Ako se iz protekle sedmice može naučiti neka lekcija, to je društvena cijena pohlepe. Kapitalizam je zasnovan na pohlepi, ali i na zaštitnim ogradama – zakonima i normama – koji sprečavaju da pohlepa postane toliko prekomjerna da ugrozi sistem u cjelini.
Ipak, zaštitne ograde ne mogu da izdrže kada gramzivost postane definišuća osobina jedne ere, kao što je sada. Zakoni i norme su nemoćni pred mogućnošću zgrtanja milijardi, ako ste dovoljno nemilosrdni i neprincipijelni.
Poreske prijave Donalda Trampa, koje su upravo objavljene, otkrivaju da je navodio lažne odbitke da bi svoje poreske obaveze sveo na nulu 2020. Sve u svemu, prijavio je gubitak od 60 miliona dolara tokom svog predsjedničkog mandata, dok je nastavio da zarađuje velike sume.
Svi drugi predsjednici od Niksona objavljivali su svoje poreske prijave. Tramp je Americi rekao da ne može jer Poreska uprava vrši kontrolu dokumenata. Ali sada saznajemo da Poreska uprava nikada nije stigla da izvrši reviziju Trampovih dokumenata tokom njegove prve dvije godine na funkciji, iako je to nalagao zakon koji datira iz Votergejta, koji kaže da “pojedinačne poreske prijave za predsjednika i potpredsjednika podliježu obaveznoj reviziji”.
Naravno, Tramp je već sinonim za pohlepu i agresivno kršenje zakona i normi u potrazi za novcem i moći. Još gore, kada predsjednik Sjedinjenih Država ilustruje – čak i slavi – ove osobine, one se šire u društvo kao podzemni otrov.
U međuvremenu, prošle nedjelje je američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) optužila Sema Benkmana-Frida da je od početka nezakonito koristio novac klijenata kompanije FTX za finansiranje svog kripto carstva.
”Od samog početka, suprotno onome što je rečeno investitorima i trgovinskim klijentima FTX-a, Benkman-Frid, uz aktivnu podršku optuženih, neprestano je preusmjeravao sredstva klijenata FTX-a … a zatim je koristio ta sredstva da nastavi da razvija svoje carstvo, koristeći milijarde dolara za neobjavljene privatne rizične investicije, političke doprinose i kupovinu nekretnina.”
Ako se ova optužba dokaže, to predstavlja jednu od najvećih prevara u američkoj istoriji. Benkman-Frid je donedavno važio za kapitalističkog heroja čija je filantropija bila uzor budućim milijarderima (on i njegov poslovni partner takođe su davali velikodušne donacije političarima).
Ali, poput Poreske uprave i Trampa, SEC nikako ne može da nadoknadi društveni trošak koji je Benkman-Frid napravio – ne samo gubitke za klijente i investitore, nego produbljivanje nepovjerenja i cinizma u vezi sa sistemom u cjelini, implicitnu pretpostavku da je to upravo ono što milijarderi rade, da je način za sticanje bogatstva besramno ignorisanje normi i zakona, i da samo budale vode računa o opštem dobru.
Tramp je već sinonim za pohlepu i agresivno kršenje zakona i normi u potrazi za novcem i moći. Još gore, kada predsjednik SAD ilustruje, čak i slavi ove osobine, one se šire u društvo kao podzemni otrov
Što nas dovodi do Ilona Maska, čiji bi agresivni manevri na Tviteru mogli postidjeti čak i najekstremnijeg kapitalistu. Oni takođe nameću pitanja o drugom Maskovom poduhvatu, kompaniji “Tesla”. Vrijednost akcija ovog proizvođača električnih vozila opala je u četvrtak za skoro devet odsto, pošto su analitičari sve više zabrinuti za njegovu sudbinu. Ne samo da Mask zanemaruje proizvođača automobila, već prisvaja rukovodeći kadar iz “Tesle” da mu pomognu na Tviteru. (Akcije “Tesle” su pala za više od 64 odsto od početka godine).
Mask nikada nije bio pretjerano zabrinut za zakone i norme (“Teslinu” fabriku u Frimontu u Kaliforniji je ostavljao da radi tokom pandemije kovida čak i kada su javne zdravstvene vlasti odbile mu daju dozvolu, što je dovelo do porasta broja zaraženih radnika). Za njega je sve u tome da svoju ogromnu volju nametne drugima.
Tramp, Benkman-Frid i Mask su čudovišta američkog kapitalizma i onoliko koliko su proizvodi ove ere “briga me što misli javnost”, toliko su joj i doprinijeli. Za njih, i za sve koji ih i dalje smatraju herojima, nema morala ni u biznisu, ni u ekonomiji. Dobitak ide najnemilosrdnijima. Principi su za slabiće.
Ali bez ikakvog moralnog kodeksa, pohlepa je javna opasnost. Njen otrov se ne može obuzdati zakonima ili prihvaćenim normama. Svi su primorani da se čuvaju sljedeće prevare. Zakoni se krše kad god dobici od njihovog kršenja premašuju kazne. Društveno povjerenje propada.
Adam Smit, takozvani otac modernog kapitalizma, sebe nikada nije nazivao ekonomistom. On je za sebe govorio da je “moralni filozof”, angažovan u otkrivanju karakteristika dobrog društva. Smatrao je da njegova najbolja knjiga nije “Bogatstvo naroda”, biblija modernih kapitalističkih apologeta, već “Teorija moralnih osjećanja”, gdje tvrdi da etička osnova društva leži u saosjećanju prema drugim ljudskim bićima.
Adam Smit bi vjerovatno jako žalio zbog rastuće nejednakosti, korupcije i cinizma koje je proizveo moderni kapitalizam i tri njegova glavna primjera – Tramp, Benkman-Frid i Mask.
ČLANAK JE PREUZET IZ “GARDIJANA”
PRIREDILA: A. ŠOFRANAC
Izvor: Vijesti.me
