U danima kada sa zebnjom iščekujemo rezultate istorijski tijesnih američkih predsjedničkih izbora, na kraju će, usred dramatičnog spektakla holivudskih razmjera, milijardi dolara i toksičnosti na društvenim mrežama, pobjednika možda odlučiti bacanje novčića. Američki izbori su još jedan od onih trenutaka kada možemo posmatrati kako se pred našim očima odvija jedan od centralnih paradoksa savremenog svijeta. Nije li čudno kako smo mi ljudi, u vrijeme kada imamo na raspolaganju čitavu riznicu znanja, sve više zbunjeni, izmanipulisani i nesposobni kritički procijeniti osnovne informacije o svijetu koji nas okružuje?
Na finansijskim tržištima imamo, s jedne strane, vrlo uticajne profesionalne investitore sa svim alatima i informacijama dostupnim 24/7, a s druge strane masu običnih investitora koji žive svoje živote i trude se da porodične finansije drže u redu. Baš kao što bogate kapitalističke elite sa pozicije moći ne razumiju psihologiju malih investitora, vječno nezadovoljnih sve većim troškovima života i skupim nekretninama, te ne znaju ni ime predsjednika Feda, tako ni političke elite ne suosjećaju s psihologijom prosječnog američkog birača koji zna ko je predsjednik, ali ima vrlo malo znanja o njegovim ovlašćenjima, osnovama političkog sistema i principu podjele moći.
Polovina ljudi u Americi ne izlazi na izbore. Druga polovina jednostavno ne mari za politički teatar, pa predizborni skandali i ekscesi do njih ne dopiru, jer obično prije dolaska na birališta odluče za kojeg će kandidata glasati. Na kraju, kombinacija ličnih simpatija i antipatija prema kandidatima i njihovih stavova prema gorućim temama koje predstavljaju kamen spoticanja opteretiće ovaj podskup slabo informisanih birača koji će odlučiti izbore: abortus, migracije i ekonomska pitanja.
Prema tradicionalnoj anketi Gallupa, ovih dana 52 odsto Amerikanaca kaže da im ide lošije nego prije četiri godine, 39 odsto da im ide bolje, a 9 odsto kaže da im je otprilike isto. Amerikancima je glavna briga “loša” ekonomska situacija, koja je još uvijek pod uticajem rekordnog postkorona rasta potrošačkih cijena. Ironija sudbine je da se svi ovi složeni socioekonomski fenomeni i iskrivljena percepcija stvarnosti odvijaju u trenutku kada, objektivno, na američkim finansijskim tržištima teku med i mlijeko. Ako, kao neutralni posmatrači, uzmemo u obzir pet najvažnijih finansijskih i ekonomskih pokazatelja, poput tržišta akcija, ekonomskog rasta, realnog raspoloživog dohotka po glavi stanovnika, nezaposlenosti i inflacije, možemo se, bez pretjerivanja, zapitati kada su posljednji put Amerikanci stajali tako dobro.
Američki berzovni indeks ove je godine do 28. oktobra u eurima porastao više od 26 odsto, uz impresivnu statistiku: devet od 11 nedjelja rasta, šest uzastopnih mjeseci rasta, 11 od 12 mjeseci rasta. Tržišta bikova ne umiru od starosti. Prema Ned Davis Researchu, nezavisno od ishoda izbora, linija manjeg otpora statistički ukazuje na nastavak pozitivnih kretanja na berzama, osim ako ne dođe do ozbiljnih grešaka u politici centralne banke, naglog ekonomskog pada ili nekog vanjskog šoka. Ako se tržište bikova produži u narednu godinu, prosječni očekivani povrat mogao bi biti 13 odsto, dok bi nas, u slučaju nepredviđenog negativnog šoka, mogao pogoditi pad cijene od otprilike šest odsto – što takođe neće biti kraj svijeta, prenosi Seebiz.
