Dosadašnja praksa privlačenja stranih direktnih investicija bazirana na davanju različitih subvencija i brojnim jpovlasticama stranim investitorima, u nekim slučajevima se pokazala kao jako uspešna, ali ni jedna zemlja regiona još nije uspjela da kreira poslovni ambijent koji bi privukao investitore bez direktne državne pomoći, kaže za Bankar.me dr Duško Bodroža, naučni saradnik na Insititutu ekonomskih nauka u Beogradu i docent na Beogradskoj bankarskoj akademiji.

Na koji način bi promjene geopolitičkih odnosa u protekla tri mjeseca mogle da utiču na finansijska tržišta u svijetu do kraja ove godine?

Zaoštravanje geopolitičkih odnosa na globalnom nivou zbog ratnih sukoba u Ukrajini dodatno je ubrzalo inflatorne pritiske u čitavom svijetu. U takvim okolnostima, investitori na finansijskim tržištima su postali mnogo oprezniji i birali su manje rizične finansijske instrumente, prije svega državne dužničke hartije od vrijednosti. Oni koji su više skloni špekulativnim investicijama, trgovali su robnim fjučers ugovorima. Zbog velikih inflatornih pritisaka, vodeće centralne banke u svijetu su prinuđene da smanje ekspanzivnost svojih monetarnih politika, što će za posljedicu imati rast kamatnih stopa i usporavanje privrednog rasta. Osim toga, većina kompanija ima probleme sa rastom cijena sirovina i energenata, kao i narušenim globalnim lancem snabdijevanja, što ih primorava da povećavaju cijenu svojih finalnih proizvoda, čime smanjuju potražnju za njima.

Sa druge strane, činioci koji će pozitivno uticati na cijene akcija na finansijskim tržištima su snažna fiskalna politika koju sprovode vlade najrazvijenijih zemalja u svijetu kao i trenutno negativna realna kamatna stopa. U ovakvim okolnostima u narednom periodu kretanje cijena akcija na finansijskim tržištima zavisiće od nivoa rasta referentnih kamatnih stopa i rezultata poslovanja kompanija.

Koji su ključni pokazatelji budućnosti finansijskih tržišta pojedinih zemalja, a koji u Evropi i svijetu?

Zahvaljujući razvoju informacionih tehnologija i interneta, finansijska tržišta više nisu fizički organizovana mjesta koja su dostupna samo institucijama ili bogatim pojedincima koji su uz pomoć brokera i investicionih savjetnika dugi niz godina imali privilegovan pristup njima. Danas su finansijska tržišta elektronske platforme dostupne jako velikom broju učesnika, bez obzira gdje se oni fizički nalazili i kolikom bogatstvom raspolagali. Nove tehnologije su značajno smanjile i troškove trgovanja i druge barijere karakteristične za tradicionalna finansijska tržišta.

Došlo je do kreiranja velikog broja privatnih tržišta i tržišnih alternativa koje privredni subjekti sve više koriste u prikupljanju potrebnih finansijskih sredstava. Umjesto tradicionalne inicijalne javne ponude (IPO), danas se nedostajuća finansijska sredstva prikupljaju u formi akvizicionih kompanija sa specijalnom namenom (SPAC) ili preko inicijalne javne ponude tokena (ICO) i sekjuritizovane ponude tokena (STO).

U narednom periodu, broj ovakvih elektronskih platformi će stalno da se uvećava i neće više postojati lokalna i nacionalna finansijska tržišta. Pojedinci i privredni subjekti sa dobrim poslovnim idejama imaće pristup velikom broju investitora na globalnom nivou. Glavni izazov će svakako biti obezbijediti povjerenje učesnika i spriječiti mogućnost nastanka zloupotreba i prevara na ovim tržištima. Tu veoma važnu ulogu imaju nadležni regulatorni organi, koji će morati da uspostave održivu regulativu sa jasnim pravilima.

Gdje su, u svemu tome, regionalne berze i šta je ključno za njihov dalji razvoj?

Da bi ove platforme bile efikasne, veoma je važno da se poštuju tri osnovna principa funkcionisanja finansijskih tržišta: spontanost u nastajanju, javnost i transparentnost učesnika u poslovanju, te ravnopravan tretman svih učesnika. Upravo ova tri principa su – po mom mišljenju – glavni razlog zašto domaća finansijska tržišta nisu postigla nivo razvoja koji se od njih očekivao.

Nove tehnologije i stvaranje tržišnih alternativa pružile su šansu da domaća finansijska tržišta preskoče jednu fazu svog razvoja koju zemlje sa razvijenim tržišnim privredama uspješno primjenjuju posljednjih nekoliko decenija. Da se greške iz prošlosti ne bi ponovile, veoma je važno da se od samog početka poštuju gore navedeni principi funkcionisanja finansijskih tržišta.

