Politika novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trampa, ukoliko se sprovede, neizbježno će posijati sjeme novog talasa nezadovoljstva, protesta i teorija zavjere. Slična dinamika zavladala je u SSSR-u u deceniji koja je prethodila njegovom raspadu.

Godine 1987, istoričar Pol Kenedi objavio je svoju uticajnu knjigu Uspon i pad velikih sila, koja se bavila temom imperijalnog pretjerivanja i završila analizom Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država – dvije velike sile tog vremena. U roku od samo nekoliko godina, Sovjetski Savez se raspao, otvarajući prostor da SAD postane jedina dominantna sila u svijetu. Međutim, s obzirom na nedavne događaje, možda je vrijeme da se ponovo razmotri Kenedijeva knjiga i njene pouke.

U julu 2020. godine, usred pandemije, napisao sam zabrinut komentar pod naslovom “Kasnosovjetska Amerika”. Približavali smo se kraju prvog mandata predsjednika Donalda Trampa i plašio sam se da su SAD zapale u bezizlaznu krizu. Iako je zemlja imala ogroman potencijal u vidu talenata i energije, politički sistem bio je disfunkcionalan. Dvije glavne partije su svoje kandidate birale nedemokratski (jer je primarni proces uglavnom atrofirao), a čini se da su masovni stimulativni čekovi postali glavni metod sticanja političke popularnosti.

U tom kontekstu, promjena sa Trampa na predsjednika Džoa Bajdena napravila je malu razliku. Amerika nije imala sovjetski sistem jednopartijske države, ali nije imala ni mnogo unutar- ili međupartijske demokratije. Birači su i dalje osjećali da su prevareni, a veliko trošenje je i dalje smatrano ključem za izborni uspjeh i društvenu stabilnost. Amerika je izgledala osuđena da ostane u svojoj kasnosovjetskoj fazi.

Kolaps Sovjetskog Saveza dogodio se u dvije faze – nepokretna gerontokratija ustupila je mjesto pogrešno osmišljenom pokušaju radikalne, disruptivne reforme. Kada je Konstantin Černjenko postao generalni sekretar Komunističke partije 1984. godine, imao je 72 godine. Naslijedio je senilnog Leonida Brežnjeva i bolesnog Jurija Andropova, ali je i sam bio toliko nemoćan da je jedva pročitao govor na Andropovljevoj sahrani. Potom je došao Mihail Gorbačov, koji je obećao da će podmladiti SSSR rušenjem starih birokratskih lanaca kroz perestrojku (ekonomska reforma) i glasnost (otvorenost i transparentnost). Međutim, pokušaj da se stara razmišljanja pomete sa scene oslobodio je centrifugalne sile, posebno potisnute nacionalizme, koji su ubrzo srušili sam Sovjetski Savez.

Danas mnogi analitičari, posebno u Rusiji, primjenjuju ovu analizu sovjetskog raspada na SAD. Istaknute ličnosti upoređuju Trampa sa Gorbačovom, čije su reforme razbile SSSR. Iako je Tramp mnogo stariji nego što je Gorbačov tada bio, i on se predstavlja kao insajder koji djeluje kao autsajder, kao neko ko će slomiti sistem.

Nakon što je tokom kampanje prikrio svoju revolucionarnu agendu, Tramp sada jasno pokazuje svoje namjere. Kao i svaki uspješan politički pokret, Trampova kampanja „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ (MAGA) uspjela je zahvaljujući izgradnji koalicije. Radnička klasa u SAD-u (uključujući veći broj azijskih, hispanskih i crnih birača) privučena Trampovom antisistemskom porukom pridružila se uticajnim, ultrabogatim tehnološkim preduzetnicima koji imaju sopstvene ideje o transformaciji zemlje.

Očekivano, ova koalicija već pokazuje znake napetosti. Najočigledniji problem je što će mnoge Trampove predložene mjere neizbježno izazvati inflaciju – isti problem koji je oslabio predsjednika Džoa Bajdena. Nove i veće carine odmah će povećati troškove života, a bilo kakav ozbiljan pokušaj da se uhvati i deportuje 11 miliona nedokumentovanih imigranata izazvaće haos i nove nestašice radne snage u poljoprivredi, građevinarstvu i ključnim distributivnim centrima.

Slično tome, ukidanje birokratije na način kako to zamišljaju Ilon Mask i Vivek Ramasvami – kroz novo Ministarstvo efikasnosti vlade (DOGE) – ostavilo bi veliki broj Amerikanaca bez posla. (Ovi radnici teško da će pohrliti u slabo plaćene poslove u poljoprivredi.) Tako će, dok svijetla budućnost ostaje samo maglovito obećanje, očigledni troškovi i bol biti jasno vidljivi.

Zagovornici Silicijumske doline takođe sanjaju o primjeni vještačke inteligencije kako bi povećali produktivnost, a samim tim i zarade radnika sa nižim kvalifikacijama. Ideja na prvi pogled nije nerazumna. Postoje dokazi da je AI donijela bar djelimičan napredak u pozivnim centrima. Produktivni dobici u drugim oblastima, poput zdravstvene zaštite i njege starijih, očigledno su mogući. Ali ni ova revolucionarna filozofija „akceleracionizma“ niti njene potencijalne primjene nijesu testirane u velikim razmjerama. Štaviše, vizija Silicijumske doline oslanja se na globalno povezani svijet u kojem je SAD bio dominantan igrač.

Ilon Mask, iako u potpunosti podržava Trampov projekat potpune disrupcije, paradoksalno kombinuje tehnologiju sa „globalističkim“ statusom kvo. „Poslovanje kao i obično vodi Ameriku ka bankrotu,“ tvrdi Mask, „zato nam je potrebna promjena na ovaj ili onaj način.“ Mask s pravom hvali šok terapiju predsjednika Argentine Havijera Mileija, koji je ukinuo carine i otvorio argentinsku ekonomiju, ali svi znamo da je „carina“ Trampova omiljena riječ. Ostaje da se vidi kako će se ova očigledna tenzija riješiti.

S druge strane, američko povlačenje, samo po sebi, ne može izazvati globalni kolaps trgovine na nivou Velike depresije, jer SAD čini samo 13,5% svjetskog uvoza. Naravno, druge zemlje bi mogle odgovoriti ili pokušati da imitiraju Trampa. Ali što je Tramp haotičniji, to je manje vjerovatno da će naći sljedbenike. Pogledajte samo odvraćajući efekat koji je Bregzit imao na druge evropske skeptike, ili kako su većina država nasljednica SSSR-a bile željne da usvoje drugačiji pristup.

Tako dio Trampove koalicije želi globalizam, dok ga drugi dio odbacuje. Ironija je u tome što će oni koji se protive globalizaciji najviše osjetiti bol pokušaja okretanja ka unutrašnjim pitanjima. Trampova politička agenda, ukoliko se sprovede, neizbježno će posijati sjeme novog talasa nezadovoljstva, protesta i teorija zavjere.

Isti opis važi i za post-sovjetsko iskustvo iz posljednjih godina dvadesetog vijeka. Nagla, brza promjena dovela je samo do poremećaja, a svi koji su time bili pogođeni pridružili su se narednoj grupi nezadovoljnih. Slična dinamika izgleda da se dešava u SAD-u danas. Rusija svakako priželjkuje takav razvoj događaja.

Harold James

Izvor: Project Syndicate