Septembar 1972: Nedavno smo prisustvovali jednoj maloj svečanosti u Borovu. Kada kažemo “Borovo”, tu se podrazumijeva i veoma popularni jugoslovenski kombinat gume i obuće i gradić u kome žive oni koji stvaraju, rade, školuju se u tom gigantu.

Upravo se Kombinat i grad ne mogu odvojiti. Sve što se u Borovu nalazi, proisteklo je iz Kombinata – i radnički dom, i bioskop, i sportska igrališta (kojih nije malo), i bazen i stanovi.

No, da se vratimo svečanosti.

Pred prepunom salom Radničkog doma održana je revija novih modela obuće uza sve ono što se u takvim prilikama podrazumijeva – orkestar, vrsne pjevače.

Sve je to uobičajeno; neobični su bili modeli koje smo tom prilikom vidjeli. Navikli smo, naime da kada se kaže “obuća Borovo” podrazumijevamo solidnu, skromnu svakome pristupačnu obuću. Ovo je bilo nešto sasvim drugo.

Oko 140 modela prošlo je pred našim očima i mi smo na trenutak pomislili da se nalazimo na ekskluzivnoj reviji obuće negdje u nekom od evropskih centara koji diktiraju modu. Neobično maštovite kreacije poslednje mode obuće pokazaće “Borovo” i na ovogodišnjem Sajmu mode u Beogradu, te će tako potrošači “Borova” moći i sami da se uvjere da svjetska moda nije daleko, da zbog nje ne treba pasoš, da može da se prati i u brojnim prodavnicama “Borova”. Jer svi će ti modeli, obećali su nam, biti na proljeće u prodavnicama, dostupni svakom potrošaču.

Impresionirani maštovitošću kreacija raspitali smo se o njihovim stvaraocima. Očekivalo nas je još jedno iznenađenje: grupa od sedam kreatora sastavljena je od mladih ljudi, samo su dvojica stariji od 30 godina. Upoznali smo se sa šefom službe za kreiranje i izradu početnih modela inž. Manetom Kosorićem.

Dugo smo razgovarali. Mislim da treba da vam ga predstavimo. Inž. Mane Kosorić je, ako može tako da se kaže, dijete Kombinata, tu je rastao, radio, učio. Prošao je sve stepene obrazovanja jednog obućara. Od kvalifikovanog radnika, preko tehničara postao je inženjer obućarstva.

I ne samo to, bio je Mane i student Akademije za primijenjenu umjetnost, ali posao mu nije dozvolio da je i završi. To, međutim nije omelo ovog ambicioznog i vrijednog čovjeka da nastavi svoje usavršavanje. U ovom trenutku on je vanredni student ekonomije. Smatra da mu je to veoma potrebno kako bi što uspješnije mogao da radi.

“Da bi neko postao dobar modelar-kreator, nije dovoljno samo da ima mašte, ruku koja može da nacrta model, on mora da zna i sve uslove da ta cipela bude najpogodnija za hod, da se noga u njoj ponaša prirodno, da bude laka i udobna, mora da poznaje sve osobine svih vrsta kože, mora najzad da zna hoće li biti ekonomična i za Kombinat i za potrošača”, kaže Mane.

Za ovih petnaest godina kako radi u Borovu i za “Borovo”, Mane je prije dvije godine doživeo najveće priznanje i najveću radost. Kako je godinama bio saradnik modnih evropskih časopisa, za model-ideju koji je objavljen u časopisu “Plus i impuls” komitet za evropsku modu obuće pri Evromodi proglasio ga je za internacionalnog kreatora.

Inž. Mane Kosorić je istovremeno jedini Jugosloven sa tom titulom. U čitavoj Evropi ih ima samo 9. Mislim da ovome komentar nije potreban.

“Posle toga uslijedilo je niz ponuda od stranih firmi i časopisa i ja sa njima sarađujem koliko mi to mogućnosti dozvoljavaju. Međutim, u jedno sam apsolutno siguran: Jugoslaviju nikada neću napustiti”,  bilo je zaista prijatno čuti.

Pitali smo Maneta čime se rukovodi kada kreira modele za svoju kuću – za “Borovo”.

“Naša služba ispitivanja tržišta radovno nam podnosi izveštaje tako da nam je to glavni pokazatelj. Ako je u pitanju visoka moda, pratimo kretanja evropske, mada je nama najbliža njemačka jer je i konstrukcija njihovih stopala najbliža našoj a i zbog linija i izvjesne umjerenosti. Trudimo se prije svega da stvorimo nacionalnu modu.”

Sudeći po onome što smo vidjeli na reviji uvjereni smo da će mladi kreatori “Borova” u tome i uspjeti. Mane nam je povjerio i to da ove godine prvi put “Borovo” stupa na scenu modnih proizvođača. Rade se manje serije, što je donedavno bilo gotovo nezamislivo.

