Prošlo je godinu dana od prvog zaključavanja i sada se vakcinišemo. Pritisak na bolnice opada, iako su svi zabrinuti zbog novih sojeva. Ali, ipak se lakše diše. Nacije se bolje osjećaju, nismo više sami protiv zlog covida. Eurobarometar je donio interesantne rezultate istraživanja šta evropske građanke i građani smatraju najvažnijim za budućnost Evrope: za 10 država to je javno zdravstvo, za pet (Češka, Finska, Belgija, Holandija i Danska) obrazovanje, uključujući i cjeloživotno učenje. Sad je jasnije i zašto su te zemlje među najuspješnijima u EU. Za Hrvatsku i Mađarsku, samo za njih dvije, najvažnije pitanje za budućnost EU su plate.
Eurobarometar je reagovao vrlo promućurno jer sad, kad polagano možemo odahnuti, moramo početi da razmišljamo kako dalje. Nije to, posebno u EU, urađeno kvalitetno za vrijeme i nakon Globalne finansijske krize. Ako i sada podbacimo, posljedice mogu biti pogubne. Na primjer, Ursula von der Leyen, predsjednica EK, upozorava da moramo ojačati pripravnost za nove pandemije. Sad, ne kad se pojave, a izgledno je da će se pojaviti. HIV smo smatrali ograničenim na neke društvene grupe, SARS i MERS na geografske lokacije, a onda se covid prošetao svijetom.
Strateška autonomija iako je pala na ispitu snabdijevanja vakcinom. Za koju je nužna ekonomska podloga. Gotovo svi relevantni svjetski ekonomski izvori navode da ove godine slijedi jak rast globalne ekonomije koji bi trebao vratiti svijet u pretpandemijsko razdoblje. Što zvuči jako lijepo, ali. Prijetnja broj jedan: “Azijske berze prate pad cijena dionica na Wall Streetu u srijedu zbog pritiska na tehnološki sektor. Posljedica je to rotacije na tržištu, pri čemu se ulagači povlače iz tehnološkog i drugih sektora koji su lani predvodili po rastu, a usmjeravaju na cikličke sektore koji bi trebali imati najviše koristi od novih poticajnih mjera i oporavka. Ulagače najviše zabrinjava ponovni rast prinosa na američke državne obveznice, koji je uzdrmao tržišta prošloga tjedna”. Situaciju je dodatno podgrijala Lael Brainard, članica odbora američke emisijske banke Fed, koja je rekla da joj je za “oko zapela brzina promjena na tržištu”. I odmah novi rast obveznica. No, tržišta su kolebljiva i očigledno je da ih ne brine rast javnog duga što je neko novo normalno. Oxford Economics smatra da će kombinacija fiskalno-monetarnih mjera pomoći američkoj privredi biti blagotvorna.
Prijetnja broj dva: “Njemačka ekonomija osjećaće posljedice pandemije najmanje do 2025. godine, objavio je Institut za istraživanje o zaposlenosti (IAB). Stopa ekonomskog rasta u idućih će pet godina zbog koronakrize biti umanjena za 0,6 procenata. Tržište rada suočeno je s dugoročnim padom broja zaposlenih, za oko neto 200 hiljada do 2025. godine”.
Protivteža toj vijesti može donekle biti dolazak “super” Marija Draghija na čelo italijanske vlade. Koji bi, nadaju se optimisti, mogao stabilizovati ekonomske prilike u trećoj ekonomskoj sili EU ne obazirući se na visoki dug (italijanski komesar Paolo Gentiloni najavio je da će se i za iduću godinu suspendovati Pakt o stabilnosti i rastu koji traži javni dug maksimalno do 60 posto BDP-a). Ali, to traži reforme. Struktura privrede već je izmijenjena i industrijska proizvodnja preuzima primat dok su usluge i dalje pod snažnim pritiskom i njihov će opravak biti bolan i dug. Zato, na primjer, Njemačka stoji bolje od Italije, a Hrvatska sve više zaostaje za Slovenijom – udio turizma u BDP-u.
I, kako navode analitičari druge najstarije banke na svijetu, Berenberg, potrebno je posebnu pažnju posvetiti pitanju nezaposlenosti. Španija prvi put od 2016. ima četiri miliona nezaposlenih, Velika Britanija donosi prvi post-brexitovski, budžet za radna mjesta. Jer, u nekom će trenutku presahnuti i američki čekovi domačinstvima, ekstenzivna pomoć nezaposlenima i evropske mjere za očuvanje radnih mjesta. Tada će krenuti bankroti kompanija koje su pandemiju preživjele na dotacijama. I zato se, kažu u Berenbergu, treba koncentrisati na poslovne sektore u rastu koji bi mogli djelovati kompenzacijski. Ali, to traži radnu snagu koja je pripravna da se mijenja, obrazuje. EU planira da svake godine 60% odraslih učestvuje u učenju digitalnih vještina kako bi se do 2030. ostvarila stopa zaposlenosti od 78% (2019. je bila 73,1%). Što će biti teško u članicama gdje postoji otpor i cjeloživotnom obrazovanju i kasnijem penzionisanju. OECD ima recept: “Da bi se podržao snažan i otporan oporavak, političke intervencije trebale bi podstaći difuziju tehnologije, pružiti prave uslove i podsticaje za start-upove, osigurati okružje koje je naklonjeno poslovanju kako bi se omogućilo eksperimentisanje i preraspodjela resursa istovremeno podržavajući prijelaze na nova radna mjesta, posebno za skupine radnika u nepovoljnom položaju.
