U vrijeme kada mnogi mladi razmišljaju o odlasku iz zemlje u potrazi za poslom, grupa mladih Britanaca je odlučila da pokrene biznis u Crnoj Gori.
Zaboravljeni i trošni mlin za masline u Starom Baru, oko 70 kilometara južno od Podgorice, pretvorili su u moderan hostel, u koji tokom ljeta odsijedaju turisti iz svih krajeva svijeta.
Braća Tom, Sam i Patrik Kiliam (Quilliam) su sa svojim prijateljem Krisom (Chris Le Messurier) prije tri godine krenuli iz Njukastla na crnogorski jug u polovnom kombiju. Tada su započeli rekonstrukciju zaboravljenog mlina podno Starog Bara, koji su kupili s namjerom da ga pretvore u svoj ljetnji dom, ali i odredište turista iz cijelog svijeta. Nakon petnaest mjeseci truda, oronuli mlin je pretvoren u moderan hostel koji je prve goste primio prije dvije godine.
Presudila ljepota kamenog zdanja
Ovi preduzetni mladići kažu da su već imali iskustva u poslovanju hostela jer su prije desetak godina vodili jedan takav u Budimpešti, a nakon što su istražili istočnu obalu Jadrana i bili u Hrvatskoj, odlučili su da ideju o sopstvenom hostelu ostvare na crnogorskom jugu.
Presudila je, kažu, ljepota kamenog zdanja, ali i to što su procijenili da je Crna Gora poslovna šansa za turističko ulaganje.
“Ljepota ovog mjesta je fenomenalna, ali stalno dobijamo poruke na društvenim mrežama od lokalnih ljudi sa pitanjima gdje se nalaze mjesta sa fotografija iz Bara koje objavljujemo: pitaju gdje je ova plaža, gdje je ova staza, odakle se prostire ovaj pogled? I to me iznenađuje, da mnogo ljudi koji ovdje žive ne znaju za te prirodne ljepote koje su pravi dar, a samo su desetak minuta vožnje od grada, ili udaljena samo sat vremena šetnje”, kaže Kris na naše pitanje što ga je najviše iznenadilo tokom boravka u Crnoj Gori.
Ima i stvari koje bi rado promijenili, prvenstveno odnos prema otpadu u Crnoj Gori.
Smeće naspram prirodnih ljepota
“Mislim da je najveći šok za svakog turistu količina smeća i nelegalnih deponija unaokolo”, veli Kris i kao primjer navodi stari kameni most uz mlin, čija je rječica bila krcata smećem koje se godinama taložilo prije nego su Kilijamovi kupili građevinu.
“To je ličilo na lokalnu deponiju i bilo je toliko plastike da gotovo niste mogli vidjeti rijeku”, kaže.
Kris dodaje da slični problemi postoje i drugdje u svijetu, ali je u Crnoj Gori on posebno zapanjujući zbog kontrasta sa jedinstvenom prirodnom ljepotom zemlje.
A ona nema cijenu, kažu mladi Britanci, koji su rekonstrukcijom sačuvali arhitekturu kamenog mlina i očistili njegovu okolinu. Pomagali su im i mještani, među kojima su stekli prijatelje.
No, neki od njih odlaze u inostranstvo, u potrazi za poslom i boljom egzistencijom, priča Kris i navodi primjer svoja dva prijatelja iz Bara koji danas rade u Kini i na Aljasci; iako su, kaže, univerzitetski obrazovani i vrijedni, misle da će imati više šansi drugdje.
‘Problem u startnim mogućnostima’
“Mislim da mladi ljudi ne bi odlazili da ovdje imaju boje startne mogućnosti. Mi smo, s druge strane, privilegovani jer smo u poziciji da možemo da uložimo novac. Koliko vidim u svojoj okolini, malo koja mlada osoba ovdje to može, osim ako nema neke veze sa biznisom ili politikom. Većina nema kapital kojim može nešto započeti, a onda je teško i dobiti kredit. I to je šteta”, kaže Kris.
Hostel The Grove Montenegro ljeti ugošćava turiste iz cijelog svijeta, uglavnom mlađe generacije. Riječ je o gostima kojima je zahvaljujući internetu svijet na dlanu, putuju često i vole nova odredišta, a mnogi od njih biraju destinacije koje im mogu ponuditi aktivan odmor i jedinstveno iskustvo. A to je ono čime Crna Gora obiluje, smatra Kris, koji je pun riječi hvale za svoje nove prijatelje i komšije u Baru.
“Konstantno nas iznenađuje velikodušnost ovdašnjih ljudi. Prije neki dan, kada nam je u gostima bila jedna prijateljica iz Australije, upoznali smo je sa Barankom koja je svratila na čašu vina. Naša gošća je pohvalila njene naušnice, a ova je rekla ‘Evo, tvoje su!’. Ponekad mislim da nam ljudi ovdje daju previše svog vremena, previše ljubavi, a u ovom slučaju i stvari”, kaže Kris uz osmijeh.
Izvor: Slobodnaevropa.org