Iako izgleda nemoguće, premijer Aleksis Cipras, ima šansu da uznemirenim sunarodnicima i još uvjek sumnjičavoj EU dokaže da se ljevičarskoj vladi može vjerovati.
I to upravo sada, kada priprema listu reformi koju do večeras od njega očekuju povjerioci u zamjenu za četvoromjesečno produženje programa finansijske pomoći.
Da ne bi bila primorana da napusti eurozonu, Grčka je pristala da u naredna četiri mjeseca sama izabere reforme koje će primijeniti u zamenu za finansijsku pomoć, piše Politika.
Manevarskog prostora je malo jer Grčka uskoro treba da plati 11 milijardi eura dospjelih obaveza, a para nema. Nije slučajno što je Ciprasova vlada pristala na produženje zajma. Kada se banke ponovo sjutra otvore posle praznika, mogu da se suoče sa nelikvidnošću.
Samo u dva dana pred odlučujući sastanak Eurogrupe sa privatnih računa je povučeno milijardu eura, u protekla dva mjeseca preko 12 milijardi eura, a od decembra, kada je postalo jasno da Siriza može da pobijedi, 20 milijardi eura.
Treba povratiti povjerenje i u naredna četiri mjeseca usporenijim tempom ispunjavati obećanja data Grcima koji su masovno izašli na ulice, prvi put ne da demonstriraju protiv vladinih mjera, već da podrže program ukidanja mera štednje.
Zato i plan strukturalnih reformi koji vlada mora da predoči povjeriocima mora da uspokoji uznemirenu naciju koja se plaši novog smanjenja plata i penzija i daljeg srozavanja standarda. Posle poleta i nade u Grke se uselio „crv sumnje” da se sve nastavlja po starom, samo „u novom pakovanju”.
Aleksis Cipras mora da izvaga kako će dati mali podstrek privredi, kako da ublaži humanitarnu katasrofu, posljedicu mjera štednje iz prethodnog aranžmana sa međunarodnim povjeriocima koji, barem na papiru, više ne važi.
Inspekcija Evropske komisije, Evropske centralne banke i MMF koja se više ne zove „trojka” čeka taj spisak reformi i opominje da ukoliko Atina želi olakšice – da posle aprila započnu pregovori o novim uslovima otplate duga, da dobije zaostalu ratu kredita od 7,2 milijardi eura – vlada mora da bude racionalna.
Uslov je da prioriteti za koje se odluči Ciprasova vlada ne narušavaju finansijsku stabilnost i ne izazivaju nove troškove. Tu je i opasnost! Aleksis Cipras ne smije da prihvati rješenja koja mogu da mu uskrate povjerenje koje ima kod velikog broja Grka, ali treba i da stekne naklonost onog dela nacije koji ne vjeruje ljevičarskoj vladi.
Ukoliko premijer Cipras radikalnim reformama iznenadi partnere u eurozoni, pokaže im da su se stvari promijenile i da osim „glasne socijalističke vlade bez mašni” ispred sebe imaju partnere kojima se može vjerovati, Grčka zaista ima šansu da nešto promijeni. Kod kuće, ali i – u Evropi.
Sve što bi sa liste reformi u nekom trenutku moglo da se pretvori u mjere štednje – vlada mora da izbjegne. Od njega se očekuje da ne smanjuje plate i penzije. Uostalom, to je ono od čega vlada u pregovorima sa povjeriocima dosad nije odstupala. Njena „lista šansi” je u pravednim porezima, borbi protiv korupcije, stvaranju efikasnijeg državnog aparata, stvaranju nezavisne poreske strukture koja će pomoći da se izađe na kraj sa najbogatijima koji izbjegavaju plaćanje poreza. Na spisku će biti brodovlasnici, crkvena imovina, vlasnici luksuzne robe. Uvešće se red u rad ofšor kompanije, banke koje su štitile oligarhiju. Grčka je dužna, a preko 250 milijardi eura izneto je iz zemlje u godinama krize.
