Funkcionerske naknade nakon završetka mandata građane su prošle godine, od februara do kraja godine koštale 2.079.660 eura neto, dok je za ovu godinu zaključno sajunom isplaćeno 825.158 eura neto rečeno je Pobjedi iz Ministarstva finansija (MF).
Ova cifra je veća, imajući u vidu poreze i doprinose obračunate na ove iznose, ali i prošlogodišnju januarsku isplatu, imajući u vidu da, kako nam je rečeno iz MF, tek od prošlog februara novi program za obračun prepoznaje klasifikaciju po osnovu zarada i naknada za bivše funkcionere.
Razbacivanje
Tako je ovu naknadu prošle godine mjesečno primalo između 105 i 125 bivših funkcionera, a za prvu polovinu ove između 73 i 118 mjesečno.
“Ministarstvo finansija vrši isplate po zahtjevima potrošačkih jedinica, tako da nema uvid u evidenciju lica koja su ostvarila pravo, već samo onih koja su podnijela zahtjev za isplatu2, kazali su iz ovog resora odgovarajući na pitanje koliko njih je imalo pravo na ovu naknadu, a koliko ih je to pravo iskoristilo.
U javnosti se već dugo govori da je ova praksa nefer te da je potrebno izmijeniti regulativu koja bivšim funkcionerima daje pravo da godinu nakon prestanka mandata primaju naknadu, bez obzira da li su bili na početku ili kraju te na koji način im je prestao. Ipak, to pitanje zvanično niko nije pokrenuo. Imajući u vidu skoru promjenu Vlade, brojna imenovanja tokom mandata tehničke Vlade te promjenu većeg dijela poslanika u Skupštini, uz poznatu praksu dovođenja svojih kadrova, Crnoj Gori se ponovo smiješi višemilionski odliv iz budžeta po ovom osnovu.
Prema riječima Vasilija Radulovića iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), već duži period ukazuju na posljedice loših zakonskih odredbi koje omogućavaju ovu vrstu privilegija bivšim funkcionerima. Početkom prošle godine su podnijeli svim poslaničkim klubovima i skupštinskom Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu inicijativu za izmjenu člana 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i člana 60 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Međutim, do danas, kako je kazao Radulović, i poslije 18 mjeseci, nijesu dobili nikakav odgovor.
“Mi smo i prije zvaničnog podnošenja te inicijative javno ukazivali na loše posljedice te prakse, koja više ne postoji ni u regionu, a ni šire. Naime, Crna Gora je najdarežljivija prema bivšim funkcionerima i u odnosu na države u regionu, jer su one tu privilegiju ukinule ili je značajno ograničile u periodu i visini primanja takve naknade. Na primjer, u Hrvatskoj pravo na ovu naknadu nemaju funkcioneri koji su podnijeli ostavku ili su razriješeni sa funkcije, a u Srbiji je ta naknada tri mjeseca po prestanku funkcije, izuzev za poslanike koji to pravo imaju šest mjeseci”, kaže Radulović.
Diskriminacija
Ocjenjuje da je ova vrsta privilegije veliko opterećenje za budžet.
“Neki podaci, iako vjerujemo da nijesu sveobuhvatni, ukazuju da se iz budžeta izdvaja blizu 2,5 miliona eura godišnje za naknade bivšim funkcionerima. Dakle, to je novac građana i građanki koji se isplaćuje bivšim javnim funkcionerima, koji trenutno nijesu zapošljeni, a koji zbog visokih naknada nemaju ni motivaciju za pronalazak radnog angažmana. Ovo je problematično i sa socijalnog aspekta, jer građani i građanke koji izgube lošije plaćene poslove nemaju nikakvu podršku ove vrste dok traže novi posao. Dakle, ovakvo zakonsko rješenje diskriminiše ostale kategorije društva u odnosu na javne funkcionere. Oni se praktično pozicioniraju i kad su bivši, kao neka vrsta posebne i zaštićene grupacije, iako za to nema utemeljenja na način kako je to zakonom definisano”, smatra Radulović.
Naglašava da zakon ne predviđa nikakva ograničenja, pa pojedini dobijaju naknadu iako su na funkciji bili nekoliko mjeseci, iako im je materijalno stanje daleko iznad prosječnog, a ima čak i onih koji su bili pravosnažno osuđeni.
“To dovoljno govori o načinu zakonskog uređenja ovog prava, ali i zloupotrebama jednog principa od strane javnih funkcionera kojima ozbiljno manjkaju etički standardi, a u fokus stavljaju samo svoj lični interes zanemarujući javno dobro2, kazao je Radulović.
Način na koji je regulisano ovo pravo “u cilju namirivanja partijskog kadra omogućava široku zloupotrebu, posebno imajući u vidu ogroman broj imenovanja tokom vlade Dritana Abazovića u tehničkom mandatu, posebno u posljednjoj fazi.
“Ova vlada je apsolutni rekorder u broju razrješenja i imenovanja funkcionera u tehničkom mandatu, što znači da u budućnosti možemo očekivati mnogo veća izdvajanja po osnovu isplata funkcionerskih naknada”, kazao je Radulović dodajući da i u javnosti, sudeći po njihovom istraživanju sprovedenom kroz CG Puls sa agencijom Damar iz februara prošle godine, postoji svijest o štetnosti ovog rješenja, što je potvrdilo 82 odsto ispitanika.
Odbori
Ekonomski analitičar Oleg Filipović dijeli isti stav, ukazujući da pristup da je dovoljno biti na poziciji u vlasti i imati pravo na ovakvu jednogodišnju naknadu mora stati.
“U okviru EU možete primiti nadoknadu u visini tri plate.Takođe se postavlja pitanje i drugih nadoknada, npr. ako ste na određenoj funkciji u izvršnoj vlasti, a u isto vrijeme ste njen predstavnik u nekom odboru, trebalo bi ukinuti taj dodatak imajući u vidu da je to u opisu posla jer se predstavlja državni kapital”, smatra Filipović.
Ocjenjuje da bi prioritet morala biti profesionalizacija, te da bi samo ministarske i funkcije državnih sekretara trebalo biti političke, a sve ostale profesionalne.
“Profesionalizacijom bi došlo do racionalizacije državne administracije, smanjivanja troškova, veće stope odgovornosti i znatne uštede u odnosu na sadašnje stanje. Tako bi umjesto godišnjih naknada za odlazeće kadrove izvršne vlasti, ogromnih otpremnina menadžera državnih kompanija i milionskih troškova po osnovu outsourcinga i konsultanskih ugovora dobili brzu, efikasniju i odgovorniju administraciju”, zaključuje Filipović.
Pobjeda
