U Njemačkoj sve više ljudi koristi bezgotovinske načine plaćanja. Pandemija je samo ubrzala taj trend. Stručnjaci upozoravaju na moguće rizike – pogotovo po pitanju zaštite podataka.
Jedan njemački lanac pekarnica (s najvećim prometom u zemlji) početkom lipnja prošle godine se našao na naslovnicama medija. Preduzeće čije se sjedište nalazi u jednom manjem mjestu u blizini Düsseldorfa mušterijama je ponudilo „inovacijski popust” od 3% – za sve one koji bezgotovinski plaćaju kupljeni hljeb ili pecivo. Ta je pekarnica ustvari samo mušterijama “prebacila” popust, odnosno sniženje PDV-a (s 19 na 16 posto), to je bila jedna od korona-mjera pomoći njemačkih vlasti privredi, odnosno građanima. Obrazloženje je glasilo: plaćanje karticama ili smartphoneom nije samo brže, nego je i higijenski prihvatljivije, piše DW.
Kampanje ove kompanije je samo jedan od brojnih primjera za načine na koje njemačke kompanije i prodavnice žele da podstaknu mušterije da “pređu” na bezgotovinsko plaćanje. A ono je već neko vrijeme u trendu, to se moglo uočiti i prije pandemije.
Prva godina u kojoj je u Njemačkoj bilo zabilježeno da je veći udio ljudi koji prilikom kupovine, odnosno plaćanja koriste kartice nego onih koji se odluče na gotovinsko plaćanje bila je 2018. U protekloj godini prodavnice su 56% prometa ostvarili preko bezgotovinskog plaćanja. U usporedbi s drugim europskim zemljama to i nije tako puno, Njemačka je negdje u sredini.
U Luksemburgu, Francuskoj ili Estoniji ljudi češće plaćaju karticom. Na samom vrhu ljestvice su skandinavske zemlje. Tamo mnogi hoteli, barovi ili prodavnice uopšte ne žele da prihvate plaćanje kovanicama i novčanicama. U Švedskoj 82% ljudi plaća bezgotovinski.
Politički cilj – bezgotovinsko plaćanje
U cijeloj Evropskoj uniji se elektronsko plaćanje “reklamira” kao siguran i brz način plaćanja, odnosno kao “higijenska mjera”. Evropsku komisiju pritom ne smeta ni činjenica da uopšte nema nikakvih dokaza da kovanice ili novčanice stvarno predstavljaju neki znatniji rizik za širenje virusa.
Pandemija je pokazala koliko je bezgotovinsko plaćanje praktično, tvrde iz Brisela. I zato će EU i ubuduće još više podsticati bezgotovinski način plaćanja. Šefica Komisije Ursula von der Leyen digitalizaciju i bezgotovinski način plaćanja je proglasila vrhovnim prioritetima – odmah nakon zaštite klime.
Oliver Hommel je stručnjak za płatni promet u kompaniji Accenture, jednom od najvećih konsultantskih firmi u svijetu. Ovaj ekonomista je uvjeren da će se nastaviti trend korištenja bezgotovinskih načina plaćanja u Evropskoj uniji. Na jednoj strani “ljudi su se navikli na prednosti” tog načina plaćanja, a na drugoj je “već i prije korona-krize znatno opala rezerviranost trgovaca prema plaćanju karticama”.
Politička volja je tu, politika želi i podstiče promjene u načinu plaćanja, a rezultati se vide u svakodnevici: zahvaljujući pravilima EU-a, kompanije koje nude kreditne kartice od 2015. više ne smiju od trgovaca zahtijevati tako visoke takse kao u prošlosti. Zato kupci sve rjeđe u prodavnicama mogu vidjeti obavijesti o tome da je plaćanje karticom moguće – ali tek od određene svote.
Ono što je za mušterije prednost, za vlasnika pekare u susjedstvu ili slične male prodavnice może postati problem. Prelazak na bezgotovinsko plaćanje podrazumijeva određene troškove. Kompanije koje servisiraju bankomate od njih kod plaćanja debitnom karticom zahtijevaju pokrivanje provizije od uglavnom 0,25% realizovanog prometa, kod kreditnih kartica taksa może iznositi i do tri posto. Veliki diskontni lanci ili trgovine mogu dogovoriti povoljnije uvjete, ili se uspiju dogovoriti oko svojevrsnog “flatratea”.
Mogući rizici
Što se tiče mušterija, stručnjaci prije svega vide probleme po pitanju zaštite podataka.
Oliver Hommel kaže da to važi posebno za varijante plaćanja uz pomoć smartphona, odnosno u onim situacijama kada se tokom procesa plaćanja mora na tastaturi upisati i PIN. To je slučaj prije svega kod takozvane NFC-komunikacije. Ta tehnika se koristi uglavnom kod beskontaktnog plaćanja manjih iznosa.
Mnoge benzinske stanice ili diskonti prodavnice su opremljeni takvim uređajima za plaćanje karticama bez kontakta, odnosno NFC-čitačima. A da bi se i telefon povezao s uređajem potrebno je instalirati jednu aplikaciju. Koliko je taj način plaćanja u međuvremenu značajan, može se dobro vidjeti u Holandiji. Posebno je omiljeno NFC-plaćanje. Od 2019 tako se obavlja najveći broj transakcija, više i od gotovinskog plaćanja, odnosno klasično plaćanja putem kartice.
Za Olivera Hommela sve to nije baš skroz neproblematično, zato što “mobilni uređaji nisu u potpunosti zaštićeni od napada hakera”. Osim toga on napominje i da ljudi koji tako kupuju stvari, ujedno i otkrivaju gdje su – kupovali. A te podatke o lokaciji kupovine neke aplikacije evaluiraju i pohranjuju, iz sigurnosnih razloga.
Gdje bi sve to moglo voditi? Hommel to objašnjava na primjeru SAD-a: “Tamo Google već sad ima pristup velikom broju podataka kreditnih kartica i s njima może ciljano upravljati reklamama za trgovce na licu mjesta, može ih analizirati i skuplje prodavati.”
