Vijeće sudija Apelacionog suda Rama Strikovića, Dijane Radulović i Danijele Vukčević potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je kompanijama biznismena Dragana Brkovića Vektri Montenegro u stečaju i Vektri Boka odbijen tužbeni zahtjev da ih državni fondovi koji su učestvovali u privatizaciji te hotelske kuće obeštete sa 5,2 miliona eura.
Tražili su da Investiciono-razvojni fond, Fond PIO, Zavod za zapošljavanje i Savjet za privatizaciju solidarno isplate 1,8 miliona za štetu zbog uvećanja poreske stope na nepokretnost uz kamatu od pola miliona eura, a za nadoknadu troškova zbog radnih sporova nastalih prije privatizacije 3,4 miliona eura. U tužbi su ukazivali da su pretrpjeli štetu, jer zbog zabilježbi restitucija i imovinskih sporova nijesu uspjeli da privedu namjeni niti da raspolažu kupljenim hotelima HTP Boka. Ukazivali su da im je zbog toga porez na imovinu obračunavan po većoj stopi te da se godinama uvećavao dok nije dostigao gotovo desetostruku vrijednost u odnosu na prvu godinu. Krive državu i zbog potraživanja radnika za radne sporove, zbog čega su se, kako su navodili, obraćali državnim institucijama, ali i pored zaključaka Savjeta za privatizaciju da Ministarstvo finansija predloži model izmirenja, do toga nije došlo.
Sudovi su bili stava daje ovakav Brkovićev zahtjev neosnovan, imajući u vidu da kao kupac 59,4 odsto akcija HTP Boka nije u roku od godinu od zatvaranja ugovora obavijestio tužene o postojanju eventualne povrede ugovora, čim je izgubio pravo na naknadu štete. Prema ugovoru, Brković je mogao obavijestiti državu o svim eventualnim zahtjevima trećih strana u roku od 30 dana od saznanja, što nije uradio. Sudovi su zaključili da su rješenja o porezu donijeta na
osnovu propisa, te da je ova kompanija mogla da ih osporava na način i u roku predviđenom zakonom. Obavezu za isplatu potraživanja po osnovu radnih sporova Vektra je preuzela kupoprodajnim ugovorom.
Vektra Montenegro je 2007. godine kupila 59,45 odsto akcija nekadašnjeg HTP Boka, ali je osam godina kasnije uveden stečaj zbog četiri miliona eura duga prema CKB-u. Plan reorganizacije usvojen je dvije godine kasnije, a bilo je predviđeno da se prodajom dijela imovine obezbijede sredstva zanamirenje povjerilaca. Nijesu naišli na odobrenje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte kada su htjeli da prodaju hotele „Plaža“, „Igalo“, „Tamaris“ i stari hotel „Boka“.
