Pred Centrom za alternativno rješavanje sporova tokom 2025. godine zaprimljena su 7.144 predmeta, dok je od početka januara do sredine jula ove godine podnijeto još 3.840 predloga za pokretanje postupka medijacije. Izvršna direktorica Centra Maja Golović Vojinović kaže za Bankar da rast broja predmeta potvrđuje da medijacija postaje sve prepoznatljiviji dio sistema pravne zaštite u Crnoj Gori.

Medijacija je sve zastupljenija u Crnoj Gori i postepeno postaje važan dio sistema pravne zaštite, o čemu svjedoči rast broja predmeta koji se upućuju na ovaj način rješavanja sporova, kao i sve snažnija institucionalna podrška njenom razvoju. Izvršna direktorica Centra za alternativno rješavanje sporova Maja Golović Vojinović kazala je za Bankar da je takvom trendu u velikoj mjeri doprinio kontinuirani rad Centra na promociji medijacije i informisanju građana, privrede i stručne javnosti o njenim prednostima.

Veliki broj predmeta nadležni sudovi upućuju na postupak medijacije, dok se značajan dio postupaka okončava pred Centrom, čime se neposredno doprinosi rasterećenju sudova i efikasnijem rješavanju sporova.

„Jedna od najvažnijih prednosti medijacije jeste to što omogućava da se sporovi riješe brže, ekonomičnije i fleksibilnije nego u klasičnom sudskom postupku, uz mogućnost očuvanja odnosa među strankama“, kaže za Bankar Golović Vojinović.

Primjena medijacije, kako objašnjava, kontinuirano raste zahvaljujući unaprijeđenom zakonodavnom okviru, institucionalnoj podršci i brojnim promotivnim aktivnostima. Zbog toga se, prema njenim riječima, može zaključiti da su građani i privreda u značajnoj mjeri upoznati sa ovakvim načinom rješavanja sporova, prednostima koje pruža i ulogom Centra u njegovom daljem razvoju.

Najefikasnija u porodičnim, privrednim i sporovima male vrijednosti

Polazeći od pravne prirode ovog instituta, medijacija se pokazala naročito efikasnom u porodičnim i privrednim sporovima, kao i u sporovima male vrijednosti, odnosno takozvanim maličnim sporovima.

Fizička i pravna lica mogu se obratiti Centru za alternativno rješavanje sporova radi pokretanja medijacije prije nego što pokrenu sudski postupak, ali i tokom bilo koje faze postupka koji se već vodi pred sudom.

„Medijacija je moguća u svim sporovima, osim u onima za koje je propisana isključiva nadležnost suda ili nekog drugog organa“, navodi Golović Vojinović.

Sud je dužan da posebnim rješenjem uputi stranke na prvi sastanak sa medijatorom ukoliko je jedna od stranaka Crna Gora, Glavni grad, Prijestonica ili opština. Obavezno upućivanje primjenjuje se i u privrednim sporovima, osim onih sa međunarodnim elementom, sporovima iz odnosa na koje se primjenjuje statusno, odnosno kompanijsko pravo, kao i u sporovima u kojima je stranka u stečajnom postupku upućena na parnicu.

Obaveza upućivanja postoji i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonima, posebno u pojedinim porodičnim sporovima. Golović Vojinović podsjeća i na odredbu člana 12 Zakona o alternativnom rješavanju sporova, koji je objavljen u „Službenom listu Crne Gore“ broj 77/20 i 53/25. Tom odredbom propisano je da stranke koje namjeravaju da vode sudski spor, prije njegovog pokretanja, moraju da se obrate Centru radi pokušaja rješavanja spora medijacijom u predmetima koji su zakonom kojim se uređuje parnični postupak definisani kao sporovi male vrijednosti.

Obaveza prethodnog obraćanja Centru postoji i u sporovima radi naknade štete iz ugovora o osiguranju, ukoliko je jedna od stranaka društvo za osiguranje, kao i u drugim slučajevima kada je to propisano posebnim zakonom.

