Medicinski stručnjaci, ali i dio ekonomskih analitičara u SAD, upozoravaju da je aktuelna pandemija jasno pokazala da je zdravstvo „rak rana“ američkog društva. Prije pandemije, 27 miliona Amerikanaca nije imalo zdravstveno osiguranje. Sada im se pak pridružuju i milioni koji su ovo pravo ostvarivali preko poslodavaca a ostali su bez posla. U pokušaju da ugasi požar koji se ubrzano širi, Tramp je najavio upumpavanje 100 milijardi dolara u zdravstveni sistem. Kritičari ovaj potez ocjenjuju kao gašenje kuće koja bukti – malim bokalom vode. U trenutku pisanja ovog teksta, test na koronu je besplatan, ali troškovi liječenja za one bez osiguranja umiju da narastu čak i do 73.000 dolara. Sve nade polažu se u hitno omogućavanje pristupa zdravstvenoj nezi za širu populaciju.

Kada je zaraza bila hiljadama kilometara daleko od Sjedinjenih Država, predsjednik Donald Tramp je koronu zvao „kineskim virusom“. Istina, iz Kine je potekao, ali je takođe istina i da je ova zemlja uspjela da epidemiju stavi pod kontrolu, bar prema zvaničnim podacima. U koje doduše veliki dio svijeta gaji sumnje. Ali, šta se za to vrijeme desilo Sjedinjenim Državama?

Amerika je prva zemlja u svijetu koja je prešla psihološku granicu od 100.000 zaraženih. U trenutku pisanja ovog teksta nemoguće je pretpostaviti kojom će se brzinom virus širiti među njenim stanovništvom i kakve će krajnje posljedice imati.

Zdravstvena računica

Ekonomista Džefri Saks je izrazio bojazan da Amerika nije u stanju da obuzda epidemiju onako kako je to učinila Kina. Prije svega zato što SAD, u strahu od usporavanja ekonomije, nisu odmah reagovale na pojavu virusa zatvaranjem preduzeća i prelaskom na rad od kuće, bar ne u trenutku kada je to moglo da uspori širenje zaraze.

Osim toga, Amerika, upozorava Saks, ima loš zdravstveni sistem. Prema njegovom mišljenju, Tramp je od dolaska na vlast svesrdno radio na urušavanju javnog zdravstva. Prije dvije godine ukinuta je Pandemijska jedinica u okviru Savjeta za nacionalnu bezbjednost, a prošle godine su povučeni epidemiolozi koji su u Kini pratili zdravstvenu situaciju. „Tramp snosi odgovornost za sve to, ali on nije jedini krivac za sumorne izglede Amerike pred ovom pandemijom“, ocjenjuje poznati ekonomista. Suština problema je, ističe, u polazištu da je primarni cilj liječenja ostvarivanje zarade, a ne unaprjeđenje opšteg zdravlja stanovništva. To onda ima za posljedicu da se zdravlje unaprijed proglašava privilegijom koja je rezervisana samo za imućnije.

I zaista, Sjedinjene Države su poznate po neuobičajenom zdravstvenom sistemu u poređenju sa većinom drugih zemalja. Za početak, on nije centralizovan. U ukupnom broju medicinskih ustanova, samo 21 odsto je u državnom vlasništvu, a preostale su privatne. One se dijele na neprofitne i profitne. Najviše je bolnica koje su osnovale neprofitne ustanove, poput crkvi, drugih dobrotvornih i neprofitnih organizacija. One zbog svog doprinosa zajednici ne plaćaju lokalne poreze, pa je vjerovatno to jedan od razloga što je ovakav vid poslovanja najčešći u zdravstvenom sektoru. Njihovi pacijenti pak plaćaju liječenje, ali su cijene u neprofitnim bolnicama niže nego u profitnim, što nije slučaj i sa kvalitetom usluge.

Poskupljenja kao jedina konstanta

Iako država izdvaja velike svote za zdravstvo, to ne utiče na veću dostupnost medicinskih usluga. Kako pokazuje istraživanje iz 2017. godine koje je obuhvatilo 11 najrazvijenijih saveznih država, one imaju veoma skupe zdravstvene sisteme koji bi, za taj novac, morali biti efikasniji.

Postoji mnoštvo podataka koji upozoravaju da je zdravstvo „rak rana“ američkog društva. Uprkos tome, njegovi troškovi rastu iz godine u godinu. Primjera radi, samo od 1997. do 2011. godine, troškovi liječenja su, sa uračunatom inflacijom, porasli za 63 odsto. Troškove plaćaju građani koji nemaju zdravstveno osiguranje, ali i oni koji imaju osiguranje koje ne prokriva sve medicinske usluge.

Zdravlje košta, i to mnogo

Prethodni američki predsjednik Barak Obama je, u pokušaju da uvede zdravstveno osiguranje za ranjivije kategorije stanovništva, bio zasut optužbama da je komunista. Takođe, proglašavan je i socijalistom koji želi da uništi temelje na kojima je sazdana Amerika. Uspio je da progura zdravstveno osiguranje „Medicare“ za ljude starije od 65 godina koji su radili bar deset godina i plaćali doprinose, i „Medicaid“ za one sa nižim primanjima, koji nemaju novca za privatne bolnice. Ovo se u toku pandemije pokazalo kao spas za mnoge Amerikance, jer sada te kategorije stanovništva, uz one koji su osigurani, mogu da se liječe.

