Da bi se Institut “Dr Simo Milošević” spasao nije potrebno obezbijediti samo 7,4 miliona eura za deblokadu računa i dodatnih 800 hiljada za isplatu dvije neto zarade, već i još oko 6,5 miliona eura koliko iznose dugovi po tužbama zaposlenih, oko 11 miliona eura za ostale dugove, kao i najmanje 35 miliona eura za njegovu rekonstrukciju da bi bio respektabilna i održiva kompanija. To je ukupno oko 60 miliona eura.

Da bi država preuzela potpunu brigu i Institutu, a time i odgovornost trebalo bi i da otkupi akcije u privatnom vlasništvu za oko osam miliona eura.

Ti podaci nalaze se u finansijskim i revizorskim dokumentima, koji se sada razmatraju u Vladi kako bi se pronašlo rješenje. Osim opasnosti po nastavak blokade računa koja bi vodila u stečaj, jednako velika opasnost za prestanak rada Instituta je da izgubi preostale stručne kadrove.

Agencija za osiguranje depozita Srbije je u ima Jugobanke u stečaju, nakon završetka višedecenijskog spora i pravosnažne presude, 18. jula blokirala račun Instituta za 7,5 miliona eura, od ukupno 9,2 miliona eura koliko bi sa svim troškovima mogao sada koštati ovaj spor. Prije pet godina postojala je ponuda da se ovaj dug izmiri sa milion eura, ali je to tada odbijeno.

Nakon razgovora ministara finansija Crne Gore i Srbije Aleksandra Damjanovića i Siniše Malog saopšteno je da su razgovarali o mogućnosti da se ovaj dug umanji za iznos koji Crna Gora potražuje od Srbije na ime ranijeg sravnivanja obaveza o obeštećenjima starih deviznih štediša, kao i da Fond zdravstvenog osiguranja Srbije postane korisnik usluga Instituta ili bude u pretplati za preostali iznos duga. Crna Gora od Srbije na ime duga za staru štednju potražuje, prema informacijama “Vijesti, oko 1,3 miliona eura.

Kako je tada saopšteno, ostalo je da Vlade dviju država donesu potrebne odluke o prebijanju ovog duga, a da to ne bude nezakonita državna pomoć Institutu, kao i da se dogovori potpisivanje ugovora između Instituta i Fonda za zdravtsveno osiguranje Srbije.

U međuvremenu bi Agencija za osiguranje depozita povukla nalog za blokadu računa. Međutim i to je pravno teško definisati jer je blokada nastala na osnovu pravosnažne odluke a naplata je dio sudskih, odnosno stečajnih vlasti, kojima formalno ne može naređivati izvršna vlast.

Radnici tužbama mogu skinuti 6,5 miliona

Ako bi se ipak račun odblokirao i novac počeo da pristiže, uslijedila bi blokada računa po nekim od tužbama oko 500 sadašnjih i bivših radnika koji ukupno potražuju oko 6,6 miliona eura.
Vlada je u junu uplatila Institutu 600 hiljada eura za isplatu zaostalih zarada, kako bi spriječila najavljeni štrajk, međutim većina novca je odmah otišla na blokade računa po tužbe zaposlenih i na sudske troškove. Kako Vlada ne može tek tako da uplaćuje novac čak ni kompanijama čiji je većinski vlasnik, pravni osnov za isplatu te pomoći bio je avans Fonda za zdravstveno osiguranje na buduće usluge Institutu njegovim osiguranicima.

Ministar zdravlja, Dragoslav Šćekić, tada je kazao da država pomaže Institutu, jer neće dozvoliti da se brend Crne Gore ugasi, a pozvao je njegov menadžment da pruži svoj maksimalan doprinos i da se odgovorno ponaša.

Premijer Dritan Abazović kazao je tada da je stanje u Institutu teško, ali da se nada trajnom rešenju koje će biti u korist svih.

“Ovo je samo pomoć koja treba da pomogne da prevaziđu trenutnu situaciju. Nakon ovoga treba donijeti odluke i učiniti Institut održivim, rekao je Abazović.

Kako taj novac nije otišao na plate radnika, zaposleni i sada traže da im država isplati tri zaostale zarade.

Predsjednica Sindikata Instituta Marija Obradović ne vidi problem u tome što blokade računa i tužbe zaposlenih onomogućavaju da novac stigne do kompanije.

Ona je “Vijestima kazala da ne zna koliko je tačno radničkih tužbi jer one stalno pristižu, kao i da će one pristizati sve dok se ne potpiše kolektivni ugovor koji je kako je kazala, predan na Vladu 11. maja ove godine.

Za ispunjenje radničkih zahtjeva fali 18 miliona

Obradović je dodala da protestima na graničnim prelazima sa Hrvatskom traže ispunjenje njihovih zahtjeva, među njima isplate zaostale tri plate za maj, jun i jul, verifikaciju Kolektivnog ugovora, rješavanje statusa Instituta otkupom akcija manjinskih akcionara, kao i trajno rješavanje pitanja problema isplate “Jugobanke.

