U 35 godina od pada komunizma Česi su ekonomski jedva uhvatili korak s najsiromašnijim zemljama zapadne Evrope. Ali sada odjednom premijer Petr Fiala obećava plate poput onih u Njemačkoj.
Grad Cheb (njem. Eger) s 32.000 stanovnika nalazi se na krajnjem zapadu Češke, nedaleko od njemačke granice. Njegovo obnovljeno istorijsko središte grada još uvijek odiše njemačkom atmosferom, gotovo 80 godina nakon protjerivanja Sudetskih Nijemaca koji su ovdje živjeli do 1945. godine.
Tu još uvijek stoji palata njemačkog cara iz loze Staufera Friedricha Barbarosse iz 12. vijeka. Njemačka granica udaljena je samo sat vremena hoda, a postoje i redovne željezničke veze s obližnjim bavarskim gradovima. Građani Cheba rado kupuju u jeftinijim i bolje snabdjevenim njemačkim marketima.
Česi koji su se ovdje naselili nakon protjerivanja Sudetskih Nijemaca i koji i danas žive u Chebu i okolini mogu svakodnevno upoređivati češku i njemačku stvarnost: njihove su plate daleko ispod njemačkog nivoa. I ne samo to: niže su nego i u ostatku Češke.
Prema podacima Češkog statističkog zavoda, prosječna bruto plata u Chebu iznosi manje od 40.000 kruna (CZK), oko 1.600 eura, dok u najbogatijem dijelu Češke, glavnom gradu Pragu, iznosi 56.000 CZK (oko 2.220 eura). Mnogi mladi stoga bježe s periferije u češku unutrašnjost. A od ljudi u radnoj dobi koji ostaju ovdje, veliki dio radi u susjednoj Njemačkoj. Ovdje se traže zanatlije, tvornički radnici ili građevinski radnici, kao i akademici tehničkog smjera s dobrim poznavanjem njemačkog jezika.
Sin Jarmile Bile, žene u srednjim šezdesetima koja u hladno, zimsko jutro šeta pješačkom zonom Cheba, takođe radi u Njemačkoj. “Radi jednostavne vodoinstalaterske radove na gradilištu i kući donosi dvije i po hiljade eura neto mjesečno. Ovdje nikad ne bi zaradio toliko”, kaže ona.
Čak i mlađi stanovnici, poput srednjoškolca Jana Baxe, imaju iskustva s radom u Njemačkoj. Ljeti je imao posao preko raspusta u Bavarskoj i kaže da nakon ovog iskustva više nikad ne bi radio u Češkoj. “Razlika je ogromna. U Njemačkoj jednostavno dobijete najmanje 500 kruna (oko 20 eura) po satu, a to vam niko ne daje ovdje u Chebu”, kaže Baxa. U češkom gradu pristojna satnica za privremeni posao iznosi samo oko 150 kruna (6 eura).
Stoga ne čudi što su ljudi u Chebu reagovali s iznenađenjem i skepsom kada je premijer Petr Fiala obećao da će u roku od pet godina uskladiti plate u Češkoj s nivoom u Njemačkoj. Pobijedi li na izborima sljedeće jeseni na čelu sadašnje vladine koalicije, osiguraće da plate uskoro budu jednake onima u Njemačkoj i Austriji, najavio je sredinom novembra.
“Potreban mi je jači i trajni mandat kako bismo mogli stvoriti prostor za kompanije koje napreduju i mogu plaćati ljudima plate kao u Bavarskoj”, rekao je na češkoj televiziji. To je izazvalo žestoku raspravu u Češkoj, no većina reakcija bila je skeptična i ironična. U maloj anketi u Chebu gotovo su svi odgovorili slično kao i Jarmila Bila: “Da bismo mi u Češkoj za pet godina imali plate kao one u Njemačkoj, Njemačka bi u međuvremenu morala bankrotirati.”
Nakon 1990. češki ekonomski model temeljio se na niskim platama u odnosu na Zapad, što je u kombinaciji s kvalifikovanim radnicima i relativno dobrom infrastrukturom privuklo zapadne, a time i njemačke investitore u zemlju.
Iako su češke plate rasle brže od onih u starim članicama Evropske unije, još su daleko od dostizanja zapadnih nivoa. Prema Eurostatu, čak i nakon 20 godina članstva u EU-u, one su porasle samo s oko 30 na 44 posto trenutnih njemačkih bruto plata.
Uprkos relativno stabilnom rastu, Česi su po bruto prihodu iza sebe uspjeli ostaviti samo zapadnoevropske zemlje Portugal, Grčku i Maltu. Ipak, češke su plate druge najviše među bivšim komunističkim zemljama koje su u međuvremenu u EU-u – nakon Slovenije. No u međuvremenu su posebno u Poljskoj i baltičkim zemljama plate počele brzo sustizati one u Češkoj.
Ekonomski stručnjaci obećanje Petra Fiale ne smatraju potpuno nedostižnim – pogotovo ako cilj nisu plate u bogatoj Bavarskoj, nego u ekonomski osjetno manje produktivnim novim saveznim državama na istoku Njemačke, gdje su plate još uvijek osjetno ispod nacionalnog prosjeka.
“Ako bi nominalne plate u Češkoj rasle za deset posto godišnje, prosječna kupovna moć današnjih Nijemaca mogla bi biti dostignuta za pet godina. Pod uslovom da njemačke plate rastu samo dva posto godišnje za to vrijeme”, kaže Daniel Münich u razgovoru za DW. Ali je li to realno? Ekonomista iz Praškog centra za ekonomska istraživanja i diplomsko obrazovanje (CERGE-EI) sumnja: “Problem je što se ove godine očekuje da će njemačke plate rasti brže od čeških.”
Sada su se i mnogi vladini političari ogradili od ovih najava, no Fiala insistira na svojoj izjavi.
“Nadam se da ćemo se postupno približiti njemačkim platama. Ali za to su potrebni brojni uslovi. Razlika između plata u Češkoj i Njemačkoj je dramatična”, rekao je Jaromír Skopecek, ekonomista iz Fialine Demokratske građanske stranke (ODS). “Vrijeme kada smo se ravnali prema poljskim, slovačkim ili mađarskim platama je prošlo. Uvjeren sam da se moramo orijentisati prema uspješnijim zemljama.”
To naglašava i premijer Fiala. Izbori iduće godine odlučiće hoćemo li nastaviti zapadnim putem ili se vraćamo Mađarskoj i Slovačkoj, kaže Fiala. Pritom aludira na populističke proruske vlade Roberta Fica u Bratislavi i Viktora Orbana u Budimpešti, koje šef češke opozicije, oligarh Andrej Babiš (ANO), doživljava kao svoje saveznike.
Plate u Slovačkoj i Mađarskoj znatno su niže nego u Češkoj. Babišova divovska kompanija Agrofert svojim češkim zaposlenicima takođe isplaćuje plate od 40.000 CZK (1.600 eura), što je znatno niže od češkog prosjeka.
(Izvor: SEEbiz / Deutsche Welle)