„Navedene zakonske odredbe dovele su do priliva ogromnog broja predmeta upućenih na medijaciju. One su istovremeno pomogle i stručnoj i laičkoj javnosti da se bolje upoznaju sa samim postupkom i prednostima rješavanja sporova ovim putem“, kazala je naša sagovornica.

U Crnoj Gori medijacija je trenutno najzastupljenija u sporovima koji se odnose na naknadu štete iz ugovora o osiguranju, sporovima male vrijednosti, privrednim i porodičnim sporovima.

Stranke same dolaze do rješenja

Medijacija se suštinski razlikuje od arbitraže i sudskog postupka. Najvažnija razlika je u tome što je medijacija usmjerena na postizanje sporazuma između stranaka, dok su arbitražni i sudski postupak usmjereni na donošenje odluke koju donosi treća osoba – arbitar ili sudija.

Cilj medijacije je da stranke zajednički pronađu rješenje koje je prihvatljivo za obje strane.

Medijator sprovodi postupak i pomaže strankama da postignu poravnanje, ali nema ovlašćenje da im nametne obavezno rješenje. Poslove medijatora može obavljati samo osoba kojoj je, u skladu sa Zakonom o alternativnom rješavanju sporova, izdata odgovarajuća licenca.

„Medijator ne odlučuje umjesto stranaka. Njegova uloga je da im pomogne da obnove komunikaciju, prepoznaju svoje interese i pronađu rješenje koje će same prihvatiti“, objašnjava Golović Vojinović.

Medijatora prvenstveno određuju same stranke u postupku. Ukoliko one ne odrede medijatora, Centar ga bira prema redosljedu iz registra licenciranih medijatora.

Važna razlika u odnosu na arbitražni i sudski postupak ogleda se i u efikasnosti. U praksi Centra postoje slučajevi u kojima stranke već na prvom sastanku sa medijatorom postignu dogovor i riješe spor.

Osim brzine, medijacija je, navodi Golović Vojinović, po pravilu ekonomičnija od vođenja sudskog ili arbitražnog postupka.

Privredna medijacija čuva poslovne odnose i ugled kompanija

Medijacija u privrednim sporovima predstavlja povjerljiv i dobrovoljan postupak u kojem neutralna treća osoba pomaže stranama da postignu sporazum, odnosno poravnanje.

Medijator ni u ovoj vrsti postupka ne odlučuje umjesto stranaka i ne nudi im unaprijed pripremljeno rješenje. Njegova uloga je da im pomogne da pronađu zajednički prihvatljivo rješenje, kojim će biti zadovoljne obje strane.

„Privredna medijacija pruža strankama autonomiju u rješavanju spora, omogućava sveobuhvatno rješavanje problema i daje mogućnost transformacije poslovnog odnosa. Stranke mogu da obnove komunikaciju i povjerenje, otkriju svoje stvarne interese i potrebe, nastave saradnju i sačuvaju poslovni ugled“, kaže za Bankar Golović Vojinović.

Na taj način, dodaje ona, poslovno suprotstavljanje može biti zamijenjeno saradnjom.

Medijacija u privrednim sporovima može se pokrenuti podnošenjem predloga prije pokretanja sudskog postupka, ukoliko je riječ o sporu male vrijednosti, ili na osnovu rješenja suda kojim se stranke obavezno upućuju na prvi sastanak sa medijatorom.

Sud je obavezan da stranke uputi na prvi sastanak sa medijatorom u svim privrednim sporovima, osim u sporovima sa međunarodnim elementom, sporovima u kojima se primjenjuje statusno, odnosno kompanijsko pravo, i sporovima u kojima je jedna od stranaka u stečajnom postupku.

Medijacija se može pokrenuti i na osnovu ugovorne klauzule.

Stranke se, naime, ugovorom mogu obavezati da će konkretan spor, ili sve sporove koji bi mogli nastati iz određenog poslovnog odnosa, prvo pokušati da riješe medijacijom. Tek ukoliko u tome ne uspiju, stranka može tužbom pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.

