Međunarodno udruženje vazdušnog prevoza (IATA) odredilo je nove, znatno manje dimenzije “ručnog” prtljaga. Mnogi prevoznici, uključujući i Lufthansu, su najavili “zanimanje” za ovu smjernicu.
Na konferenciji organizacije avio prevoznika IATA koja je ove nedjelje održana u Majamiju, određene su nove smjernice za ručni prtljag putnika. Dosad je ručni prtljag smio da bude visok 55 centimetara, širok 45 i dubok 25 centimetara. Po novoj smjernici, visina – uključujući i eventualne točkove na torbi – bi ostala ista, ali kofer će biti znatno uži – samo 35 centimetara i tanji – 20 centimetara.
Udruga IATA je praktično glavna institucija avio prevoza i okuplja 251 avio kompanija iz čitavog svijeta. Za razliku od propisa koji određuju sigurnost leta, ova smjernica nije obavezna za njene članice i svaka kompanija može da privuče mušterije i većim prtljagom koja je dopuštena u kabini. Ali to se, kako misli stručnjak za avio prevoz Tom Windmuller, neće dogoditi: već pedesetak zračnih prevoznika je pokazalo “zanimanje” za nove smjernice međunarodnog udruđenja što znači da će, u dogledno doba vjerovatno biti i uvedene.
“Gol i bos”, ali jeftino u avion
Naravno, to je svakako dodatno opterećenje za putnike. Gužva u kabini je zapravo posljedica politike cijena karata sve više avioo prevoznika gdje se za razmjerno mali iznos nudi just flight – samo let, kako glasi stručni izraz u tom sektoru. To znači i naplatu ručnog prtljaga i na primjer Air Berlin već ima takvu tarifu. Mnoge druge kompanije ipak naplaćuju “samo” sve ostalo – prtljag, rezervaciju mjesta, osvježenje u avionu… Utoliko se putnici zapravo primoravaju da naguraju sve i svašta u svoj “ručni” prtljag kako bi uštedjeli koji euro.
Ali i avio kompanije su morale da uvide kako to nije baš posebno inteligentno rješenje. Kod prtljaga, kompanija tako štedi na trošku – i vremenu dok se u avioni ne utovare i nakon toga istovare koferi i prtljag, ali se onda često ukrcaj putnika oduži u nedogled. Stjuardese često moraju da pomažu bakicama da nađu mjesta za tešku koferčinu i svi ostali putnici moraju da čekaju dok se ta operacija ne završi kako bi uopšte došli do svog mjesta. To znači da avion mora duže stajati – a avion koji stoji je avion koji ne zarađuje novac.
Sigurnost i – sigurnost zarade
Naravno, kod većih aviona bi opcija bila i širenje prolaza. Ali obzirom da su sjedišata već ionako smanjena do mjere izdržljivosti (pogotovo za sve deblje stanovništvo), to bi onda značilo izbacivanje čitave kolone sjediđta – opcija o kojoj u avio kompanijama i ne razmišljaju. Manji prtljag znači i manju ukupnu težinu, a to znači i manje goriva koje avion troši i to je opcija koja svakako zanima prevoznike.
Udruga IATA mjeru manjeg ručnog prtljaga obrazlaže mjerama sigurnosti: ako bi se zaoista nešto dogodilo, čak i oni koji bi preživjeli prisilno slijetanje aviona, jedva da bi imali šansi od kofera koji bi im letjeli preko glave. Teško da bi mogli i izaći iz, najvjerovatnije zadimljenog aviona od “sitnica” koje su putnici nagurali u prostor ispod sjedišta ispred sebe.
Ali teško se oteti utisku da je i tu opet razlog – dobit: 55x35x20 je još uvijek dovoljno za lap-top nekoliko važnijih dokumenata, jednu košulju i donji veš poslovnih putnika koji negdje idu na jedan dan, ali nipošto ne putnicima koji idu na odmor ili u dužu posjetu rodbini. Oni dakle – moraju platiti za svoj kofer.
Večernji list