“Želimo da kupac ne prođe pored naše prodavnice kada želi modernu cipelu, već da se upravo u nju uputi sa saznanjem da će je tamo i naći”, rekoše nam svi sa kojima smo razgovarali.

Jugoslovenski kombinat gume i obuće “Borovo” školuje svoje radnike. Nije rijedak slučaj da u fabrici radi i nekoliko članova jedne porodice. Djeca nasljeđuju roditelje. Privređuju i školuju se. Sa ponosom su nam saopštili podatak da se godišnje školuje oko hiljadu ljudi ne uključujući tu redovne učenike. Svaki radnik može steći kvalifikaciju, visoku kvalifikaciju, završiti stručne tečajeve.

Karakteristično je i to, priča Ante Duić koji je godinama radio u centru za obrazovanje kadrova – da prije desetak godina niste mogli ni zamisliti da žene pohađaju kurseve ili školu. Danas, pak ima na školovanju tri puta više žena nego muškaraca. To je zasluga fabrike. Radeći, ljudi postaju svjesniji sebe, izgrađuju se.

“Borovo je grad bez ograda i plotova, naša djeca imaju prekrasno djetinjstvo, sve im je dostupno: kultura, obrazovanje, sportovi. Borovo je grad bez crkava i groblja, grad bez predrasuda. U susjedstvu žive ljudi različitih nacionalnosti, a da to uopšte ne primjećuju jer svi su oni Borovčani, prijatelji, drugovi na poslu. Svi neguju svoje tradicije, svoj jezik a ipak se odlično međusobno razumiju – mislim da razumijete šta hoću da kažem” – nastavlja Duić.

Razumjeli smo, svakako i veoma nam je drago što smo to čuli.

U razgovoru sa Ivanom Vinkovićem, diplomiranim inženjerom tehnologije, koji je trenutno na dužnosti pomoćnika direktora prodaje, saznali smo da ovaj gigant Kombinat “Borovo” proizvodi, pored kožne i gumene obuće, PVC obuću, auto-gume, bicikl-gume, moped-gume, gume-tehničku robu, obućarski pribor, gumeno-tehničke djelove za automobilsku, avionsku i naftnu industriju, gumirana platna.

Ono što nas je začudilo jeste činjenica da proizvode i mašine koje su potrebne obućarskoj industriji. Nije lako nabrojati šta se sve proizvodi, dovoljno je reći da u samoj fabrici, ne računajući sektor prodaje radi oko 11.700 ljudi.

Mislim da zaslužuje pažnju i podatak da u radničkom savjetu ove velike radne zajednice nema mogućnosti nadglasavanja. Naime, od svake od ovih 10 samostalnih radnih jedinica u savjetu je zastupljeno 5 članova. Bez obzira na to što fabrika obuće zapošljava 5.100 ljudi, a energana samo 90.

“Na taj način smo postigli da nikada jedan sektor zato što je brojniji ne može da nadglasa one manje. Ravnopravno rade svoje poslove, ravnopravno i donose odluke”, kaže inž. Vinković.

Razgovarali smo i o uvozu i izvozu. Ranije je “Borovo” uvozilo obuću više nego danas, naime oni su sami obavili selekciju uvoza, jer žele da stimulišu sopstvenu proizvodnju.

Uvozili smo obuću, isprobali je, provjerili reakcije na tržištu i sami posle toga osvojili proizvodnju – sa ponosom kažu. Što se tiče izvoza – sve više se izvozi. Evropa, upravo Zajedničko tržište traži određeni tip obuće, ne baš vrhunsku modu, ali u svakom slučaju pristupačnu modernu obuću. Na taj način se i održava korak sa modom, što je veoma značajno, pored sticanja deviznih sredstava.

Toliko smo lijepih i prijatnih stvari vidjeli i doživjeli u Borovu da bismo o tome mogli da pišemo još mnogo. Ovo će možda pomoći potrošačima “Borova” da vide malo unutrašnjost fabrike, da se upoznaju sa ljudima koji u njoj rade, sa onima koji žive za svoje “Borovo”.

Jer jedno je zajedničko svima – velika ljubav, entuzijazam i ponos na svoje ogromno djelo u jugoslovenskom Kombinatu gume i obuće.

Ostaje nam još samo da im poželimo mnogo uspeha i nadalje, da stvaraju svoje stručnjake kao i dosad, da postignu ono što u ovom trenutku najviše žele: da pojam obuće “Borovo” bude i pojam moderne i lepe obuće uopšte.

(Ilustrovana, 1972.)

Izvor: Yugopapir