Okvirni sporazum između SAD-a i Irana predviđa osnivanje privatnog fonda vrijednog 300 milijardi dolara, namijenjenog podsticanju ulaganja u Iran, a više od polovine tog iznosa već je rezervisano, otkrio je izvor direktno upućen u dogovor.
Fond je osmišljen kako bi objema stranama pružio ekonomski podsticaj za sklapanje konačnog sporazuma o okončanju rata, dok se Vašington i Teheran pripremaju za potpisivanje u petak, navodi izvor koji je želio da ostane anoniman jer plan još nije javan, piše Reuters.
Iako je postojanje fonda ranije pomenuto, Reuters prvi otkriva da je više od polovine sredstava već obezbijeđeno i da će se fond u cjelosti sastojati od sredstava iz privatnog sektora.
Kontekst mirovnog sporazuma
Američki i iranski zvaničnici u nedjelju su potvrdili da su postigli dogovor o okviru za završetak rata, koji je počeo 28. februara napadom američkih i izraelskih snaga na Iran.
Sporazumom se takođe predviđa ukidanje američke blokade Irana i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza, ključnog pravca za globalno snabdijevanje naftom i gasom.
Privatna sredstva umjesto ratne odštete
Novi fond je privatni investicioni instrument, a ne program obnove ili reparacija, i neće uključivati novac poreskih obveznika ni državne subvencije, rekao je izvor. Dodao je da su kompanije iz SAD-a, zalivskih arapskih država, Azije, Južne Amerike i Afrike pristale da učestvuju u finansiranju.
Obećana ulaganja obuhvataju sektore energetike, logistike, proizvodnje i transporta.
Visoki iranski izvor rekao je za Reuters da je Teheran prvobitno od SAD-a tražio 400 milijardi dolara kao odštetu za ratnu štetu, ali je Vašington to odbio. Tada se pojavila ideja o fondu koji će nositi naziv Fond za obnovu i razvoj.
Prema tom mehanizmu, regionalne zemlje doprinosile bi na različite načine, na primjer odobravanjem zajmova, uspostavljanjem kreditnih linija ili direktnim finansiranjem obnove postrojenja oštećenih u ratu, poput čeličane Mobarakeh, rafinerija, aerodroma i druge infrastrukture.
Neiskorišćeni potencijal iranske ekonomije
Iran, jedna od najvećih ekonomija na Bliskom istoku, u posljednje četiri decenije nije privukao značajnija direktna strana ulaganja jer je, zbog uzastopnih američkih i međunarodnih sankcija, bio isključen sa globalnih tržišta kapitala.
Zemlja posjeduje druge po veličini dokazane rezerve prirodnog gasa i četvrte po veličini rezerve nafte na svijetu. Takođe ima mladu i obrazovanu populaciju od više od 92 miliona ljudi, raznoliku industrijsku bazu i ogroman neiskorišćeni potencijal u sektorima od petrohemije i rudarstva do turizma i poljoprivrede.
Uslovi i dalji koraci
Investicioni fond potpuno je odvojen od paralelnih pregovora o ukidanju američkih sankcija i oslobađanju zamrznute iranske imovine u inostranstvu. Izvor upućen u dogovor opisao ih je kao dva različita finansijska mehanizma sa različitim svrhama i rokovima.
Fond neće biti osnovan niti će postati operativan dok se ne postigne konačan i zadovoljavajući sporazum. Memorandum o razumijevanju, koji bi trebalo da bude potpisan, služi za strukturiranje procesa u narednih 60 dana.
„Biće osnovan tek nakon potpisivanja konačnog sporazuma“, rekao je izvor. „Tokom ovih 60 dana, upravitelji fonda radiće s Irancima i ulagačima na planiranju i definisanju projekata.“
Portparolka Bijele kuće uputila je na intervju potpredsjednika JD Vancea za CBS u ponedjeljak. On je izjavio da bi Iran mogao dobiti pristup fondu za obnovu od 300 milijardi dolara, koji podržavaju zalivske države, ako se bude pridržavao sporazuma s Vašingtonom.
To uključuje demontažu nuklearnog programa, uklanjanje zaliha obogaćenog materijala, kao i prihvatanje strogog režima inspekcija i sprovođenja.
Izvor nije želio da otkrije kako će se fondom upravljati niti ko će biti zadužen za to, napominjući da ključni detalji tek treba da budu dogovoreni, prenosi Seebiz.
Naveo je da su među onima koji su se obavezali kompanije iz Južne Koreje, Japana, Singapura, Malezije i Sjedinjenih Država, ali je odbio da dostavi potpun spisak.
Memorandum od 60 dana predstavlja okvir, a ne konačni sporazum, a očekuje se da će američki i iranski pregovarači tokom tog perioda raditi na više kolosjeka, pokrivajući nuklearna pitanja, sankcije i regionalnu bezbjednost. Iransko Ministarstvo vanjskih poslova, kao ni pakistansko, koje je pomoglo u posredovanju oko investicionog fonda, nijesu odmah odgovorili na upite za komentar.
