Evropska centralna banka želi da zatvori poglavlje vanrednih mjera koje su obilježile posljednju deceniju. Predsjednica ECB-a Christine Lagarde poručila je da se monetarna politika vraća svojim osnovnim instrumentima, ali uz jednu važnu razliku – svijet je danas znatno nepredvidljiviji nego prije finansijske krize, pandemije i rata u Ukrajini.
Na godišnjem skupu centralnih bankara u portugalskoj Sintri istakla je da kamatne stope ponovo postaju glavni instrument monetarne politike, dok će se vanredne mjere koristiti samo kada to okolnosti zaista budu zahtijevale.
„Monetarna politika vraća se osnovnim alatima. No, to ne znači da se istovremeno vraćamo u istu idealizovanu prošlost“.
Kraj ere nekonvencionalnih mjera?
Posljednjih trinaest godina ECB je koristila instrumente koji su prije globalne finansijske krize bili gotovo nezamislivi. Kupovala je državne obveznice u velikom obimu, bankama odobravala višegodišnje povoljne kredite i tržištima unaprijed signalizirala budući smjer monetarne politike.
Takve mjere bile su odgovor na dužničku krizu eurozone, pandemiju i energetski šok izazvan ruskom invazijom na Ukrajinu.
Danas Frankfurt želi da pošalje drugačiju poruku – monetarna politika ponovo se može u najvećoj mjeri oslanjati na kamatne stope, a ne na vanredne programe.
Otpornija eurozona, ali ne i mirnije tržište
Lagarde smatra da je eurozona danas bolje pripremljena nego prije deset godina. Bankarski sistem podliježe strožem nadzoru, uspostavljeni su zajednički finansijski zaštitni mehanizmi poput Evropskog stabilizacionog mehanizma, a energetska tranzicija postepeno smanjuje zavisnost Evrope od fosilnih goriva.
To, prema njenim riječima, omogućava ECB-u da se ponovo usredsrijedi na svoj osnovni cilj – stabilnost cijena.
No, otpornija ekonomija ne znači i predvidljivije okruženje.
Carine, ratovi i nafta mijenjaju pravila igre
Najveći izazov za centralne banke više nijesu samo inflacija ili ekonomski rast, već brzina kojom se globalni uslovi mijenjaju.
Lagarde je kao primjer navela američke carine. Ekonomski modeli očekivali su slabljenje eura prema dolaru, ali se dogodilo suprotno jer su investitori promijenili procjenu rizika povezanih sa američkom imovinom.
Slična je situacija i na tržištu energije. Sukob na Bliskom istoku pokazao je kako cijena nafte u samo nekoliko mjeseci može skočiti prema 120 dolara za barel, a zatim se ponovo spustiti na oko 70 dolara. Takve oscilacije direktno utiču na inflaciju i otežavaju donošenje odluka o kamatnim stopama.
Šta nova strategija ECB-a znači za tržišta?
Najvažnija poruka iz Sintre nije novi nivo kamatnih stopa, već promjena načina na koji ECB želi da vodi monetarnu politiku.
Banka više ne želi da tržištima unaprijed daje jasne signale o budućim potezima. Umjesto toga, svaka odluka zavisiće od novih ekonomskih podataka, inflacije, tržišta rada i razvoja geopolitičkih rizika.
Za kompanije to znači da će planiranje troškova finansiranja postati zahtjevnije. Investitori će, s druge strane, morati da posvete više pažnje makroekonomskim pokazateljima, umjesto da očekuju unaprijed zacrtan put monetarne politike.
Poruka iz Frankfurta zato je jasna – era automatskih očekivanja završava. U svijetu sve češćih geopolitičkih i ekonomskih šokova fleksibilnost postaje jednako važan alat kao i same kamatne stope.