Da li su slični – i na koji način – problemi u privlačenju stranih investicija velikih i malih ekonomija u Evropi?

Investicije su podjednako važno za sve zemlje, bez obzira da li se radi o malim ili velikim ekonomijama. Osnovna razlika između njih jeste u činjenica da male i nerazvijene zemlje nemaju dovoljno nacionalne štednje za finansiranje potrebnih investicija, pa su prinuđene da se u velikoj mjeri oslanjaju na privlačenje stranih direktnih investicija (SDI). U kriznim vremenima, investitori postaju mnogo oprezniji i odlažu svoju investicione odluke za neke bolje dane. Ovo je posebno karakteristično za SDI. Usporavanje priliva SDI će posebno pogoditi ekonomije zemalja koje od njih mnogo zavise.

Za očekivati je da će strani investitori nastaviti sa implementacijom započetih investicija, ali će tempo njihove realizacije biti usporen zbog problema prouzrokovanih narušenim globalnim lancem snabdijevanja kao i rastom cijena samih inputa proizvodnje, prije svega građevinskog materijala. Osim toga, kriza prouzrokovana virusom COVID-19 značajno je uticala na zaokret u dosadašnjoj politici stranih investitora, koja je vođena visokom profitima, a najviše je bila usmjerena u zemlje i regione sa niskim troškovima radne snage – uglavnom na Dalekom istoku. Međutim, kriza virusa COVID-19 pokazala je da ovakva politika ima velike nedostatke. Pored toga, rast troškova transporta utiču na izbor lokacije, pa investitori sve više biraju bliže destinacije. Ovo je šansa za naš region, imajući u vidu njegovu geografsku poziciju i blizinu tržišta razvijenih zemalja Evrope.

Koji su, pak, ključni problemi u privlačenju stranih direktnih investicija u zemlje regiona?

Ono što je veliki problem za čitav region, jeste nepostojanje strategije privlačenja SDI kao i potpuno odsustvo dugoročnog cilja koji se kroz SDI želi postići. Važno je da napomenemo da SDI nisu poklon, kao što se to kod nas često predstavlja. Glavni motiv svakog investitora je profit.

Isto tako, nemaju sve investicije isti efekat na razvoj privrede. Brojne empirijske studije kao i naučni radovi pokazuju da investicije usmjerene ka neproizvodnim sektorima, prije svega u tercijarni sektor, ne doprinose značajno rastu BDP.

Dosadašnja praksa privlačenja SDI bazirana na davanju različitih subvencija i brojnim povlastica stranim investitorima u nekim slučajevima se pokazala kao jako uspješna. Međutim, moramo da ukažemo i da postoji veliki broj loših primjera, kao i da svih ovih godina ni jedna zemlja regiona nije uspjela da kreira poslovni ambijent koji bi privukao investitore bez direktne državne pomoći.

Šta su glavni izazovi razvoja zemalja regiona Jugoistočne Evrope u kriznim uslovima koji se nadovezuju drugu godinu zaredom?

U narednom periodu dešavanja u čitavom regionu Jugoistočne Evrope će mnogo zavisiti od rješavanja krize u Ukrajini, imajući u vidu da je kriza trenutno glavni uzrok stvaranja velikih inflatornih pritisaka. Sa druge strane, čitav region mnogo zavisi od uvoza energenata iz Rusije, gdje bi u slučaju nastavka rasta njihovih cijena ili eventualnog obustavljanja dalje isporuke, došlo do velikih problema u normalnom funkcionisanju ekonomija u svim zemljama regiona.

Rast cijene hrane predstavlja takođe jedan od izazova sa kojima se region trenutno suočava. Veoma je važno da se obezbijedi sigurnost i stabilnost snabdijevanja stanovništva osnovnim životnim namirnicama. Takođe, vrijeme koje će biti neophodno za normalizaciju u globalnom lancu snabdijevanja je jako bitno, posebno ako se uzme u obzir da se pojedini djelovi Kine ponovo zatvaraju zbog širenja virusa COVID-19.

Na kraju, želim da ukažem na sve veći problem nedostajuće radne snage koji je prisutan svuda u svijetu, a posebno u razvijenim zemljama Evrope. Imajući u vidi blizinu tržišta razvijenih zemalja Evrope našem regionu, kao i uslove koji radnici tamo dobijaju, mislim da će dugoročno ovo predstavljati jako veliki izazov za sve zemlje Jugoistočne Evrope.

Bankar.me