Dok se svjetska javnost bavila geopolitičkim previranjima, u hodnicima američkog pravosuđa odigrao se manevar koji iz temelja mijenja poimanje vladavine prava. Ministarstvo pravosuđa SAD-a (DOJ) postiglo je 18. maja 2026. nagodbu s Donaldom Trampom kojom je, uz stvaranje kontroverznog fonda od 1,776 milijardi dolara nazvanog „Anti-Weaponization Fund“, Trampovoj porodici i kompanijama zagarantovan imunitet od svih postojećih poreskih revizija i potraživanja Poreske uprave (IRS) za sve poreske prijave zaključene do tog datuma.
Dan poslije, tiho i bez fanfara, dodat je i jednosmjerni „dodatak“ koji je taj imunitet proširio na neodređen broj drugih saveznih agencija i resora. A da bismo razumjeli zašto je ovo toliko problematično, moramo početi od početka.
Tramp je tužio sopstvenu vladu
U januaru 2026. Tramp je zajedno sa sinovima Donaldom Jr. i Ericom te Tramp Organizacijom pokrenuo tužbu od 10 milijardi dolara protiv IRS-a i Ministarstva finansija jer je bivši IRS-ov saradnik Charles Littlejohn 2019. i 2020. ilegalno pristupio njihovim poreskim prijavama i proslijedio ih medijima, prije svega New York Timesu i ProPublici. Zbog toga je dotični Littlejohn 2024. i osuđen te služi petogodišnju zatvorsku kaznu.
Tužba sama po sebi nije bila besmislena jer curenje privatnih poreskih podataka jeste kršenje zakona, bez obzira na to o kome se radi. Problem je u tome što je njeno rješavanje stvorilo ustavnu i pravnu anomaliju bez presedana, jer se Tramp, koji kontroliše DOJ kao predsjednik, faktički „nagodio“ sam sa sobom.
Ministarstvo pravosuđa koje je zastupalo IRS, instituciju koju je Tramp tužio, istovremeno je pod direktnom kontrolom predsjednika koji je bio tužilac. Zastupnik DOJ-a u ovom predmetu bio je vršilac dužnosti pravosuđa Todd Blanche, čovjek koji je donedavno bio Trampov lični advokat u federalnim krivičnim predmetima protiv predsjednika. Blanche je na poziciju vršioca dužnosti pravosuđa imenovan u aprilu 2026, a nedavno je za njega Tramp rekao kako je „odličan čovjek“ „koji me spasio od zatvora nebrojeno puta“.
Nagodba: šta piše, a šta ne piše
Prema uslovima nagodbe, Tramp i sutužioci odbacili su tužbu od 10 milijardi dolara protiv IRS-a, kao i dvije dodatne građanskopravne tužbe, jednu vezanu za pretres Mar-a-Laga iz 2022. i drugu vezanu za istragu o ruskom miješanju u izbore. Zauzvrat, DOJ je osnovao „Anti-Weaponization Fund“ vrijedan 1,776 milijardi dolara (novac dolazi iz federalnog Judgment Funda, koji se inače koristi za namirenje sudskih presuda prema saveznoj vladi). Prema zvaničnim uslovima, Tramp lično nije prihvatljiv za primanje novca iz fonda, no pravni posmatrači upozoravaju da javno dostupni uslovi ne sadrže eksplicitnu zabranu isplata njemu ili članovima njegove porodice.
Fondom inače upravlja komisija od pet članova koje imenuje vršilac dužnosti pravosuđa, dakle Blanche, ali predsjednik ima pravo da smijeni bilo kojeg člana po volji. Kriterijumi za dodjelu sredstava nijesu javno precizno definisani, što otvara vrata arbitrarnosti. Sve ovo već je dovoljno kontroverzno. No pravi udar stigao je sljedeći dan.
Blanche potpisao imunitet
Nakon što je dan ranije potpisana nagodba, 19. maja na veb-stranici DOJ-a tiho je objavljen jednostrani „dodatak“ na jednoj stranici koji je potpisao isključivo Blanche. Originalna nagodba propisuje da se izmjene moraju napraviti pisanim sporazumom obje strane, no ovaj dodatak potpisala je samo jedna strana, američka vlada, tj. njen vršilac dužnosti pravosuđa.
