Gost nove epizode Bankar podcast-a bio je Stevan Milić, generalni direktor rizorta Portonovi.

U razgovoru sa novinarkom Bojanom Despotović, Milić je govorio o višegodišnjem školovanju u SAD, karijerama u multinacionalnim kompanijama, vlastitim izborima i planovima.

Novu epizodu podcasta možete pogledati na našem Youtube kanalu na sljedećem linku:

U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja iz razgovora.

Djetinjstvo i odrastanje

Odrastao sam na relaciji centar Podgorice – Donja Gorica, što je bilo zaista lijepo. Moji roditelji su se, nakon odlaska u penziju, iz centra preselili u Donju Goricu, što vjerovatno čeka mene i suprugu. Iz perioda osnovne škole i prvih razreda Gimnazije, koje sam pohađao u centru grada, nosim veoma lijepo sjećanje. I danas imam nekoliko prijatelja sa kojima se znam od prvog razreda osnovne škole, što je možda rijetkost u današnje vrijeme. Nakon trećeg razreda srednje škole, otišao sam u SAD na jedan od prvih programa razmjene studenata i to sa mojim najboljim drugom iz djetinjstva i – igrom slučaja – bili smo u istoj školi. Pritom, on je u školu stigao nakon što je treći razred završio u Italiji, tako da su u školi vjerovatno mislili da „dovode“ Italijana. Bila je mala šansa da se nađemo, ali je to u mnogome olakšalo boravak i njemu i meni u SAD.

Studije i povratak u Crnu Goru

Kako sam se uvijek bavio sportom, konkretno košarkom, dobio sam ponudu za stipendiju i tamo sam nastavio studije. Tih pet-šest godina u SAD je škola sama za sebe i, bez obzira na sve ostalo, ta životna škola i iskustvo su nezamjenjivi. Čovjek sebe navikne na mnoge situacije i sve u životu dalje lakše prođe. Ali tada nije bilo toliko lako donijeti odluku da ostanem tamo i radim. Otac je dolazio nekoliko puta u SAD, ali majka i braća nisu. Kada to stavite u kontest svih odricanja, odluka je bila da se vratim u Crnu Goru i – nisam se pokajao. Nisam imao iskustva, ali sam dobio pripravničko mjesto u novoformiranom sektoru ljudskih resursa u Telenoru, koji je bio jedan od prvih ozbiljnih stranih investitora u Crnoj Gori nakon 90-ih godina.

Rad u Telenoru

Imao sam ludu sreću da počnem u korporaciju koja je imala izuzetno dobro razvijen sektor ljudskih resursa. I tu su počele obuke, treninzi, putovanja… Sve što sam naučio iz Telenora, koja je tada bila peta najveća grupacija u svijetu, bilo je posebno.

Svakih par godina u Telenoru za mene je značilo ili novu poziciju ili novi projekat. Sarađivali smo sa regiona, najviše sa kolegama iz Srbije. Tako sam, pored ostalog, učestvovao i u formiranju prve mobilne banke – Telenor banke u Srbiji, za dio ljudskih resursa. Sve to pomaže čovjeku da se oblikuje za dalji rad i karijeru.

Promjena kompanije

Te 2014. godine promijenio sam mnogo toga u svom životu, okrenuo sam ga naglavačke. Oženio sam se, vratio iz Beograda u Podgoricu i već sam razmišljao o promjeni posla jer – desetak godina u jednoj korporaciji je dug period. Jedne večeri, u razgovoru s prijateljima, pomenuo sam da želim da se posvetim nekoj drugoj profesiji i moja draga prijateljica mi je pomenula Portonovi kao novi projekat koji još nije dovoljno poznat. Mogao sam da se „ušuškam“ u sistem Pro Montea i Telenora, vjerovatno bih i danas bio tamo, ali čovjek žudi za izazovima koji mogu da mu oblikuju karijeru na drugačiji način. Osjećao sam da sam spreman za nešto drugo i prihvatio sam izazov rada na mjestu za HR i operacije u Portonovom – i, naravno, sve rizike koji idu s time.

