Istočnoevropske zemlje članice Evropske unije trebalo bi da se sastanu ove nedjelje sa ciljem formulisanja argumenata za ostanak Velike Britanije (i Gibraltara) u ovoj zajednici, rekao je mađarski ministar spoljnih poslova Péter Szijjártó u intervjuu za Reuters (od 4. februara ove godine).
Takođe je izrazio zabrinutost za namere Britanije da sreže socijalnu pomoć državljanima Evropske unije koji migriraju u Britaniju. S obzirom na broj migrantskih radnika u Britaniji iz istočnoevropskih zemalja, ova odredba najviše bi pogodila zemlje Višegradske skupine poput Poljske, ali i Bugarsku, zbog čega je na sastanak višegradske skupine planiran za 15. februara pozvan i bugarski premijer Bojko Borisov.
Osim što bi ovakva mjera bila diskriminatorna spram EU migranata u Britaniji, ona bi takođe mogla postaviti presedan koji bi druge zemlje poput Njemačke i Francuske mogle lako da repliciraju. Na dnevnom redu nalazi se više tema, poput usklađivanja EU regulacije na način da ne šteti zemljama članicama izvan eurozone, pitanje koje je na dnevni red došlo u sklopu teme izlaska Velike Britanije iz EU, tzv. Brexita. No, za razliku od Britanije, višegradske zemlje ipak više brine rezanje socijalne pomoći za EU migrante na četiri godine. Radi se naime o predlogu Donalda Tuska, predsjednika Evropskog vijeća.
Diskriminacija zemalja evropske periferije
Szijjártó je kazao kako Mađarska poštuje pravo bilo koje zemlje da spriječi zloupotrebu svog sistema socijalne pomoći, no diskriminisati čitave narode, ili čitave dijelove kontinenta nije prihvatljiva opcija. Naime, odredbe Tuskovog predloga trebale bi da počnu da se primjenjuju odmah nakon referenduma o izlasku Britanije iz EU, a na period od četiri godine.
No, britanski premijer David Cameron je već na diplomatskoj turneji po kontinentu gdje objašnjava kako je odredba o rezanju socijalne pomoći za EU migrante u skladu sa njemačkim (i francuskim) interesima, pa se tako za početak obratio desnoj bavarskoj Hrišćansko-socijalnoj uniji (CSU), inače poznatoj po žestokom otporu migrantskoj politici Angele Merkel. Da ni Njemačka nije daleko od uskraćivanja socijalne pomoći migrantima, najavio je Olaf Scholz, potpredsednik centrističke stranke SPD koji se slaže sa ovim predlogom, ali na rok od godinu dana. Ovo pitanje se nije nametnulo kao opšte pitanje preteranog oslanjanja stanovnika neke zemlje na socijalnu pomoć, već je u startu postavljeno izrazito diskriminatorno, ne kao dio socijalnih politika, već kao dio migrantskih politika, no sada pokušavaju da ga drugačije postave, kako bi se sakrila njegova diskriminatorna dimenzija.
Ekonomski i politički problemi za Britaniju
Britanski premijer Brexit koristi kao prijetnju Evropskoj uniji ne bi li ispregovarao bolju poziciju ove zemlje u njoj. Sam je to rekao još 2013. godine obećavši Britancima referendum po ovom pitanju ukoliko njegova Konzervativna stranka osvoji parlamentarnu većinu na izborima 2015. Izlazak iz EU bi Britaniju naime puno koštao, a na to su upozorile Sjedinjene Američke Države i Australija. Ukoliko Britanci zaista izglasaju izlazak iz EU, sam pregovarački proces će prema Lisabonskom sporazumu trajati minimalno dvije godine. A problemi koje će Britanija morati da riješi su brojni. Za početak, moraće da prilagodi mnoštvo pravne regulative. Tako se npr. evropski nalozi za hapšenje i djelatnosti Europola više neće primjenjivati na njih. Moraće da se mijenjaju svi zakoni koji se pozivaju na evropske direktive, a Britanija će morati sama ispočetka da pregovara o brojnim ugovorima i sporazumima sa trećim državama dok će u kontekstu EU zemalja pregovarati sa predstavnicima Unije koja će pregovore voditi za svih 27 zemalja, zbog čega se očekuje da će Britanija imati lošiju poziciju nego sada.
Probleme će imati i preko dva miliona Britanaca koji žive u različitim zemljama EU, a koji će u tim zemljama izgubiti privilegije EU članica, tako će u njima moći da ostanu samo Britanci sa prebivalištem prijavljenim u zemljama članicama, dok će drugi morati da ih napuste. Restriktivne mjere koje Britanija planira da nametne EU zemljama istočne Evrope, mogle bi im se u slučaju Brexita obiti o glavu jer će EU u tom slučaju morati da joj uzvratiti recipročno. Promjene će se dogoditi i u regulaciji radnih odnosa Britanca u EU. Velike posljedice osejtiće i britanska trgovina. Nove tarife i carine biće nametnute Velikoj Britaniji. Na zajedničkom EU tržištu, Britaniji bi se moglo dogoditi da ima ograničenja poput onih kakve imaju npr. Kina ili uz bolje pregovaranje SAD, što će znatno naštetiti britanskom izvozu. Slobodan pristup robnom tržištu EU, na primjer Norveška i Švajcarska plaćaju visokim uplatama u EU budžet.
No, možda najteže pitanje je ono ponovnog razvijanja samostalnih trgovačkih odnosa sa svim zemljama na svijetu. Naime, evropski ugovori o robama i uslugama pokrivaju više od 60 trećih zemalja i 35 posto ukupne svjetske trgovine. Ovi ugovori se ne bi više primjenjivali na Britaniju. Olakšavajuća okolnost za njih je doduše članstvo u WTO-u koje bi sve ovo olakšalo. Britanija, kao članica Evropske ekonomske zajednice, nije samostalno potpisivala trgovačke ugovore od 1973. godine. Ujedno, s obzirom na pregovaračku poziciju EU kao jednog od najvećih svjetskih izvoznika roba i usluga, britanski analitičari sumnjaju da bi Britanija mogla ostvariti jednako povoljne uslove.
Neujedinjeni u Brexitu
Prijetnja izlaskom Britanije iz EU kako bi bolje ispregovarao poziciju u Uniji, posebno oko pitanja poput socijalne pomoći za EU migrante, smanjenja (ili povrata) finansijskih i administrativnih troškova koje Britanija, kao zemlja koja nije članica eurozone u EU birokratiji, mogla bi se Cameronu obiti od glavu. Naime, kako piše Independent, uprkos prosječnim očekivanjima, glasovi manjina u Britaniji nisu nipošto jednostrano za EU. Tako je na primjer čest slučaj da se migranti iz bivših britanskih kolonija zalažu za izlazak ove zemlje iz EU kako bi, u nedostatku bolje obrazovane EU radne snage sami ostvarili bolje pozicije na tržištu rada.
Kao pripremu na mogući izlazak zemlje iz Unije, Britanija priprema finansijske zalihe u visini od 25 milijardi američkih dolara kako bi kompenzovala mogući pad funte u iznosu od 15-30%, koliko joj predviđaju najveće globalne banke. Prema pisanju Timesa, vladine investicije u stranu valutu, povećale su se za 34 posto u posljednjih godinu dana te ukupno iznose 98,2 milijarde američkih dolara. U slučaju radikalnog pada funte, britanska centralna banka će puštati dolare u prodaju kako bi povećala vrijednost funte.
Izvor: Bif.rs
