Koga god da pitate koji od hipermarketa ima najpovoljnije cijene, svako će vam dati različit odgovor. Ipak, kada sve te informacije izanalizirate, shvatićete da vam je, manje-više, svejedno za koji ćete se trgovački lanac odlučiti, jer ćete jednu stvar platiti manje, drugu više, pa ćete na kraju ponovo doći na isto. Tako se, u suštini, sve svodi na udobnost kupovine koju svakom pojedinačno pruža neki od trgovačkih lanaca.
S druge strane, ako se odlučujete za kupovinu u nekim od njihovih maloprodaja po gradskim kvartovima, najvjerovatnije ćete proći nešto skuplje. Koliko god se trudili da uštedite, istina je jedna, sve je skuplje nego prije godinu i, sudeći prema globalnim kretanjima, biće još skuplje. To pokazuju i zvanični podaci Monstata – potrošačke cijene u martu ove u odnosu na mart prošle godine u prosjeku su više za skoro deset odsto. Na mjesečnu stopu inflacije, koja je u odnosu na februar 3,4 odsto, najviše je uticao rast cijena hljeba i žitarica, goriva, mlijeka, sira, jaja, mesa, odjeće, ulja kao i prevoza. Imajući u vidu da je potrošačka korpa i ovog mjeseca za četvoročlanu porodicu premašila 700 eura, od čega na hranu ide 323, a na ostale neprehrambene proizvode i usluge 392 eura, jasno je da se većina naših izdataka odnosi na osnovne egzistencijalne potrebe.
Da nam se inflacija ipak čini mnogo većom nego što zapravo, prema zvaničnim podacima, jeste ima veze sa našim subjektivnim osjećajem, jer se način na koji nas inflacija pogađa zasniva na kretanju cijena proizvoda i usluga koje najviše kupujemo. To je ranije Pobjedi objasnila direktorica Instituta za strateške studije i projekcije dr Jadranka Kaluđerović navodeći da je naš osjećaj da je inflacija drastična kada značajno poskupe namirnice koje najčešće kupujemo, kao što u posljednjem periodu jeste poskupilo ulje, brašno, suhomesnati i mliječni proizvodi, slatkiši, ali i sve ostale kategorije proizvoda. S druge strane statički podaci odnose se na prosječan rast cijena svih roba i usluga koje se baziraju na prosječnoj potrošnji crnogorskih domaćinstava, uključujući, pored hrane i odjeće, proizvode za domaćinstva, alate, vozila, zdravstvo i prevoz, odmor, razonodu, ličnu njegu i slično.
Sve se uvozi
Trgovci najčešće nijesu raspoloženi da govore o cijenama, pa smo ovog puta dobili odgovore samo iz Volija i Domaće trgovine u okviru koje posluju Aroma, Konto i Citi marketi. Iz Volija navode da je mlijeko u odnosu na april prošle godine poskupilo između deset i 15 odsto, u zavisnosti od proizvođača, ulje za oko 20 odsto, sa 1,69 na 1,99 eura, jaja sa 1,50 na 1,99, odnosno 30 odsto, brašno srbijanskog proizvođača sa 65 na 75 centi, pojedini suhomesnati proizvodi skuplji su između euro i 2,50 eura. Sjećamo se, da je, ne tako davno, ulje koštalo ispod eura, brašno 49 centi, jaja 1,20, dok su sve ostale namirnice bile značajno jeftinije.
Iz Domaće trgovine nijesmo dobili odgovor šta je kod njih tokom protekle godine najviše poskupilo, ali napominju da je naše tržište malo i uvozno zavisno, pa je neminovno da se globalne promjene reflektuju na maloprodajni sektor.
– Svjedoci smo da je u posljednjih nekoliko godina, a posebno prethodnih mjeseci, došlo do velikih poremećaja na globalnom tržištu u dijelu povećanja cijena prehrambenih sirovina, nafte i naftnih derivate, što je uzrokovalo i drastično povećanje cijena transportnih usluga i druga inflatorna kretanja – kažu iz Domaće trgovine.
Trude se, kako navode, onoliko koliko im skladišni kapaciteti dozvoljavaju, da za ključne proizvode obezbijede rezerve i tako pokušaju da odgode povećanje cijena.
– Ipak, u prethodnim mjesecima u više navrata je došlo do povećanja nabavnih cijena sirovina, proizvoda i troškova prevoza robe. Svjesni smo odgovornosti koju, kao jedan od najvećih maloprodajnih lanaca, imamo i shodno tome nastojimo da obezbijedimo što povoljnije nabavke, kako bi se ta povećanja u što manjoj mjeri odrazila na maloprodajne cijene i budžet naših potrošača – zaključuju iz Domaće trgovine.
Da su poskupljenja postala naša svakodnevica govori i to da se više ne broji koliko puta je od početka godine poskupilo gorivo, a ovih dana crnogorski pekari čekaju informacije po kojim cijenama će ponovo uvoziti brašno iz Srbije, kako bi odlučili da li će ponovo poskupiti svoje proizvode. To bi, za posljednjih osam mjeseci, bilo drugo poskupljenje, jer je nakon tromjesečnog ograničenja cijene hleba na 40 odnosno 50 centi, poskupila u januaru na 65 centi. Crnogorski proizvođači i prerađivači mesa su nedavno saopštili da su od početka godine cijene svježeg mesa povećane između 30 i 60 odsto, a najviše svinjskog koje se u najvećoj mjeri uvozi. To poskupljenje su obrazložili poskupljenjem žitarica, nafte i energenata, uslovljeno ratom u Ukrajini, kao i veliko poskupljenje stočne hrane.
Pijace slabije rade
Poskupljenje đubriva i sredstava za zaštitu uslovilo je i povećanje troškova proizvodnje u crnogorskim plastenicima ali kako za Pobjedu objašnjava David Siništaj, koji se plasteničkom proizvodnjom voća i povrća bavi 20 godina, cijene se, sve i da hoće, ne mogu povećati, jer zbog ogromnog uvoza ne bi bili konkurentni na domaćem tržištu. Cijene đubriva, sredstava za zaštitu, najlona, sjemena i svega što im je potrebno za proizvodnju poskupilo je između 50 i 200 posto. Trenutno, kako navodi, proizvode mladi krompir, a uskoro će jagode, trešnje i krastavce. Navodi da cijene nijesu mijenjali uprkos poskupljenju, pa krompir u veleprodaji prodaju za euro, salatu su donedavno prodavali između 70 centi i euro, mladi kupus oko 60 centi.
– Mi moramo da radimo, pa kako god. Tek će se na kraju sezone vidjeti kako smo poslovali, ovo je tek početak. Neko je možda uspio da kupi neke zalihe sredstava prije poskupljenja, pa je imao malo lufta za prvu proizvodnju, što se tiče cijena, ali je pitanje za sljedeću turu – odgovara Siništaj na pitanje kako im se isplati da rade.
Od kada su, kako navodi, logistički centri trgovačkih lanaca počeli da otkupljuju voće i povrće, a pijaca počela slabije da radi, proizvođači ne mogu da diktiraju cijene jer, ako se desi da robe prifali, odmah se pribjegava uvozu iz Grčke, Italije, Francuske, pa su svi u problemu. Siništaj objašnjava da im nije problem plasman proizvoda, već cijena, jer ne mogu ostvariti adekvatnu zaradu. Tokom pandemijske 2020. godine kaže da su bacili 90 odsto proizvoda, jer robu nije imao ko da kupi.
Izvor: Pobjeda
