Iako Crna Gora godinama pokušava da se pozicionira kao ekskluzivna mediteranska destinacija, rezultati pokazuju da turistički model sve teže generiše stvarnu ekonomsku vrijednost. Sve kraći boravak gostiju, dominacija apartmanskog smještaja, slaba popunjenost hotela i zavisnost od regionalnog tržišta postaju ozbiljan problem za održivost sektora, upozorava turizmolog i profesor Rade Ratković. U intervjuu za portal Bankar poručuje da je crnogorskom turizmu potrebna „radikalna reforma“, jer bez promjene turističke politike, destinacijskog menadžmenta i strukture smještaja nema ni duže sezone, većih prihoda niti ozbiljnijeg pozicioniranja na evropskom tržištu.

Kako ocjenjujete trenutni turistički model Crne Gore i da li je vrijeme za njegovu transformaciju?

Krajnje je vrijeme za jednu radikalnu reformu modela upravljanja turističkim sistemom Crne Gore, koji je u permanentnom regresu od početka jugoslovenske krize do današnjih dana. Taj model nužno vodi u neodrživi turizam i neophodnost uvođenja regenerativnog turizma. Problem je u turističkom sistemu, turističkoj politici i destinacijskom menadžmentu koji su zastarjeli, nedostatni i neučinkoviti. Ta paraliza je direktna posljedica političke krize u sklopu nasilnog raspada naše dobre države, bivše  SFRJ.

Crna Gora bilježi rast noćenja, ali ne i proporcionalan rast prihoda – gdje se gubi vrijednost u tom modelu?

Bilježi pad noćenja u posljednjih 4-5 godina, nominalni rast, a realni pad prihoda, i gubitke u pretežnom dijelu turistiučke industrije. Prisutna je velika dubioza sive ekonomije, primarno determinisana nazaustavljivim bumom sekundarnog stanovanja, koji predstavlja  najveću prijetnju održivom turizmu i turističkom razvoju.  Etablira se pojava  bržeg rasta dolazaka od noćenja, što je posljedica skraćenja dužine boravka turista. To je loš indikator, primarno uslovljen našom hroničnom lošom pozicijom na turističkom tržištu (manjak turista sa vodećih emitivnih tržišta Evrope i organizovanog turizma, a predominacija regionalnog tržišta u osnovnom smještaju i ruskog tržišta u  ukupnom smještaju – fenomen sekundarnog stanovanja).Ne može se generirati poslovna uspješnost na osnovu niskog korišćenja osnovnog smještaja (oko 25% godišnje, što je na nivou biznisa domaćica sa 2 do 3 sobe) i dominantne penetracije na siromašnim i kratkosezonskim tržištima.

Koliko energetska kriza u Evropi može uticati na turističke tokove – da li to za Crnu Goru predstavlja rizik ili šansu?

Energija, električna, fosilnih minerala, vjetra i nuklearna energija su uslov za funkcionisanje  svih infrastrukturnih sistema bez kojih ne može funkcionisati savremana civilizacija. Ona pogađa svakog na planeti, nekoga manje, nekoda više, ali nkoga ne zaobilazi. Turistička kretanja su nezamisliva bez energetske podrške. Svaka vještački izazvana kriza energije (ratovima  i drugim neprirodnim udarima) direktno udara na turizam, kako pomanjkanjem, tako i inflacijom.

Može li rast cijena energije i transporta preusmjeriti turiste ka bližim destinacijama poput Crne Gore?

Rast cijena energije negativno, odnosno restriktivno, utiče na turistička kretanja. Crna Gora, na žalost, nema energetski samodovoljnost, već je usmjerena na kupovinu energije, posebno naftnih derivata. U sličnoj situaciji su i  druge receptivne i emitivne turističke zemlje. Mi nemamo svojih energetskih  resursa da motivišemo turistička kretanja ka nama. Nremamo ni dobru avio povezanost, i ako se na poboljšanju radi, naročito od dolaska novog menadžmenta naših aerodroma. Drumovi su nam još uvijek preoronani uoči dolaska turista, tako da su oni, još uvijek, faktor odvraćanja, a ne privlačenja turista.

Koliko otvaranje novih avio-linija, posebno dolazak low-cost kompanija, može promijeniti strukturu gostiju i prihode od turizma?

Svako saobraćakno otvaranje, uključujući i niskotarifne avio linije, potencijalno može povećati turističke dolaske u našu državu. Niko, međutim, ne može garantovati koliko putnika će biti turisti, ali svakako jedan dio hoće. Komfor tog avio prevoza je nešto niži od linijskog i turističkog čarter avio prevoza. U turističkom čarter avio prevozu su svi turisti, što je velika prednost. Mi, kao destinacija, još uvijek nijesmo za to dovoljno pripremljeni. Nemamo zakonske modele umrežavanja hotela radi organizovane prodaje, niti adekvatno organizovan destinacijski menadžment za zajednički nastup na vodećim evropskim organizovanim emitivnim turističkim tržištima, bez čega nema duge sezone (šest do sedam mjeseci),  većeg stepena popunjenosti kapaciteta  (makar duplo), rentabilnog poslovanja, konkurentnih plata i zadoviljavajućeg profita, kao ni brojnih multiplikativnih efekata od turizma.