Golović Vojinović ocjenjuje da privredna medijacija predstavlja efikasan, ekonomičan i povjerljiv način rješavanja poslovnih sporova, čije su najveće prednosti brzina, niži troškovi, očuvanje poslovnih odnosa i mogućnost da stranke same oblikuju obostrano prihvatljivo rješenje.

Saradnja sa privredom i međunarodnim partnerima

Imajući u vidu značaj privredne medijacije, Centar je u prethodnom periodu posebnu pažnju posvetio njenoj promociji. Potpisani su sporazumi o saradnji sa Ministarstvom ekonomskog razvoja, Savjetom stranih investitora i Unijom poslodavaca Crne Gore, sa kojima je Centar organizovao aktivnosti usmjerene na približavanje medijacije poslovnoj zajednici.

Centar je, u saradnji sa AIRE Centrom, a uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Britanske ambasade, Vlade Njemačke i Njemačke razvojne organizacije GIZ, organizovao i prvu međunarodnu konferenciju pod nazivom „Prednosti rješavanja privrednih sporova putem medijacije i arbitraže“.

Konferencija je okupila eminentne pravne stručnjake iz Crne Gore, regiona i svijeta, predstavnike privrede i akademske zajednice.

„Cilj ovakvih događaja jeste da korišćenje alternativnih načina rješavanja privrednih sporova doprinese rasterećenju pravosuđa, jačanju vladavine prava i kreiranju povoljnijeg poslovnog ambijenta u Crnoj Gori“, navodi Golović Vojinović.

Prema njenoj ocjeni, kompanije u Crnoj Gori danas su upoznate sa prednostima rješavanja sporova koji proizilaze iz njihovog međusobnog poslovanja putem medijacije.

Na dužinu trajanja medijacije utiče više faktora, prije svega vrsta spora i ponašanje stranaka koje u postupku učestvuju.

Određeni broj predmeta okončava se izuzetno brzo. Riječ je, prema riječima izvršne direktorice Centra, o sporovima u kojima strane preuzimaju aktivnu ulogu, iniciraju sastanke, dolaze sa čvrstom namjerom da pronađu rješenje, ne odlažu sastanke i zajedno rade na zaključenju poravnanja.

Znatno duže traju postupci u kojima stranke, pozivajući se na princip dobrovoljnosti, iz određenog razloga insistiraju na odlaganju ili produžavanju postupka, kao i sporovi u kojima stranke iz objektivnih razloga ne mogu da pronađu rješenje.

Na ukupno trajanje utiče i vrijeme koje protekne od zaključenja poravnanja, kojim se postupak medijacije završava, do njegove ovjere pred nadležnim sudom. Postupak ovjere propisan je članom 24 Zakona o alternativnom rješavanju sporova.

Tokom 2025. godine zaprimljena 7.144 predmeta

Pred Centrom za alternativno rješavanje sporova tokom 2025. godine zaprimljena su ukupno 7.144 predmeta.

Od toga je 6.313 predmeta inicirano predlozima za pokretanje postupka medijacije, dok je 831 predmet dostavljen od nadležnih sudova.

Tokom prošle godine okončano je 3.519 predmeta zaprimljenih u 2025. godini, kao i dodatnih 2.248 predmeta koji su prenijeti iz 2024. godine.

U 573 predmeta postupak medijacije okončan je zaključenjem poravnanja o predmetu spora.

Golović Vojinović, međutim, upozorava da procenat pozitivno okončanih predmeta predstavlja relativnu kategoriju i da se ne može jednako posmatrati kod svih vrsta sporova.

U pojedinim kategorijama procenat uspješnosti dogovaranja stranaka dostiže oko 95 odsto. To se, između ostalog, odnosi na predmete naknade nematerijalne štete zbog ujeda ili napada pasa lutalica.

U drugim kategorijama, kao što su svojinsko-pravni sporovi i sporovi radi utvrđivanja prava svojine, procenat uspješno postignutih dogovora je niži.