Portonovi

Sa novom strukturom investitora 2015. godine koja je i sada tamo, Rašad Alijev koji je na čelu Azmonta ponudio mi je mjesto Chief Operational Officer, zaduženog za operacije cijelog sistema. Tu ne postoji klasični opis posla i mnogo je šire nego što to piše u govoru. Bilo je mnogo aktivnosti tokom naredne četiri godine i u jednom trenutku je Portonovi – uz auto-put –sa više od 2.000 radnika koji su gradili svakog dana bio najveće gradilište u zemlji i jedno od najvećih u ovom dijelu Evrope. Sve to je trebalo ispratiti i administrativno, i sa institucijama sistema i administracijom koja nam je mnogo puta pomogla jer je to, uostalom, veliki interes i za državu. Danas smo izuzetno ponosni što je Portonovi uspio da dovede prvi One&Only hotel u Evropi, prvi Chenot spa, 214 stambenih jedinica na prodaju, više od 100 apartmana za iznajmljivanje, marina sa 238 vezova za jahte, tri plaže, veliki broj maloprodajnih objekata i restorana… Grad u gradu. Imali smo ugovornu obavezu da u prvih osam godina investiramo 256 na 26 hektara. Danas je iskorišteno malo više od pola tog zemljišta i uloženo 850 miliona eura, pa postoji još prostora za danja ulaganja.

Krize i prognoze

Pandemija koronavirusa i ratna dešavanja u Ukrajini prilično su sve poremetili. Turistički sektor je definitivno najviše pretrpio zbog krize izazvane pandemijom, što je uzdrmalo i velike hotelske lance, ali najznačajnije mala i srednja preduzeća u turističkom lancu. A sve to je sastavni dio ukupne ponude Crne Gore kao destinacije. Taman kad se to smirilo, desio se rat u Ukrajini, koji će imati velike posljedice po cijelu Evropu. Tim prije što je rusko tržište bilo primarno za Crnu Goru.

Crna Gora mora mnogo više da radi na svojoj promociji, a budžet koji je izdvojen za nacionalnu i lokalne turističke organizacije apsolutno nije dovoljan. Moramo svi zajedno naći način kako da promovišemo Crnu Goru kao ozbiljnu turističku destinaciju – što svakako jeste.

Prognoze za ovu godinu su dobre i nema toliko otkazivanja koliko se mislilo da će ih biti. Dobar je trend rezervacija i očekujemo da ćemo u sklopu rizorta Portonovi imati dobru sezonu. Tržišta se definitivno mijenjaju i prošle godine smo imali mnogo turista iz SAD, zapadne Evrope – Velike Britanije, Francuske i Njemačke, te novo tržište Kazahstana koje nam je bilo nepoznato. Upravo iz te zemlje ove godine je povećan broj letova.

Gosti

Imamo možda i najzahtjevnije goste jer su oni proputovali praktično cijeli svijet i odsijedali u istim One&Only hotelima od Dubaija do Maldiva i njihova očekivanja nisu ništa manja u odnosu na te druge destinacije.  Ti ljudi su gosti cijele Crne Gore, obići će i druga mjesta i gradove i zato svi moraju da budu svjesni šta ti gosti donose. To su sjutra potencijalni investitori, veliki dio njih se „zaljubi“ u prirodne ljepote Crne Gore, u naš neposredan odnos prema njima. Veliki broj njih od prošle godine vraća se i ove i možemo očekivati dobru sezonu. Teško je prognozirati u odnosu na 2019, to ćemo znati tek u septembru. Kada govorimo o toj godini, treba pogledati gdje su sve ti gosti bili i odsijedali.

Poznati dolaze u One&Only, ali njihova imena ne otkrivamo upravo zato što oni tu i dolaze zbog privatnosti. Početna cijena kreće se od 1.550 eura do 28.000 eura za noć. Različite su vrste smještaja i privatnosti, jer se tu plaća mnogo više. Za najveću cijenu nudi se boravak u jednoj od deset izuzetnih luksuznih, brendiranih vila sa plažom, koje nude dodatnu privatnost, usluge na najvećem nivou, četiri restorana – od japanskog do novog, turskog. No, to je i otvoreni grad, i svako može da dođe u Portonovi samo da prošeta ili ovdje boravi.

Bankar podcast je podržala kompanija MTEL.