Dodatak „zauvijek zabranjuje i isključuje“ IRS i neodređene „druge agencije i resore“ od pokretanja bilo kakvih revizija, istraga, kazni ili progona Trampa, njegovih sinova, njihovih kompanija i članova šire porodice u svim „predmetima koji su trenutno u toku ili bi mogli biti u toku, uključujući poreske prijave podnesene prije datuma stupanja na snagu“, a taj datum je 18. maj 2026.
DOJ je u izjavi za medije insistirao da se imunitet odnosi „samo na postojeće revizije, ne na buduće“. Međutim, pravni stručnjaci ostali su podijeljeni jer formulacija „predmeta koji bi mogli biti u toku“ znatno je šira od „postojećih revizija“. Koji se to „drugi resori“ osim IRS-a pominju, nije navedeno.
Kongresna opozicija odmah je reagovala. Poslanik Jamie Raskin nazvao je to „čistom prevarom i pljačkom“, dodavši da niko ne može biti istovremeno tužilac i tuženi u istom predmetu, i da nijedan predsjednik ne može fingirati tužbu od 10 milijardi dolara, a potom se „nagoditi“ sa sopstvenom vladom kao sudija u sopstvenoj stvari.
Grupa demokratskih poslanika podnijela je tužbu za blokiranje nagodbe. Sutkinja Kathleen Williams nije nagodbu ocijenila legitimnom, već je u kratkom rješenju navela da je „lišena nadležnosti“ za dalje vođenje predmeta, što je bitno drugačija pravna pozicija od implicitne potvrde.
Suština problema
U pravnom smislu, ovaj aranžman nije „nagodba“ u klasičnom obliku. Klasična nagodba pretpostavlja dvije nezavisne strane koje pronalaze kompromis. Ovdje je jedna strana (Truamp) kontrolisala drugu stranu (DOJ/IRS) u trenutku sklapanja sporazuma. To nije nagodba već samopotvrda.
Načelo da niko ne može biti sudija u sopstvenoj stvari jedno je od temeljnih postulata vladavine prava. Kada predsjednik kontroliše ministarstvo pravosuđa koje se „nagađa“ s njim kao tužiocem, taj postulat nije tek savijen, on je demontiran. Kada je potom vršilac dužnosti pravosuđa koji je bio predsjednikov lični advokat taj koji potpisuje jednosmjerni imunitetni dokument, radi se o sukobu interesa koji bi u bilo kojoj normalnoj pravnoj državi pokrenuo disciplinski postupak.
Fond bez nadzora
DOJ za ovakav fond citira presedan iz Obamine administracije, tzv. slučaj „Keepseagle“, u kojem je 2010. osnovan fond od 760 miliona dolara za rješavanje zahtjeva starosjedilačkih farmera koji su decenijama tvrdili da su bili žrtve rasne diskriminacije od strane saveznih agencija.
No razlika je u tome što je Keepseagle fond nastao kao proizvod dugogodišnjih sudskih postupaka uz nezavisni sudski nadzor, s jasno definisanom grupom oštećenih. Aktuelni fond osnovan je pregovaračkim procesom u kojem je predsjednikova strana stajala s obje strane stola, bez nezavisnog sudskog nadzora, s nedovoljno preciznim kriterijumima i uz stvarnu mogućnost da predsjednik smjenom povjerenika utiče na svaki ishod.
Trampovi iznad zakona
Littlejohnovo curenje Trampovih poreskih podataka bilo je kršenje zakona. Tramp je, kao i svaki drugi građanin, imao pravo da traži pravnu zaštitu. No ono što se dogodilo 18. i 19. maja 2026. nije pravna zaštita već pravna kapitulacija države pred čovjekom koji tu državu vodi. Tramp je kupio sebi poreski imunitet novcem poreskih obveznika, kroz institucije koje sam kontroliše, uz potpis čovjeka koji mu je bio lični advokat. I niko ga nije zaustavio. Ne zato što nije bilo zakona koji to zabranjuje, nego zato što je zakon primijenio onaj koji ga je trebalo kršiti.
Ovo nije politički skandal koji će proći s novim izbornim ciklusom. Ovo je strukturalni lom, trenutak u kojem je najmoćnija pravna država svijeta javno demonstrirala da njeni zakoni ne vrijede jednako za sve i da su predsjednik Tramp i njegova porodica iznad svih zakona.
Izvor: Lidermedia.hr
