Američke akcije skočile su na svoju najskuplju razinu u odnosu na državne obveznice u generaciji, usred sve veće nervoze među nekim investitorima zbog visokih procjena megakap tehnoloških kompanija i drugih akcija s Wall Streeta.
Rekordni niz američkih akcija, koji je u srijedu dostigao novi maksimum, gurnuo je takozvani prinos terminske zarade — očekivani profit kao procenat cijena akcija — na indeksu S&P 500 na 3,9 odsto, prema Bloomberg podacima. Rasprodaja državnih obveznica podigla je prinose na 10-godišnje obveznice na 4,65 odsto.
To znači da je razlika između to dvoje, mjera takozvane premije rizika kapitala ili dodatne naknade investitoru za rizik posjedovanja akcija, pala u negativno područje i dostigla nivo koji je posljednji put viđen 2002. tokom procvata dotkoma i pucanja balona.
“Investitori zapravo govore ‘Želim posjedovati ove dominantne tehnološke kompanije i spreman sam to učiniti bez velike premije za rizik'”, rekao je Ben Inker, jedan od rukovodilaca raspodjele imovine u upravitelju imovine GMO. “Mislim da je to lud stav.”
Analitičari kažu da su strme procjene vrijednosti akcija u SAD-u, označene kao “majka svih balona”, rezultat težnje menadžera fondova da budu izloženi velikom ekonomskom i korporativnom rastu profita u zemlji, kao i uvjerenja među mnogim investitorima da ne mogu rizikovati napuštanje takozvanih Sedam veličanstvenih tehnoloških akcija iz svojih portfolija.
“Pitanja koja dobijamo od klijenata su, s jedne strane, zabrinutost oko koncentracije tržišta i koliko je tržište postalo rizično”, rekao je Inker. “Ali, s druge strane, ljudi se pitaju ‘ne bismo li jednostavno trebali posjedovati te jednostavno dominantne kompanije jer će one preuzeti svijet?”
Tradicionalno konstruisana premija rizika vlasničkog kapitala ponekad je poznata kao “Fedov model”, jer se činilo da se Alan Greenspan pozivao na nju u vrijeme dok je bio predsjednik Federalnih rezervi.
Međutim, model ima svoje protivnike. U dokumentu iz 2003. godine Cliffa Asnessa, osnivača fondovske kompanije AQR, kritikuje se korišćenje prinosa riznice kao “nevažnog” nominalnog mjerila i kaže da premija za rizik akcija nije uspjela kao alat za predviđanje povrata akcija.
Neki analitičari sada koriste premiju rizika akcija koja upoređuje prinose akcija s prinosima američkih obveznica prilagođenih inflaciji. Prema ovom čitanju, premija rizika vlasničkog kapitala takođe je “na najnižem nivou od dotkom ere”, rekao je Miroslav Aradski, viši analitičar u BCA Researchu, iako nije negativna.
Premija bi čak mogla potcijeniti koliko su akcije skupe, dodao je Aradski, jer implicitno pretpostavlja da je prinos od zarade dobra zamjena za budući stvarni ukupni povrat od akcija.
S obzirom na to da su profitne marže iznad njihovog istorijskog prosjeka, ako bi se “vratile prema svojim istorijskim normama, rast zarade bi na kraju mogao biti vrlo slab”, rekao je.
Neki posmatrači tržišta traže potpuno drugačije mjere. Aswath Damodaran, profesor finansija na Poslovnoj školi Stern na Univerzitetu New York, oštro je kritikovao Fedov model i rekao da je pravi način za izračunavanje premije za rizik kapitala korišćenje očekivanja novčanih tokova i omjera gotovinskih isplata.
Prema njegovim izračunima, premija rizika vlasničkog kapitala smanjila se u proteklih 12 mjeseci i blizu je najnižeg nivoa u posljednjih 20 godina, ali “definitivno nije negativna”.
Vrednovanje akcija u odnosu na obveznice samo je jedna mjera prenaduvanosti koju navode menadžeri. Drugi uključuju procjenu cijene američkih akcija u odnosu na njihovu vlastitu istoriju ili uporedbu s akcijama u drugim regijama.
“Ovdje postoji dosta crvenih zastavica zbog kojih bismo trebali biti malo oprezni”, rekao je Chris Jeffery, rukovodilac makro strategije u odjelu za upravljanje imovinom Legal & General. “Najneugodnija je razlika između načina na koji se cijene američkih akcija i akcija izvan SAD-a.”
Mnogi investitori tvrde da su visoki multiplikatori opravdani i da se mogu održati. “Neporecivo je da je multiplikator [cijena-zarada američkih akcija] visok u odnosu na istoriju, ali to ne mora nužno značiti da je veći nego što bi trebao biti, s obzirom na osnovno okruženje”, rekli su viši dioničari Goldman Sachsa strateg Ben Snider.
Prema Goldmanovom vlastitom modelu, koji predlaže koliki bi trebao biti omjer PE za indeks američkih blue-chip akcija, nakon uzimanja u obzir okruženja kamatnih stopa, zdravlja tržišta rada i drugih faktora, S&P je “u skladu s našom modeliranom fer vrijednošću”, rekao je Snider.
“Dobra vijest je da zarada raste i, čak i uz nepromijenjene procjene, rast zarade trebao bi povećati cijene akcija”, dodao je.
Američke akcije sada su vratile sve izgubljeno tokom pada od decembra. Ta je rasprodaja istakla zabrinutost nekih investitora da postoji nivo prinosa na državnu blagajnu s kojim rast berze ne može živjeti, jer bi se obveznice — tradicionalna imovina utočišta — činile tako privlačnim.
Pimcov glavni investicioni direktor rekao je ove sedmice da su relativne procjene između obveznica i akcija “otprilike onoliko široke koliko smo vidjeli već dugo vremena”.
Za druge, pad premije rizika američkih akcija samo je još jedan odraz investitora koji se gomilaju u akcijama Big Tech i rizika koji koncentracija u malom broju velikih imena predstavlja za portfolije.
“Iako je zamah na Mag 7 snažan, ovo je godina u kojoj želite diverzifikovati svoju izloženost akcijama”, rekao je Andrew Pease, glavni investicioni strateg u Russell Investmentsu, govoreći o sedam glavnih tehnoloških akcija.
(Izvor: SEEbiz / Financial Times)