„Kada se uzme u obzir preventivna uloga medijacije, odnosno situacija u kojoj poravnanje nije zaključeno, ali su stranke raspravile sporni odnos i nakon toga odustale od pokretanja parničnog postupka, postaje jasno zbog čega puka statistika ‘riješenih’ predmeta ne može biti jedini relevantan pokazatelj uloge medijacije u društvu“, istakla je naša sagovornica.

Od januara do sredine jula 2026. godine Centru je podnijeto 3.840 predloga za pokretanje postupka medijacije.

Kada je riječ o mjesečnom prilivu, Centar tokom ove godine u prosjeku prima oko 500 predmeta.

Najveći broj podnijetih predloga odnosio se na sporove iz oblasti osiguranja, sporove male vrijednosti, privredne i porodične sporove. Najmanje predloga podnijeto je u vezi sa imovinsko-pravnim sporovima.

Radni sporovi više nijesu u nadležnosti Centra

Prethodnih godina najveći broj predloga za pokretanje postupka medijacije odnosio se na potraživanja iz rada i po osnovu rada između zaposlenih i poslodavaca, odnosno na individualne radne sporove.

Centar je resornom Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga uputio inicijativu za izmjenu članova 16, 48 i 140 Zakona o radu. Tim odredbama bilo je propisano da zaposleni koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo iz rada ili po osnovu rada, prije pokretanja sudskog postupka, mora da podnese predlog za mirno rješavanje spora pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova ili Centrom za alternativno rješavanje sporova. Centar je predložio da se navedene odredbe izmijene zato što se rješavanje individualnih radnih sporova u postupku medijacije pokazalo veoma ograničenim.

U medijaciji strane same dogovaraju rješenje spora za koje smatraju da je u njihovom najboljem interesu, dok nadležni sud kroz postupak ovjere poravnanja kontroliše da njegov sadržaj nije suprotan javnom poretku, da je dopušten i izvršiv.

„Imajući u vidu značaj i kompleksnost radnih sporova, činjenicu da su pogodni za zloupotrebe stranaka koje su tome sklone, ali i pravne posljedice koje može da proizvede nezakonita ili proizvoljna odluka koju su strane ‘slobodno ispregovarale’, otvorilo se pitanje koliko su individualni radni sporovi, po svojoj pravnoj prirodi, uopšte pogodni za medijaciju“, kazala je Golović Vojinović.

Resorno ministarstvo prihvatilo je inicijativu Centra, pa je izmjenama Zakona o radu, koje su stupile na snagu 23. aprila 2026. godine, propisano da individualni radni sporovi više nijesu u nadležnosti Centra za alternativno rješavanje sporova.

U Crnoj Gori 194 licencirana medijatora

U Crnoj Gori trenutno postoje 194 licencirana medijatora, što je, prema procjeni Centra, dovoljno da se odgovori na postojeće potrebe njihovog angažovanja.

Najveći broj medijatora nalazi se na teritoriji Glavnog grada Podgorice.

Međutim, u pojedinim manjim opštinama licencirano je svega nekoliko medijatora, zbog čega je potrebno povećati njihov broj. Centar zato u narednom periodu planira organizovanje novih bazičnih obuka.

Istovremeno, u cilju unapređenja znanja i praktičnih vještina, Centar kontinuirano organizuje napredne obuke za medijatore, uključujući i specijalizovane obuke iz oblasti privredne medijacije.

Posebna pažnja posvećena je mogućnostima rješavanja sporova iz oblasti prava intelektualne svojine.

Centar je u saradnji sa Ministarstvom ekonomskog razvoja organizovao konferenciju na ovu temu, na kojoj su, osim medijatora, učestvovali predstavnici pravosuđa, advokati, autori i predstavnici organizacija za zaštitu autorskih prava.

Golović Vojinović posebno ističe saradnju ostvarenu sa Svjetskom organizacijom za intelektualnu svojinu – WIPO.

Za naredni period planiran je i seminar iz oblasti medijacije u sporovima povezanima sa intelektualnom svojinom, a jedan od predavača trebalo bi da bude predstavnik Centra za arbitražu i medijaciju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu.

