Hrvatska udruga banaka objavila je zanimljivu analizu u kojoj se upoređuju različita rješenja koja su različite zemlje primijenile kod problema kredita vezanih za švajcarski franak.

Problem jačanja švajcarskog franka nije riješen privremenim fiksiranjem obračunskog kursa na 6,39 HRK za CHF na teret banaka u januaru 2015. Trajno rješenje za Hrvatsku tek treba pronaći, jer aktuelno važi samo godinu dana. Svrha ove analize, navode iz HUB-a, je prikazati i uporediti do sada primijenjena rješenja u zemljama srednje i jugoistočne Evrope.

Pregled po zemljama pokazuje širok spektar primijenjenih rješenja, od posve slobodnih (Rumunija i druge zemlje) preko hibridnih (Poljska, Srbija) do izrazito intervencionističkih (Hrvatska, Mađarska). U skladu sa tim variraju i modeli podjele troškova kursnih razlika.

“Dvije su stvari zajedničke svim prikazanim modelima. Prvo, niti jedan model nije osporio načelo valutne klauzule i primijenio povratak na početni kurs za sve dužnike. Drugo, sredstva državnog proračuna (subvencije dužnika) nigdje osim u Mađarskoj nisu neposredno korištene u svrhu rješavanja problema švajcarskog franka. Troškove subvencija u najvećoj su mjeri snosile banke prema dobrovoljnom modelu (Srbija, najnovijih 5% otpisa pri konverziji) ili silom zakona (Hrvatska, Mađarska). Jedini model koji je svuda u primjeni je model bilateralnog reugovaranja uslova za dužnike s problemima u otplati”, navodi se u zaključnom dijelu analize.

Poljski predlog socijalnog fonda koji bi finansirale i banke još nije u primjeni, a mađarski državni fond koji je otkupljivao nekretnine najugroženijih dužnika činio je to uz diskont, pa nije jasno je li se time potpuno zaštitio od rizika, ili su se vrijednosti nekih nekretnina ipak kolebale toliko da bi se moglo sumnjati u gubitke koji predstavljaju fiskalni trošak. No, čak i u tom slučaju, riječ je o malom broju slučajeva 20 (samo 3% dužnika u Mađarskoj odabralo je model sell and lease back) i malom iznosu, tako da se eventualni gubitak može smatrati fiskalno zanemarivim, navode iz HUB-a.

“Stabilnost kursa domaće valute u odnosu na euro – premda djeluje samo posredno – do sada se pokazala najboljom zaštitom dužnika. Zbog takve kursne politike u Hrvatskoj, mađarski model konverzije prema kursu iz novembra 2014. (prije promjene kursne politike Švajcarske narodne banke) nije doveo valutne uslove za dužnike blizu uslova koje hrvatski dužnici imaju nakon zamrzavanja obračunskog kursa na 6,39 kuna za franak. Uopšteno, mađarski se model do sada za dužnike nije pokazao onako povoljnim kao što je u početku bio predstavljen. Pogodovanje bogatijima kroz prijevremene otplate 2011. po povlaštenom kursu ubrzalo je pad vrijednosti forinte što je povećalo terete preračunate u domaću valutu za najveći broj dužnika. Prosječne kamatne stope od početka su bile znatno veće nego u Hrvatskoj. Forinta je znatno više oslabila u odnosu na razdoblje podizanja kredita, nego kuna. Otplate balona tek predstoje mađarskim dužnicima, a mađarska vlada – za razliku od naše – problem u ovom trenutku smatra zaključenim”, stoji u analizi bankara.

Cijelu analizu pročitajte ovdje.

Izvor: Poslovni.hr