Inače, prije izbijanja pandemije oko 27 miliona Amerikanaca nije imalo zdravstveno osiguranje. Od broja onih koji su imali osiguranje, polovina je bila osigurana preko poslodavaca. To znači da je sa zatvaranjem mnogih firmi veliki deo njih izgubio pristup liječenju. A troškovi istog nisu bili mali.

Naime, tek početkom marta, nakon pritiska demokratskih predstavnika u Kongresu, ukinuta je naplata od 1.331 dolara za testiranje na koronavirus. Tako je ono počelo da se radi besplatno. Ali ukoliko je test pozitivan, računi počinju da se gomilaju. Prema podacima „Fair Health“, nevladine organizacije koja se bavi proračunavanjem medicinskih troškova, šest dana bolničkog liječenja od koronavirusa za osobu koja nema osiguranje, ili za osobu koja je smještena u zdravstvenu ustanovu koja nije pokrivena njenim osiguranjem, košta 73.000 dolara. Pacijentima sa zdravstvenim osiguranjem umanjuju se troškovi lečenja u prosjeku na nešto više od 38.000 dolara, ali i to zavisi od vrste usluge i cene lečenja u određenoj bolnici.

Finansijska injekcija za zdravstvo

U situaciji kada se zaraza veoma brzo širila, stručna javnost je zahtijevala od Trampove administracije da aktivira dio Zakona o zaštiti pacijenata i povoljnoj zdravstvenoj njezi, takozvanog Obamacare-a. Tim članom se olakšava procedura za dobijanje zdravstvenog osiguranja u situacijama prirodnih i sličnih katastrofa. Tramp je ovaj zahtjev odbio. To znači da će milioni ljudi koji su ostali bez posla i dalje morati da se bave papirologijom kako bi ostvarili pravo na liječenje. I to u situaciji kada vreme igra presudnu ulogu u zaustavljanju epidemije.

Ipak, u cijelom ovom ideološkom haosu pojavilo se i zrno razuma. Dok se epidemija rapidno širila a sa njom rastao i broj žrtava, Trampova administracija je najavila da će koristiti državni novac za plaćanje bolničkih računa neosiguranih pacijenata. Za te svrhe izdvojeno je 100 milijardi dolara. Kritičari i dalje smatraju da ova svota neće omogućiti svima pristup zdravstvenoj njezi. Ali bar će nekima pomoći. S druge strane, bolnice izvještavaju da su i dalje u finansijskim problemima. Jer, zbog otkazanih redovnih operacija i drugih intervencija, na kojima su dobro zarađivale, sada ne mogu da podmire troškove poslovanja.

Odlaganje odlaska ljekaru zbog straha od troškova

Sve je više medicinskih stručnjaka koji upozoravaju da će slabosti američkog zdravstvenog sistema proizvesti gore posljedice nego sam virus. „Mi nemamo zdravstveni sistem, jer sistem podrazumijeva plan koji važi za sve, a mi imamo gomilu različitih privatnih i državnih bolnica i milione stanovnika bez zdravstvenog osiguranja“, opisuje situaciju Lin Bluet, profesorka zdravstvenih politika na Univerzitetu u Minesoti. Pošto broj neosiguranih Amerikanaca mlađih od 65 godina raste od 2016. svake godine, ona strahuje da bi mnogi koji imaju simptome korone mogli zbog visokih troškova odlagati odlazak kod ljekara sve dok situacija ne postane ozbiljna, a time i teža za liječenje.

Takvo ponašanje se može očekivati i kod dijela onih koji imaju privatno osiguranje, uglavnom preko poslodavca, jer najčešće nisu pokriveni troškovi cjelokupnog liječenja. Jedno istraživanje iz 2018. godine je pokazalo da zdravstveno osigurani građani SAD godišnje za medicinske usluge, pored onoga što im plati osiguranje, doplate još 3.300 dolara.

Stoga ne iznenađuje sve više pesimističkih prognoza da će Amerika platiti izuzetno visoku cijenu pandemije. Razlog za to je činjenica da je u ime slobodnog tržišta uporno odbijala da prihvati koncept zdravstvenog sistema koji je dostupan svima, uključujući i plaćena bolovanja. Struka uglavnom ocjenjuje da su mjere koje sada Tramp preduzima radi ublažavanja posledica zaraze koja se već uveliko raširila – zakasnile. Osim toga, neke od njih, poput naloga velikim privatnim kompanijama da preusmjere proizvodnju na izradu nedostajućih respiratora i dezinfekcionih sredstava djeluju i cinično, jer se i te kako kose sa duhom slobodnog tržišta.

Zato će njegova nevidljiva ruka biti blagoslov za osiguravajuće kompanije. U jeku pandemije objavljena je analiza tržišta osiguranja, prema čijim rezultatima bi, ukoliko milionima Amerikanaca zaista bude bila potrebna bolnička njega, premija osiguranja naredne godine mogla porasti za 40 odsto.

Marija Dukić, Biznis i finansije, broj 172, april 2020

Izvor: Bif.rs