Gost nove epizode Bankar podcast-a bio je Mijo Marković, izvršni direktor kompanije Ledo – Crna Gora.

U razgovoru sa novinarkom Bojanom Despotović, Marković je govorio o višedecenijskom radu u kompaniji koju je svojevremeno osnovao, razvoju poslovanja i odnosu prema zaposlenima.

Novu epizodu podcasta možete pogledati na našem Youtube kanalu na sljedećem linku:

U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja iz razgovora.

Aktuelni poslovni ambijent

Treba da napravimo poslovni ambijent koji je jednak za sve. Ali u Crnoj Gori danas imamo situaciju ljudi otvaraju više firmi, ostaju dužni pa otvaraju nove firme, a time se niko ne bavi. Na kraju, dugove ne mogu da naplate ni firme ni država.

Nakon pandemije koronavirusa, sve je teže raditi. Ono što se dešava u Ukrajini tek će stići „na naplatu“ u narednih pola godine do godinu. I mi već osjećamo probleme u nabavci, nestašice su pojedinih roba i taj problem se ovdje više osjeća jer smo mali sistem.

Iskreno, ranije je bilo teže naplatiti neke obaveze, ali smo napravili takav ambijent sa našim kupcima da se svi ugovori poštuju i nemamo problema.

Školovanje i prvi poslovi

Otac mi je uvijek govorio da prvo moram biti pošten čovjek, i učio da živim od svoga rada i znanja… Smatram da iza svakog velikog rezultata stoji samo veliki rad.

Završio sam srednju Mašinsku školu – za ljubav ocu koji je radio u kompaniji „Radoje Dakić“ – ali me želja nikada nije vodila da radim negdje za platu ili da budem službenik u državnoj kompaniji. Nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet u Sarajevu, a diplomirao u Podgorici.

Moj prvi posao bio je sa nepunih 16 godina kao perač „crnog posuđa“ u Hotelu „Avala“ u Budvi. Tada se moglo zaraditi, reda veličine 500-600 eura mjesečno i još bih dobijao neki bonus na kraju sezone. Prvi ozbiljni posao bio je još tokom studija 80-ih godina, kad sam bio – kako volim da kažem – „trafikant“. Onda sam vidio da mogu da zaradim i više, pa sam štampao razglednice i prodavao ih po crnogorskom primorju, od trafike do trafike. To mi je bio „lajt motiv“ da zaradim više.

Od „Šabačke mljekare“ do „Nomad Foods“-a

Kako nisam mogao da dobijem frižider „Frikoma“, po preporucio sam to uspio sa Šabačkom mljekarom 1997. godine. I tada je počeo rad moje firme „Mioni“ i moja priča sa sladoledima.

Početak saradnje sa „Agrokorom“ 2000. godine nije bio lak. Stupio sam u kontakt s njima, rekao im ko sam i što radim. Kako nije bio regulisan platni promet i nisam imao bankarske garancije, predložio sam da im dam kuće pod hipoteku. Dao sam očevu, bratovu i moju kuću i tako sam šest godina živio kao podstanar u svojoj kući. No, vidjeli su da posao raste i 2003. su mi dali robni kredit da kupim zemljište i napravim prvo skladište koje i danas postoji na Barutani. I nije me sramota da kažem: posudio sam i 100.000 maraka „na kamatu“ da bih mogao da dobijem robu. Taj dug sam vratio nakon nepune dvije godine.

 „Mioni“ 2006. godine preuzima Agrokor kao glavni distirbuter Ledo proizvoda. Prošle godine kupuju nas Amerikanci koji su lideri u proizvodnji smrznute hrane „Nomad Foods“.

Poslovni put s „Ledom“

Da nije bilo „Leda“, ne bi ni mene danas bilo. Ljudi iz Agrokora su šest godina vjerovali u mene i zato sam pristao da im prodam firmu „Mioni“. Oni su mogli tada da završe saradnju sa mnom, ali su odlučili na korak dalje i imao sam ljudsku obavezu da im to vratim. U životu mi materijalno nikada nije bilo bitno, smatram da je smisao u povjerenju i ako toga nema – onda je sve uzalud.

Pad Agrokora i sva dešavanja tokom 2017. godine i kasnije bili su veoma teško vrijeme za mene i druge zaposlene. Zapitate se šta će biti sjutra… Srećom to je brzo prevaziđeno i došla je kompanija „Fortenova“ koja je preuzela cijeli sistem i mi smo u njemu bili do prošle godine kada nas je preuzeo „Nomads Foods“ – lider u proizvodnji i distribuciji smrznute hrane u Evropi. Tako će u Crnu Goru tokom narednih pola godine stići novi proizvodi od ribe i povrća poput onih koji se već nalaze na zapadnom tržištu.

Menadžer i zaposleni

U proteklih deset godina ni jedan zaposleni nije napustio firmu. Prosječna plata njih 100 je oko 1.000 eura na godišnjem nivou. Trudim se da im na prvom mjestu bude porodica, na drugom „Ledo“ i da vole i budu zadovoljni poslom koji rade. Dobar menadžer mora da ima viziju i dobre saradnike, i da dijeli obaveze. Nakon 20 godina, znam da procijenim ljude i oni koji se bave prodajom moraju da budu „ratnici“ i spremni da se svakog dana bore za rezultat.

Kadrovi su najveći problem u Crnoj Gori. Danas ne mogu da nađem kvalitetnog radnika – vozača, magacionera – a na birou je 50.000 nezaposlenih. Država, kao najveći poslodava, mora da napravi ambijent da ljudi shvate kako žive od svog rada a ne od socijalnih programa i davanja.

Ljudi u Crnoj Gori misle da sve treba da dođe preko noći. I mlade generacije misle da, ako završe fakultet, odmah treba da imaju posao i platu, pa i da bude direktor. Do tog rezultata se stiže sa puno rada. Tek sa posvećenošću i velikim radom – rezultat će doći.

Bankar podcast je podržala kompanija MTEL.