turske, što je uzrokovalo još veću paniku na tržištima i dodatnu rasprodaju lire.
Turska centralna banka u takvoj situaciji može naglim dizanjem kamatnih stopa da pokuša da vrati povjerenje u valutu i stabilizuje kurs, no Erdogan je zabranio takvu mjeru, vjerovatno zbog straha da će visoke kamatne stope dodatno usporiti rast.
Kako reaguju globalna finansijska tržišta?
U strahu od potpunog urušavanja turske ekonomije, investitori su u posljednjih nekoliko dana počeli da prodaju akcije čak i na razvijenim tržištima (njemački DAX je od petka pao 2,5%), a od valuta, osim dolara, počeli su da jačaju i švajcarski franak i japanski jen, tradicionalna utočišta u nesigurnim vremenima. Najvažniji razlog za zabrinutost je eventualna izloženost evropskih banaka prema Turskoj. Naime, ako bi Turska bankrotirala, evropske banke bi se mogle naći u problemima, što nikako nije poželjan scenario.
Je li realno očekivati da se kriza proširi?
Iako su gore navedeni događaji izuzetno loši za Tursku, analitičari Admiral Markets-a smatraju da nije realno očekivati proširivanje krize na cijelu Evropu ili čak svet. BDP Turske čini samo 1% ukupnog globalnog BDP-a, pa se zato čak i izrazito velika recesija u toj zemlji ne bi primijetila u podacima o globalnom rastu. Kada je u pitanju evropski bankarski sektor, ponavljanje scenarija koji se dogodio u Grčoj prije nekoliko godina takođe nije realno. Naime, Turska nije članica EU i ima samostalnu valutu, čije slabljenje može značajno ublažiti krizu. ECB danas na raspolaganju ima značajno veća ovlašćenja i mehanizme za ubrizgavanje kapitala u finansijski sektor, čime može da neutralizuje bilo kakav nedostatak novca zbog straha privatnih investitora.
Promjene vrijednosti akcija, obveznica, valuta razvijenih zemalja i plemenitih metala do kojih je došlo u posljednjih nekoliko dana i nedjelja vjerovatno su privremene. Investitori će najvjerovatnije u roku od nedelju ili dvije realno sagledati situaciju i zaključiti da problem u Turskoj nema mnogo veze s poslovanjem npr. Googlea ili Facebooka te s valutom Japana i Australije. Do globalne recesije će prije ili kasnije doći, no finansijska kriza u Turskoj vjerovatno neće biti kap koja će preliti čašu, stoga je realno za očekivati da se vrijednost većine finansijskih instrumenata vrlo brzo vrati na nivoe na kojima su bile prije nego što se počelo pričati o Turskoj.
BIF
