Dok sjedite na vašem kauču i čekate da prođu reklame, za samo nekoliko sekundi možete dobiti dizajn za vaš novi dom. Ali da li je baš to ono što želite?

Pet riječi: „idealan dom u beogradskom predgrađu“ i desetak sekundi bilo je sve što je potrebno da se dobije slika ispod. Morate priznati, izgleda pomalo zastrašujuće poznato, kao da je izvučena sa naslovne strane nekog arhitektonskog magazina.

U određenoj mjeri, ovo je obećanje vještačke inteligencije – njena sposobnost da kroz nekoliko sekundi stvori na stotine idejnih rješenja, generisanih iz vaših tekstualnih uputstava, a sve bez potrebe za obukom, arhitektom i inženjerom.

Ova mogućnost zvuči izvanredno za pisanje godišnjih izvještaja, studentskih radova ili spiskova za kupovinu, ali da li biste zaista povjerili oblikovanje svog životnog prostora vještačkoj inteligenciji?

Neminovno je da vještačka inteligencija igra već određene uloge u pojedinim fazama oblikovanja projekata u arhitekturi. Prema izvještaju Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, usvajanje vještačke inteligencije u tamošnjim arhitektonskim praksama trenutno iznosi 41%.

S obzirom na to da se očekuje da će taj broj biti u porastu tokom vremena, neizbježno je da će vještačka inteligencija uticati na oblikovanje arhitekture i mijenjati način na koji dizajniramo naše domove.

Kako se vještačka inteligencija koristi u arhitekturi?

Većina velikih praksi već ima stručnjaka u ovoj oblasti, a čak i male prakse eksperimentišu koristeći se vještačkom inteligencijom, od ChatGPT-a do naprednih vizualizacionih alata. Vizualizacija je zapravo i najzastupljenije polje vještačke inteligencije.

Bilo da se radi o dodatnom uređenju postojećih vizualnih prikaza, dodavanjem elemenata poput drveća, ljudi, oblaka ili se na postojećim prikazima uz vještačku inteligenciju „testiraju“ druge opcije u smislu materijalizacije ili se čak kreiraju potpuno novi prikazi, barijera za ulazak u ovakav vid „dizajniranja“ je veoma niska.

Za one koji nijesu arhitekti ili dizajneri, sposobnost generisanja ovakvih slika omogućava pristup svijetu dizajna koji nikada prije nijesu imali. Međutim, za arhitekte i dizajnere ova upotreba može biti problematična.

Naime, prema riječima predavača i stručnjaka za vještačku inteligenciju Mohameda Makija, AI će vjerovatno „učiniti život arhitekte pravim paklom“, dok klijenti, uvjereni da su „kreirali dizajn“, pokušavaju da realizuju ono što je vještačka inteligencija „isprojektovala“.

Problem je iluzija koja se stvara da sve funkcioniše kako treba jer izgleda stvarno. Problem leži u tome da postoji mnogo toga više što ide uz dizajn od same slike.

Hoće li arhitekte preživjeti?

Render objekta nije dizajn, jer arhitekte 90% svog vremena rade sve drugo sem skica, odnosno idejnog rješenja.

Vrijeme se koristi za obavljanje svih neophodnih stvari koje omogućavaju ideji da se realizuje, poput komunikacija s klijentom, upravljanja troškovima, nabavke potencijalnih materijala, vađenja dozvola, usklađivanja sa propisima, a najviše od svega, izrade velikog broja tehničkih crteža i detalja.

Ovaj rad zahtijeva mnogo više inteligencije i kvalitativne procjene nego što vještačka inteligencija može trenutno da pruži. Ipak, vještačka inteligencija može unaprijediti proces izrade projekata.

AI arhitektama može pomoći u dosadnim poslovima, kako bi arhitekte mogle da svo vrijeme posvete radu u kom su najbolji, a to je rad sa ljudima na njihovim jedinstvenim dizajnerskim rješenjima.

– Kreativnost je vještina koja se razvija tokom vremena. Vještačka inteligencija ne može da je zamijeni, ona je zaista samo alat – rekao je za Abc News Mohamed Maki.

Može li se uspješno razlikovati dobar dizajn od lošeg?

Kvalitet rendera ili dizajna koji dobijete od vještačke inteligencije isključivo zavisi od ulaza, na osnovu kojih vještačka inteligencija generiše dizajn. Po principu „junk in – junk out“.

Ljudima koji nijesu arhitekti ili dizajneri enterijera može biti ponekad teško da razlikuju dobar od lošeg dizajna. Potrebno je razmišljati o funkciji, materijalizaciji i građevinskim propisima.

Sljedeća prepreka je procjenjivanje opcija koje vam pruža vještačka inteligencija. Sa toliko opcija dobijenih za tako kratko vrijeme, koje su pritom uvjerljivo prikazane, kako običan čovjek da izabere?

Ovo nas ponovo vraća na stručnu procjenu. Ovakav proces zahtijeva stručnu obuku i iskustvo, kako bi se dobijeni dizajn zaista realizovao i kako bi se izbjegle sve moguće zamke tokom izgradnje.

A čiji je to zapravo projekat?

Pored svega navedenog, vještačka inteligencija ne zna tačno šta spaja da bi kreirala vaše slike, kome pripadaju i da li je čak prikladno koristiti ih. Ovo dovodi do pitanja koja nemaju definitivan odgovor, ali se već testiraju u praksi, kao što je na primjer pitanje oko intelektualne svojine.

Poput društvenih medija, gdje ne znamo ko ili šta oblikuje naše fidove, tako ne znamo tačno ni na koji način se obučava algoritam vještačke inteligencije. Što je interfejs pristupačniji početnicima, to je više pretpostavki ugrađeno u generator kako bi se olakšala interakcija.

Zanimljivo je razmisliti i o tome što se određeni brendovi pojavljuju kroz dizajne koje dobijate kroz vještačku inteligenciju.

Promjene su na pomolu

Dok neki tvrde da je pristup vještačkoj inteligenciji idealan, jer se zaobilaze troškovi arhitekte i svih drugih uključenih profesionalaca, mnogi se sa tim ne bi složili.

Umjesto da se fokusiramo na ljude, sve se vrti oko rendera, oko obećanja o efikasnosti i smanjenju troškova, a što zapravo vodi ka stvarnim problemima kada fizička izgradnja zapravo počne.

Dakle, iako postoji prilika za mnoge ljude da počnu da zamišljaju šta je sve moguće i da se više uključe u proces dizajniranja, što je sjajna stvar, čini se da su arhitekte za sada na sigurnom.

Vještačka inteligencija je zaista dobra stvar i nalazi se u fazi dodatnog razvoja i ukoliko se bude išlo u dobrom pravcu – stvarne promjene su na pomolu.

Na kraju krajeva, arhitekte će koristiti AI kao dodatni alat u svom poslu, baš kao što sada koriste CAD, BIM i slično.

Izvor: Gradnja.rs