Za ispunjenje ovih zahtjeva bilo bi potrebno oko 18 miliona eura.

“Peticije za spas Instituta se potpisuju u cijeloj Crnoj Gori, a sljedeće nedjelje smo u Pljevljima i Bijelom Polju, kazala je Obradović.

Prema podacima iz finansijskog izvještaja za prošlu godinu oko 40 odsto ukupnih prihoda Institut dobije od države. Od Fonda za zdravstveno osiguranje Institutu je uplaćeno 3,25 miliona eura i još 670 hiljada iz Ministarstva zdravlja za projekat rehabilitacije oboljelih od kovida.

Institut je prihodovao i oko 550 hiljada eura iz sindikalnih fondova za odmor i rekreaciju radnika, kao i 398 hiljada za pružanje usluga penzionerima.
Od svih ostalih domaćih korisnika i individualnih pacijenata Institut je lani prihodovao 1,35 miliona eura. Od inostranih korisnika i fondova Institut je lani prihodovao 4,5 miliona eura. Ukupni rashodi bili su 15,2 miliona eura, pa je ostvaren gubitak od oko 4,3 miliona eura.

Od rehabilitacije stranaca lani prihodovano 4,5 miliona

Institut je produžio ugovor o saradnji sa Univerzitetskom bolnicom iz Osla u Norveškoj za četiri godine, kao i potpisao ugovor sa jednom agencijom iz Holandije i iz Bosne i Hercegovine za rehabilitaciju njihovih članova penzionera.

Prošle godine je Institut od saradnja sa norveškim zdravstvenim ustanovama imao prihode od 2,27 miliona eura, od agencija Fonatna iz Holandija 144 hiljade eura, a od rehabilitacije penzionera iz BiH 129 hiljada eura.

Ostvareno je i više drugih manjih poslova sa specijalizovanim agencijama i fondovima iz više država. Ugovor sa Happy travel iz Bijeljine donio je 73.064 eura, sa Spa turs iz Danske 61.945, ugovor za rehabillitaciju libijskih ranjenika 33.851, za rehabilitaciju djece preko fondacije Aleksandar Šapić 32.244, od agencije Rehab iz Švedske 27.198,… od ostalih agencija i individualnih korisnika iz inostranstva prihodovano je 1,9 miliona eura.

Da bi produžio ugovor sa Norvežanima Institut je morao da rekonstruiše i malo modernizuje jedan dio svojih bolničkih kapaciteta.

Da je prihvaćena ponuda Philiberta i Rakčevića, Institut bi sada bio moderna ustanova

Konzorcijum češke kompanije Philibert i petrovačkog hotelsko-turističkog preduzeća Vile Oliva, biznismena Žarka Rakčevića, ponudio je 2019. godine na tenderu za privatizaciju deset miliona eura za 56,48 odsto državnih akcija Instituta, preuzimanje svih dugova kao i 27,94 miliona eura za investicije u period od pet godina. Ukupan trošak za preuzimanje većinskog paketa akcija Instituta vrijedio je tada oko 45 miliona eura.

Da je tadašnja ponuda prihvaćena u ovoj godini bi bila završena modernizacija Instituta.

Tadašnja Vlada Duška Markovića je ponudu odbila.

Upravni sud krajem prošle godine donio je presudu da je u januaru 2020. godine nezakonito zaustavljen proces privatizacije Instituta i naložio Vladi da nastavi pregovore.

Oni su formalno nastavljeni, ali partner iz Češke više nije imao povjerenje u saradnju sa crnogorskim institucijama, a i sama situacija u Institutu se pogoršala.

Rakćević je u međuvremenu kupio 25 odsto akcija Instituta od države Srbije za 2,9 miliona eura, kao i dodatno dva odsto na berzi.

Nema rasta prihoda bez ozbiljne modernizacije

Da bi Institut poslovao na nuli potrebno je da prihode poveća za 50 odsto, uz racionalizaciju troškova i uslov da ne bude novih tužbi.

Izvještaji pokazuju da toliki rast ne bi bio moguć na domaćem tržištu već da bi Institutu bilo potrebno proširenje ugovora sa Norveškom, kao i duplo veće prihode od drugih partnera iz inostranstva.

Da bi to bilo moguće potrebna je modernizacija opreme i građevinska rekonstrukcija skoro svih bolničkih kapaciteta Instituta.

Privatizacionim planom češko-crnogorskog konzorcijuma iz 2018. godine ta modernizacija i ulaganja su procijenjana na 28 miliona eura. Međutim od tada je došlo do značajnog rasta cijena građevinskog materijala i druge opreme, pa bi sada taj investicioni plan prema procjenama koštao najmanje 35 miliona eura.

Vijesti