Izvještaj Evropske bankarske agencije (EBA) o praksi naknada objavljen 30. marta, pokazuje da je broj visokih zaraada u bankama EU značajno porastao u 2014. godini, dok je prosječna odnos između varijabilnih i fiksnih naknada značajno pao za visoke zarade, kao i za sve drugo identifikovano osoblje. Izvještaj, koji je dio redovnih aktivnosti Agencije, fokusira se na identifikaciju osoblja, primjenu odlaganja aranžmana, isplaćene instrumente i uticaj gornje granice bonusa na finansijsku stabilnost institucija i fleksibilnost troškova, a što je utvrđeno da nema značajan uticaj.
U izvještaju se razlikuju podaci o naknadama za “visoke zarade” i referentni podaci za “identifikovano osoblje”.
Broj visokih zarada u EU značajno je porastao sa 3.178 u 2013. na 3.865 u 2014. godini što predstavlja povećanje 21,6% u odnosu na prethodnu godinu. Procenat tih visokih zarada identifikovanog osoblja, tj. onih koji imaju potencijalni uticaj na profil institucionalnog rizika, takođe je značajno porastao sa 59% u 2013. godini na 87% u 2014. godini; a apsolutni broj identifikovanih zaposlenih porastao je sa 34,060 u 2013. na 62.787 u 2014..
Ovo povećanje broja je uglavnom rezultat EBA-inih Regulatornih tehničkih standarda (RTS) za identifikovano osoblje, koji su stupili na snagu 2014. Ovi RTS-ovi donijeli su preciznu definiciju zasnovanu na kvalitativnim i kvantitativnim kriterijima, kako bi se omogućila bolja identifikacija onog osoblja koje ima materijalni uticaj na profil rizika institucija.
Uvođenje tzv ‘gornje granice bonusa’ – ograničenja odnosa između varijablne i fiksne komponente naknade na 100% (200% uz odobrenje dioničara ‘) koje se primjenjuje od 2014 – imalo je uticaj na praksu naknada: EU bankarske institucije prebacile su naknadue za svoje identifikovano osoblje prema fiksnoj komponenti, čime je odnos u skladu sa onim što je propisano u zakonodavstvu EU. Kao rezultat toga, u prosjeku odnos između varijablne i fiksne plate isplaćene identifikovanom osoblju iznosio je 65.48% u 2014. godini, što je pad od 104.27% u 2013. godini. U isto vrijeme, prosječan odnos između varijablne i fiksne naknade za isplaćene visoke zarade pao je sa 317% u 2013. godini na 127% u, 2014. godini.
Utvrđeno je da uvođenje gornje granice bonusa nema značajan uticaj na finansijsku stabilnost institucija i troškove fleksibilnosti. Za većinu institucija, fiksne plate identifikovanog osoblja čine manje od 1% vlastitih sredstava; a u prosjeku čine samo 3,12% administrativnih troškova institucija. Ovaj mali porast u fiksnoj naknadi za identifikovano osoblje nije materijalno uticao na administrativne troškove institucija.
EBA je naglasio u izvještaju da se prakse naknada institucija još nisu dovoljno ujednačene širom EU. Konkretno, primjena odlaganja i isplate u raznovrsnim instrumenatima varira značajno u zemljama članicama i institucijama. Ovo je zbog razlika u nacionalnoj implementaciji, koja, u mnogim slučajevima, dozvoljava odricanje od naknada kada se ispune određeni kriteriji.
