Predsjednik uprave NLB-a želi da se region zapadnog Balkana ujedini, nekako po uzoru na Skandinaviju. NLB u svim zemljama u kojima je prisutna ima više od deset odsto tržišnog udjela, a Hrvatska i dalje predstavlja neiskorišćeni potencijal zbog atraktivnosti tržišta. NLB stoga traži način da uspostavi poslovanje u Hrvatskoj.
Blaž Brodnjak jedan je od poslovnih lidera u regionu. Uspavanu banku restrukturirao je u regionalnu bankarsku grupaciju koja se za primat takmiči s mađarskom OTP bankom. Poznat je po ogromnoj energiji i čvrstom stisku ruke, ocjenjuje ljubljanski dnevnik Delo.
Banke u NLB Grupi izvrsno posluju. Svi oni osvajaju tržišne udjele u ključnim segmentima, u poslovanju s stanovništvom, posebno u stambenom kreditiranju.
Vrlo važan doprinos uspjehu NLB Grupe daju i banke kćeri, čiji je doprinos činio više od polovice polugodišnjih rezultata Grupe ove godine. Gledamo li samo rezultat matične banke NLB, d. d., od 223 miliona eura rezultata nakon oporezivanja, čak 130 miliona eura predstavljalo je dividende podružnica. Uprkos činjenici da banke kćeri učestvuju s više od polovine dobiti NLB Grupe, one predstavljaju tek oko deset milijardi eura bilansne sume grupe, od ukupno 25 milijardi.
NLB banka posluje i na crnogorskom tržištu.
“U svim zemljama u kojima poslujemo imamo kritičnu masu i tržišne udjele koji prelaze deset odsto. Dakle, dovoljno smo veliki da možemo suvereno da sprovodimo poslovne politike u cijeloj regiji i time je ekonomski povezivati. Niko nema iluzija da bi ovo područje moglo biti jedinstvena država, ali želimo da to postane jedinstven ekonomski prostor po uzoru na Skandinaviju. Prema našem mišljenju, zemlje zapadnog Balkana trebalo bi da budu prioritetni kandidati za ulazak u EU, jer su, na kraju krajeva, okružene Evropskom unijom. Proces približavanja EU traje apsolutno predugo, što, po mom mišljenju, pokazuje neodgovornost Europske komisije”, kaže Brodnjak u intervjuu za Delo.
Hrvatska je susjed s kojim takođe imamo veliku ekonomsku saradnju i razmjenu roba i usluga. Kako vidite ovo tržište koje vam nedostaje? Koje mogućnosti vidite u tome?
Sve vrijeme pratimo hrvatsko tržište. Trenutno nemamo nikakvu izloženost prema hrvatskim poslovnim subjektima niti prema Republici Hrvatskoj. To znači da predstavlja veliki neiskorišćeni potencijal već u finansiranju svoje javne blagajne. Mi, dakle, ne posjedujemo obveznice Republike Hrvatske kojima bismo s nekoliko milijardi mogli pomoći u finansiranju njenog budžeta. Nemamo tu čak ni izloženost infrastrukturnim i logističkim projektima, recimo putevima i željeznicama. To možemo i bez preuzimanja hrvatskog tržišta, jer možemo započeti prekogranično poslovanje s velikim hrvatskim kompanijama, upravo iz Slovenije i našom likvidnošću.
Zainteresovani smo i za nova velika postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Puno se govori o nuklearnoj energiji. Lično smatram da dugoročno vjerovatno nema alternative drugom, pa čak ni trećem bloku Nuklearne elektrane Krško. Stoga bih podržao ulazak Republike Hrvatske kao suinvestitora u ovaj projekt. U NLB-u cijelu regiju smatramo jednim ekosistemom i duboko smo uključeni u njega. Hrvatska je, naravno, ključni kamen u tom mozaiku.
Hrvatska nije samo jedan od najvažnijih trgovinskih partnera, već i ekonomski i geografski most između naših tržišta. Za nas ne poslovati u Hrvatskoj znači biti nekompletan. Osim toga, godišnje u Hrvatskoj odmara 800.000 Slovenaca. Ima smisla i smisla pratiti i te tokove. Zaista bismo željeli da u jednom trenutku uspijemo prevladati istorijske nesuglasice između dviju država i da NLB počne poslovati i u Hrvatskoj, jer bi to bilo dobro za sve – Republiku Hrvatsku i njene stanovnike, kao i za NLB Grupu. Ako bismo tome dodali i Albaniju, jedini bismo pokrivali cijeli prostor zapadnog Balkana.
Grupa NLB, sa sjedištem u Ljubljani, sada ima više od 8.000 zaposlenih i ukupan bilans od približno 25 milijardi eura, poslujući u šest zemalja. Kako vidite njegov strateški razvoj u narednim godinama?
Planiramo da ćemo uz dovoljno razboritu poslovnu politiku u idućih pet do sedam godina uspjeti da udvostručimo obim poslovanja. Dakle, kako bi premašili bilansnu sumu od 50 milijardi eura, što je otprilike 80 odsto trenutnog slovenačkog BDP-a. Ako bi se marže normalizovale na srednjoročnim nivoima između 2,5 i 2,7 odsto, mogle bi premašiti nivo dobiti od 700 miliona eura godišnje. No, ako govorimo o sljedećih deset godina, mogli bismo dosegnuti obim poslovanja jednak BDP-u Slovenije, Srbije ili nešto manji od hrvatskog, te godišnju dobit veću od milijardu eura. Ovo nijesu predviđanja, ovo je vizija koja je, uz malo sreće, i ostvariva. Time želimo ponovno da povežemo sva tržišta bivše zajedničke države i sva tržišta Zapadnog Balkana. To je naša vizija, ali još nam nedostaju dva tržišta, Hrvatska i Albanija.
