Onaj ko je 1919. godine kupio dionice Koka Kole za samo 40 doalra danas bi imao 11 miliona – voli da kaže Voren Bafet.
Četrdeset dolara je tada ipak vrijedilo nešto više. Tačnije danas bi za tu kupovinu trebalo da izdvojimo 540 dolara.
U to vrijeme kupovina akcija Koka Kole bila je daleko od sigurne investicije, kako se čini iz današnje perspektive. Cijena šećera su rasle, Prvi svjetski rat se tek završio, a Velika Depresija je bila iza ugla.
Nakon Drugog svjetskog rata distribucija šećera bila je strogo kontrolisana. To su samo neke od činjenica koje su i mnogo posle tih teških godina stvarale sumnju u investiranje u Koka Kolu i slične kompanije.
“Čarolija poslovnog svijeta je u tome da ne možete znati šta će se tačno dogoditi, niti predvidjeti kada će se nešto dogoditi. Ne smijete se fokusirati na vrijeme, već na sadržaj. Ako ste sigurni u proizvod ne treba se brinuti kada će se to dogoditi” objašnjava Bafet i dodaje da pri kupovini akcija nikada ne treba gledati koliko su one koštale u proteklih 200 dana.
Ta tvrdnja u suprotnosti je sa većinom mišljena struke i analitičara, koji svoje prognoze baziraju baš na periodu od 200 dana prije željene kupovine.
