Prema još uvijek neobjavljenim podacima o aktivnostima Banke Engleske u periodu neposredno prije i tokom Drugog svetkog rata, engleska nacionalna banka je servisirala prodaju zlata koje je bilo ratni plijen nacista poslije invazije Čehoslovačke 1939. godine, u ime njemačke Rajhsbank.
U martu 1939. godine zlatne poluge u vrijednosti današnjih 736,4 miliona britanskih funti prebačena je sa računa Narodne banke Čehoslovačke u Banci za međunarodna poravnanja (tzv. centralne banke za centralne banke) na račun njemačke Rajhsbank. Za ovaj slučaj dosad je uglavnom sva krivica prebacivana na Banku za međunarodna poravnanja (BIS – Bank for international settlement), ali juče su nova saznanja o ulozi Banke Engleske u ovoj transakciji izašla na vidjelo.
Naime, Banka Engleske je u tom trenutku imala upravljačko mjesto u BIS preko Ota Nimajera, direktora zaduženog za inostrane transakcije, i zapravo je ona skladištila veliku većinu čehoslovačkog zlata u svojim sefovima i na taj način je praktično čuvala za vlasti nacističke Njemačke. Ova priča je doduše nakratko objavljena u britanskoj javnosti 1939.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
U izvještaju kompletiranom 1950. godine, ali nikada zvanično objavljenom, potvrđuje se da je Banka Engleske prodala skoro svo zlato u ime klijenata iz Njemačke tokom maja 1939, a “pod pritiskom” BIS.
Sve je urađeno u velikoj brzini i bez saznanja ili traženja mišljenja tadašnje britanske vlade. Čitavo zamešateljstvo otkriveno je 1. juna 1939. kada je Banka Engleske trebalo da isporuči jedan dio zlata u Njujork te je napokon zatraženo mišljenje organa vlasti, odnosno Ministarstva finansija, koji su tu isporuku opozvali.
U izveštaju, koji danas prenosi Fajnenšel Tajms, tadašnji guverner Banke Engleske Montagu Norman, bio je veoma štur u informacijama o preostalom zlatu iz Čehoslovačke i tadašnjem ministru finansija je odgovorio da “nije obaviješten da je zlato o kome je riječ u njihovom posjedu ili posjedu njihovih tadašnjih klijenata”. (bif.rs)