Crna Gora među vodećima u regionu

Razvoj Centra za alternativno rješavanje sporova predstavlja važan korak u unapređenju pravosudnog sistema i pristupa pravdi, jer građanima, privredi i institucijama omogućava efikasnije, brže i ekonomičnije rješavanje sporova.

Centar zbog toga kontinuirano radi na promociji medijacije i informisanju javnosti o prednostima mirnog rješavanja sporova, kao i na edukaciji medijatora, predstavnika pravosuđa, poslovne zajednice i građana.

Među izazovima sa kojima se Centar suočavao bili su nedovoljna informisanost javnosti o prednostima medijacije i određeni stepen nepovjerenja prema ovom načinu rješavanja sporova.

„Jedan od velikih izazova predstavlja i nedovoljno razvijena kultura dijaloga, na čijem unapređenju aktivno radimo“, navodi Golović Vojinović.

Za razvoj alternativnih metoda rješavanja sporova od velikog značaja bila je institucionalizacija medijacije.

Golović Vojinović ističe da je Crna Gora vodeća zemlja u regionu kada je riječ o normativnom i institucionalnom uređenju postupka medijacije.

Razvoj institucionalnog okvira započeo je donošenjem Zakona o posredovanju 2005. godine, kojim je prvi put uspostavljen pravni okvir za medijaciju kao alternativni način rješavanja sporova.

Cilj tog zakona bio je unapređenje pristupa pravdi, smanjenje opterećenosti sudova i podsticanje mirnog rješavanja sporova.

Važan naredni korak uslijedio je 2020. godine, kada je usvojen Zakon o alternativnom rješavanju sporova.

Tim zakonom proširen je institucionalni i normativni okvir, dok je dotadašnji Centar za posredovanje transformisan u Centar za alternativno rješavanje sporova.

„Ovakvo normativno i institucionalno uređenje osnažilo je medijaciju u Crnoj Gori i pružilo joj podršku koja je bila potrebna kako bi se razvijala u pravom smjeru“, ocijenila je izvršna direktorica Centra.

Centar kontinuirano promoviše medijaciju kroz informisanje građana i privrede, saradnju sa pravosudnim i drugim institucijama i organizovanje edukativnih aktivnosti.

Uspostavljena je, kako je navela Golović Vojinović, dobra saradnja sa relevantnim međunarodnim i domaćim partnerima, advokatima i predstavnicima različitih institucija.

Počinje uvođenje novog informacionog sistema

Centar će u narednom periodu nastaviti da radi na promociji i afirmaciji medijacije u Crnoj Gori. Planirano je organizovanje obuka, seminara i drugih edukativnih aktivnosti namijenjenih građanima, privrednicima i medijatorima, kao i nastavak saradnje sa relevantnim domaćim i međunarodnim partnerima.

Jedan od najvažnijih projekata biće početak implementacije informacionog sistema Centra za alternativno rješavanje sporova. Osnovni cilj je uspostavljanje sistema koji će objediniti i povezati više sistema pravosudnih institucija, biti prilagodljiv savremenim izazovima, efikasan u radu i transparentan prema građanima i privredi kao krajnjim korisnicima medijacije.

Centar u ovom procesu ima podršku Ministarstva pravde Crne Gore, dok je projekat predviđen Strategijom digitalizacije pravosuđa za period od 2025. do 2028. godine.

Golović Vojinović naglašava da su za dalji razvoj alternativnih metoda rješavanja sporova od izuzetnog značaja jačanje institucionalnih kapaciteta i unapređivanje postojećih procedura.

Centar zato radi i na jačanju administrativnih kapaciteta kako bi mogao kvalitetnije i efikasnije da odgovori na potrebe stranaka koje učestvuju u postupcima.

„Čvrsto vjerujemo da će, uz kontinuiran i predan rad, unapređenje normativnog i institucionalnog okvira, jačanje administrativnih kapaciteta, edukaciju i saradnju sa relevantnim partnerima, medijacija u budućnosti sve više postajati standardan način rješavanja sporova u Crnoj Gori“, zaključila je Golović Vojinović.

(Bankar)