Možda tržišta u ovom trenutku potcjenjuju koliko dugoročno iranski rat može biti štetan za globalnu ekonomiju, jer poremećaji u snabdijevanju mogu oblikovati globalne cijene i trgovinu dugo nakon što se konflikt završi.
Kako ocjenjuju analitičari, negativni efekti mogli bi trajati duže nego što investitori trenutno očekuju.
„Najgori scenario bio bi ekonomski pad u kombinaciji s rastom kamatnih stopa kako bi se obuzdala inflacija. Takva kombinacija može izazvati pucanje imovinskih balona i potencijalno dovesti do nove dužničke krize slične onoj iz 2008. godine“, ocijenio je za Euronews Frederic Schneider iz think-tanka Middle East Council on Global Affairs.
Većina rizika koncentrisana je na Hormuški moreuz, jer kroz taj prolaz prolazi oko petine globalnog snabdijevanja naftom, kao i značajna količina ukapljenog prirodnog gasa, koji se dalje transportuje prema Aziji i Evropi.
Veći troškovi goriva potom se prelijevaju na čitavu ekonomiju, jer mnoge industrije snažno zavise od energije i transporta.
„Najveći udar dolazi preko ugljovodonika, ne samo nafte već i prirodnog gasa“, ističe Schneider.
On dodaje da bi se neke posljedice mogle osjetiti i u manje vidljivim sektorima, poput helija, koji nastaje kao nusproizvod vađenja prirodnog gasa.
Na Katar otpada oko trećine globalne proizvodnje helija, a taj gas je ključan u proizvodnji poluprovodnika i opreme za medicinska snimanja.
Drugim riječima, poremećaji u proizvodnji i transportu energenata mogu uticati na tehnologiju i zdravstvo daleko izvan granica Bliskog istoka.
I drugi industrijski materijali mogli bi se naći pod pritiskom potražnje. Na primjer, sumpor, još jedan nusproizvod eksploatacije ugljovodonika, koristi se u preradi bakra i drugim industrijskim procesima.
Posljedice bi mogla osjetiti i poljoprivreda, ukoliko iranski sukob poremeti proizvodnju i trgovinu vještačkim đubrivima. Kako navodi Schneider, vrijeme izbijanja konflikta može biti posebno problematično jer upravo počinje sezona sjetve u mnogim djelovima svijeta.
Dodatni problem predstavlja i oštećena energetska infrastruktura, čiji bi popravak mogao potrajati najmanje nekoliko mjeseci.
Sama zalivska regija mogla bi osjetiti posljedice i u oblastima poput budućih investicija i turizma, dok bi visokoobrazovani i kvalifikovani stručnjaci iz drugih djelova svijeta mogli postati oprezniji kada je riječ o prihvatanju poslova u tom regionu.
Centralne banke sada bi se ponovo mogle suočiti s teškim zadatkom borbe protiv inflacije, nakon što su prethodne dvije godine već pokušavale da je stave pod kontrolu.
To bi moglo dovesti i do novog rasta kamatnih stopa.
„Produženi konflikt u kombinaciji s višim cijenama energije mogao bi stvoriti uslove za stagflaciju, odnosno rast cijena uz slab ekonomski rast, protiv čega se veoma teško boriti klasičnim ekonomskim mjerama“, poručuje Schneider.
(Izvor: Financije.hr)
