Možda zvuči kao scenario iz filma naučne fantastike, ali ideja o biometrijskom CV-u nije daleko od ostvarenja.

Tako će svi podaci moći da budu uključeni u vašu radnu biografiju: npr. pokreti očiju dok gledate u ekran računara – kako bi se utvrdilo koliko ste tolerantni na glukozu, tjelesne rakcije u trenucima kada donosite neku odluku ili pokušavate da se prisjetite nekih informacija, itd.

U posljednjih nekoliko godina, sve je jasnije da se i pomoću nekih manje relevantnih podataka može predvidjeti učinak zaposlenih. Stručnjaci su kombinovanjem biometrike sa podacima o produktivnosti pojedinca počeli da otkrivaju do sada neočekivane činioce koji mogu biti od značaja na radnom mestu. Ti činioci uključuju i to kroz kakav emotivni proces prolaze trgovci ili koliko kolege vremena utroše na neobavezni razgovor među sobom, navodi Telegraf.rs

Biometrijski CV bi služio kao pokazatelj fizičke spremnosti pojedinca da na sebe preuzme određene radne zadatke, čime bi se utvrdilo da li je dobar kandidat za posao ili ne, navodi BBC.

Biometrijski podaci se obično odnose na otiske prstiju i “futurističke” skenere očnih zenica. Ipak, ovaj pojam je mnogo širi i odnosi se na celokupnost ljudskih karakteristika.

Neki od manje poznatih biometrijskih podataka su ritam kojim pojedinac kuca po tastaturi, pa čak i nečije društvene navike, kao na primjer, koliko vremena provodi komunicirajući sa drugima.

Prije nego što biometrijske radne biografije uđu u upotrebu, neophodna je odgovarajuća tehnologija. Činjenica je da većini ljudi ne bi bilo lako da im po čitav dan lice i tijelo budu pokriveni senzorima.

Srećom, nalazimo se u eri lako nosive tehnologije i aplikacija koje prate najvažnije tjelesne parametre. Sve više je kompanija koje se interesuju za biološko stanje svojih zaposlenih. Prate se i takve biološke karakteristike kao što su pokušaj začeća, ishrana, šabloni spavanja, pa čak i kvalitet mikroba u organizmu, što je možda i najbizarnije.

Ovaj trend je na usponu u SAD, pa se smatra da je oko 55 miliona zaposlenih u toj zemlji uključeno u neki velnes program svoje kompanije. Neki poslodavci imaju pristup zdravstvenim kartonima svojih zaposlenih, kojima mogu da pristupe preko svog računara.

Upotreba nosive tehnologije se čini kao najlogičniji korak u nastojanju da se što preciznije odmjeri produktivnost radnika. Iako zvuči vrlo invazivno, postoji vjerovatnoća da će u budućnosti poslodavci testirati fizičku spremnost kandidata ili tražiti biološke podatke dostupne na “fitness tracker”-u.

U SAD su neke javne djelatnosti, poput vatrogasaca i bolničara, podvrgnute testiranju putem poligrafa. Pitanja koja im se postavljaju su, između ostalog, da li je kandidat ikada konzumirao kanabis, a istovremeno se mjere njegovi vitalni znaci – ritam disanja, puls, krvni pritisak i znojenje.

Novije tehnologije su u stanju da procene da li osoba govori istinu na osnovu pokreta očiju. Što se poligrafa tiče, dokazano je da nije u pitanju najpreciznija metoda utvrđivanja istine, ali to jeste jedan od primjera kako se biometrika može upotrebiti u određene svrhe.

Trenutno se vrši studija koja bi trebalo da utvrdi kako se kod trgovaca putem psiholoških obrazaca ponašanja može pretpostaviti koliko je taj pojedinac spreman da obavlja svoj posao.

Tako će trgovac koji nije vešt pokazati jasne naznake “bori se ili bježi” nagona. Kako objašnjava Endru Lo, stručnjak iz oblasti menadžmenta i upravljanja, mozak ne razlikuje fizičku i finansijsku opasnost, zbog toga, kada smo pod velikim stresom, odluke koje donosimo sa novcem nisu vrlo racionalne.

Jedna od prepreka upotrebi biometrijskih faktora pri zapošljavanju jesu okviri legalnosti takvog postupka. Orla Linski, stručnjak za zaštitu podataka i tehnološko pravo iz Londona, ističe da je legalnost upotrebe biometrijskih podataka zavisna od okolnosti zbog kojih se ovi podaci iziskuju.

Trenutno je definicija “neosjetljivih” biometrijski podataka bilo šta čime se ne može izvršiti identifikacija osobe, što isključuje otiske prstiju i zenice. Drugim riječima, poslodavac bi bio prinuđen da obrazloži zahtjev za određenim biometrijskim podacima.

Skeptici ovakvog načinja prikupljanja podataka navode da postoji opasnost da se informacije lične prirode zagube ili budu ukradene. Stručnjaci ističu da su na crnom tržištu elektronski zdravstveni kartoni pedeset put vrijedniji od kreditnih kartica.

Biometrijski CV bi, takođe, mogao biti zloupotrebljen diskriminatornim odnosom prema kandidatima. Stres je nerijetko odlika nekih zdravstvenih problema ili čak invaliditeta. Diskriminatoran odnos mogao bi biti baziran i na polnoj ili etničkoj pripadnosti.

Iako je još uvjek prerano da bi se donijeli zaključci o biometrijskim CV-jevima, pa je, sa hitrim razvojem vještačke inteligencije, samo pitanje vremena kada će poslodavci biti u mogućnosti da predvide ili nadgledaju sa preciznošću učinak svojih zaposlenih.

U jednom trenutku ćemo svi morati da se zapitamo da li nam je prijatno da u tolikoj meri budemo “pod lupom”.