Nakon poraza od hedge fondova, što je zemlju otjeralo u stečaj, argentinske vlasti igraju na kartu patriotizma. Trezveni glasovi su rijetki.
„Argentina podnijela zahtjev za članstvom u Evropskoj uniji!“ ovako je jedan njemački satirični časopis, aludirajući na finansijsku krizu u Evropi, prokomentisao vijest o državnom bankrotu južnoameričke zemlje. No ono čemu se stanovnici Starog kontinenta mogu u međuvremenu smijati, u Argentini trenutno ne zabavlja nikoga.
Patriotizam kao politički adut
Umjesto toga u ovom teškim trenucima Argentinci i njihovo političko vođstvo posežu za patriotizmom. Ponos na domovinu je u Argenitini i inače omiljeno oružje vladajućih u trenucima nacionalnih kriza u što se svakako može ubrojiti i ova aktualna finansijska. Stoga i ne čudi podrška koju argentinska vlada u borbi protiv omraženih hedge fondova, uživa u narodu. „Naš patriotizam se zasniva na sljedećoj zabludi: mi smo uvjereni da smo najbolji na svijetu. I s obzirom da to nema veze s realnošću, optužimo jednostavno neke velike i tajnovite sile koja nas spriječavaju u tome da budemo ono što jesmo: najbolji na svijetu“, kaže istoričar Luis Alberto Romero koji se već godinama bavi fenomenom argentinskog patriotizma. I u borbi protiv američkih fondova koji 2005. i 2010. nisu pristali na oprost dijela duga Argentini i sad su svoje pravo na odštetu izborili pred jednim američkim sudom, Vlada koristi patriotizam. „Sloboda ili lešinari“, stoji na plakatima kojima predsjednica Cristina Fernández de Kirchner i njeni ministri narodu daju do znanja tko su pravi krivci za nevolje u kojima se društvo nalazi.
Isprobani trik
Vlasti u Argenitini su jednom već posegle za tim trikom. U četrdesetim godinama prošlog vijeka kada su se američke vlasti protivile usponu Juana Perona, vladajući su zemlju preplavili plakatima koje su građane stavljale pred izbor: Ili mi ili oni. Što je funkcionisalo prije gotovo 70 godina, funkcioniše i danas. Nacionalističko crno-bijelo razmišljanje dovodi do toga da kritičari rada Vlade ili opozicija nemaju izgleda konstruktivno kritikovati vlast. „Kritičari se odmah nađu u klopci kao što je to već nedavno bio slučaj prilikom naciionalizovanja naftne kompanije YPF. Misle kako ne smiju biti protiv domovine i nacionalnih interesa“, kaže istoričar Romero. Čak i mediji naklonjeni opoziciji preuzimaju patriotski rječnik medija na državnoj liniji i tako npr. govore o „lešinarskim fondovima“. Demonstrativni patriotizam trenutno ima dobru prođu.
Sjećanje na Falklandski rat
Mnogima se međutim od ovakvih izliva patriotizma i sijanja mržnja protiv „imperijalizma“ ledi krv u žilama. „Mislim da je ovakva vrsta patriotizma svoj najgori oblik pokazala prije 30-tak godina tokom rata za Falklandska ostrva.“, kaže Romero. Vlada u međuvremenu najavljuje borbu protiv međunarodnih fondova. Pravnim sredstvima. Međunarodno se položaj Argentine time ne poboljšava. Ali su barem nacionalni osjećaji na mjestu.
