Nakon što je nastavila da sprovodi mnoge destruktivne trgovinske politike Donalda Trampa, izgleda da administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena konačno „mijenja pjesmu“ kao odgovor na ruski rat u Ukrajini. Ali, dok traže način da povrate globalno liderstvo, SAD moraju pažljivo da nastave da čuvaju osnovne principe slobodne i otvorene trgovine.
Autorka: Eni O. Kreger
Ruska invazija na Ukrajinu uvećala je razumijevanje svih globalnih pitanja i međusobne povezanosti. Pored geopolitičkih i odbrambenih pitanja, ponovo je fokus na stanju međunarodne trgovine. Nakon što je više od godinu nastavila da sprovodi destruktivnu trgovinsku politiku Donalda Trampa, izgleda da je administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena konačno prepoznala značaj snažnih trgovinskih odnosa. Sjedinjene Države održavaju konsultacije sa Evropskom unijom kako bi proširile saradnju u oblasti trgovine i tehnologije, kao i sa drugim zemljama o važnim pitanjima poput poljoprivrede.
Značajna prilika da se preokrene Trampovo nasljeđe dolazi u junu, kada će se ministri trgovine iz 164 zemlje članice i 25 zemalja posmatrača sastati u Ženevi na 12. ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Sastanak se ne može organizovati prije toga. Svjetskoj ekonomiji očajnički je potrebna obnova Svjetske trgovinske organizacije kako bi mogla da preuzme vrijednu ulogu koju je imala prije Trampovog predsjedavanja. Zahvaljujući WTO i njenom prethodniku, Opštem sporazumu o carinama i trgovini, otvoreni multilateralni trgovinski sistem je bio izuzetno uspješan 70 godina nakon Drugog svjetskog rata. Veliku zaslugu u tome imale su SAD, predvodeći svijet u stvaranju nove institucije i podržavanju njenog razvoja. Države članice pristale su da svoje trgovinske politike podvrgnu vladavini prava, što je zauzvrat omogućilo trgovcima da se s povjerenjem upuštaju u međunarodnu razmjenu. Osnovni principi WTO su trostruki. Zemlje ne bi trebalo da diskriminišu druge članice WTO u realizaciji njihovih trgovinskih politika. Vlade treba da tretiraju strane državljane i firme na isti način kao i domaće – u okviru svoje nadležnosti. I sve države članice treba da sprovode otvorenu trgovinsku politiku, osim u specijalnim prilikama.
WTO usvojila je važne dodatne protokole o pitanjima kao što su trgovina proizvodima informacionih tehnologija, trgovina poljoprivrednim proizvodima, standardizacija carinskih obrazaca itd. Jednako važno je i to da je WTO dugo služio kao mjesto za rješavanje trgovinskih sporova među zemljama. Ako je izvoznik tvrdio da ga u zemlji uvoznici tretiraju suprotno pravilima WTO, tada je WTO je sprovodila svoje procedure za rješavanje pritužbi.
Zapravo, mehanizam kojim je WTO rješavao sporove (DSM), smatran je jednim od njegovih najuspješnijih funkcija. U slučaju žalbe, WTO bi obavestila trgovinskog partnera podnosioca žalbe i odredila vremenski okvir za direktne pregovore. Ako rješenje nije bilo zadovoljavajuće, imenovan je savjet koje će saslušati predmet i iznijeti svoje nalaze. Ako bi se utvrdilo da je zemlja koja se branila zaista prekršila pravila STO, mogla bi ili da promijeni svoj odnos ili da se žali Apelacionom tijelu, čijih je sedam članova WTO jednoglasno odabrao sa četvorogodišnjim mandatom. Odluka Apelacionog tijela tada je obavezujuća za sve strane.
Ali stvari su se promijenile kada su Tramp i njegova administracija stupili na dužnost početkom 2017. Uz nametanje carina na čelik, aluminijum i drugu robu (mnoge iz sumnjivih razloga nacionalne bezbjednosti), zahtijevajući ponovne pregovore o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, ali i drugim trgovinskim sporazumima, te inicirajući trgovinski rat sa Kinom, SAD su odbile da odobre bilo kakva nova imenovanja u Apelacionom tijelu. Rezultat: DSM – „dragulj u kruni“ WTO – sada nema članova i ne postoji. U njegovom odsustvu, grupa od 25 država članica WTO i rukovodstvo organizacije su pristali na Višestrani privremeni žalbeni arbitražni aranžman (MPIA), koji će pratiti procese na sličan način onome kako je to činio DSM.
Ako je Bajdenova administracija ozbiljna u pogledu ispravljanja grešaka svog prethodnika, mogla bi da iskoristi junski ministarski sastanak da se pridruži MPIA sporazumu i započne pregovore o novoj deklaraciji o temeljnim principima. Nakon što se u tome postigne dogovor, to bi moglo da otvori vrata za potpunu obnovu obavezujućeg DSM-a i jasnije kriterijume za određivanje mjera nacionalne bezbjednosti, regulisanje trgovine medicinskim sredstvima i ljekovima, te e-trgovine i rješavanje pitanja životne sredine.
Iako su veoma poželjni osnovni principi Svjetske trgovinske organizacije poput nediskriminacija, ruska invazija na Ukrajinu predstavlja očigledan izuzetak. Takva agresija opravdava sankcije kako bi se onemogućili ruske vojne akcije, ali i za osiguranje snabdijevanja koalicije koja podržava Ukrajinu.
U aprilu je američka ministarka finansija Dženet Jelen izjavila da SAD i njeni saveznici ne smiju da „dopuste zemljama zloupotrebu tržišne pozicije u ključnim sirovinama, tehnologijama ili proizvodima, čime bi obezbijedile i snagu da poremete ekonomiju ili iskoriste neželjenu geopolitičku polugu“. Tvrdeći da bi američki trgovinski aranžmani trebalo da favorizuju „podršku prijatelja“, rekla je da će SAD sada da razmotre „izgradnju mreže multinacionalnih trgovinskih aranžmana u koje bi uključili elemente moderne ekonomije“.
Ali pošto je podjednako važno očuvati otvoreni trgovinski sistem, ovaj novi princip trgovinske politike mora biti pažljivo definisan. Postoji rizik da će oni sa čisto protekcionističkim motivima imati koristi od rubrike „podrška prijatelja“, a postavljaju se i pitanja o kriterijima za ta „prijateljstva“. Šta ako „prijateljska“ zemlja zamijeni svoju vladu onom koja je neprijateljska prema SAD? Šta ako proizvođač u prijateljskoj zemlji koristi uvezene inpute iz „neprijateljske“ zemlje? Doktrinu ovih „prijateljstava“ potrebno je razjasniti kako ne bi došlo do obeshrabrivanja lanaca nabavke i drugih trgovinskih odnosa koji bi uveliko koristili trgovinskim partnerima.
Ako se „podrška prijatelja“ može uskladiti sa otvorenim multilateralnim trgovinskim sistemom i pravilima WTO (možda sa jasnim, minimalnim ograničenjem za trgovinu sa „neprijateljima“), to bi riješilo i velike muke s javnim politikama. Međutim, dok se detalji novog principa razmatraju, treba uložiti ozbiljne napore da se unapredi MPIA i eventualno što prije vratiti DSM u funkciju.
Eni O. Kreger, bivša glavna ekonomistkinja Svjetske banke i bivša prva zamjenica generalnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda, danas je viši istraživač i profesorica međunarodne ekonomije na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins i viša saradnica u Centru za međunarodni razvoj na Univerzitetu Stenford.
Project Syndicate, 23.5.2022.
Prevod: Bankar.me