Da li veća dostupnost destinacije automatski znači i veću zaradu ili može dodatno produbiti model masovnog turizma?

Mi imamo veliki strukturni gerp u sektoru smještaja, đe apsolutno dominiraju komplementarni i nekomercijalni kapaciteti, koji rezultiraju masovnim turizmom i dominaciji aparmanizacije. Paralelno sa saobraćajnim otvaranjem moramo restruktuirati smještajnu strukturu u pravcu povećana učešća komercijalnih osnovnih smještaknih kapaciteta (hotela,rizorta, turističkih vila, ruralnog smještaja, kvaltetnih kampova uključujući i glamping, integralnih hotela, difuznih hotela…). To se, međutim, ne može postići samo od sebe ili inokosnim djelovanjem samostalnih nepovezanih preduzetnika (i malih, i srednjih i velikih…). Ključna je uloga države kao nosioca turističke politike i jedan od nezamjanljivih učesnika u reformisanom destinacijskom menažmentu. Za ovaj nužni proces neophodna je i nova zakonodavna infrastruktura, u prvom redu donošenje krovnog Zakona o turizmu, odnosno upravljanju održivim turizmom. Nakon toga treba zakonski urediti novi model derstinacijskog menadžmenta (DMO), Zakon o turističkim uslugama, Zakon o ugostiteljstvu… Rezolucije u tom smislu je donijela i  Prva turistička konferencija, u organizaciji PKCG održana sredniom decembra prošle godine u našem kultnom hotelu “Spendid”. Bojim se da su te dobre rezolucije ostale van radara nadležnih državnih institucija, ali se ipak nadam da će ući u agendu za drugu polovinu godine. Bez ovih reformskih promjena pozitivan efekat povećane saobraćajne povezanosti može biti osujećen.

Kakva su Vaša očekivanja od predstojeće ljetnje turističke sezone, posebno u kontekstu globalnih geopolitičkih kretanja?

Moramo prvo reći da nemamo holističke i ažurne informacije o našim turističkim tokovima. Monstat u svojim redovnim informacija o turističkom prometu je ažuran tek sa 31. martom, a ovo je već prošla polovina maja.  Početkom juna ćemo dobiti informacije zaključno sa aprilom. U periodu januar-mart imamo stagnaciju broja dolazaka, a umanjenje za oko 2,5% broja noćenja. Kada pogledamo podatke o naplati boravišne takse recentnog skupa zaključno sa 09. majem 2026 godine, imamo slijedeće indikatore: sva lica 85%, fizička lica 76% i pravna lica 97%, što znači sve manje nego prošle godine (prošle manje neko preprošle i tako još unazad). Realno je prognozirati da će do kraja  ove godine turistički promet biti nešto manji od prošlogodišnjeg. Dominacija regionalnih tržišta ostaje, manjak vodećih emitivnih tržišta će biti nešto veći, stepen popunjenosti nešto manji i povećani gubici. Tako će biti sve  dok ne napravimo ozbiljnu reformu turističkog sistema i upravljačkog modela po najboljim Mediteranskim uzorima.

Koliko situacija na Bliskom istoku može uticati na dolazak turista i ukupne prihode od turizma u regionu?

Na žalost,  mi nijesmo konkurentni za preraspodjelu. Imamo problem nedovoljne saobraćajne dostupnosti u avio prevozu i posebno u transferima unutar destinacije. Već više godina smo suočeni sa velikim padom rezervacija u špicu sezone sa organizovanih emitivnih tržišta. Moramo napraviti radikalne promjene u  turističkoj politici, zakonodavstvu i destinacijskom menadžmentu. Primorski turizam nam je duboko u fazi neodrživosti, i nužne su korjenite promjene , poznate u novije vrijeme, kao regenerativni turizam. Moramo programski sanirati štete koje smo napravili u višedecenijskom haotičnom razvoju i vratiti prirodi i kulturi što smo devastirali. Potrebno je oživiti i apdejtovati dobar marketing plan iz 2019 godine i dosljedno ga primjenjivati, kako bi se repenetrirali na vodeća evropska emitivna turistička tržišta. Tome treba da prilagodimo cijeli naš marketing program (marketimg mix), počev od proizvoda, cijena, promocije, kanala prodaje, marketing komunikacije… To treba pokriti inoviranim marketing planom po trogodišnjoj dinamici i po svim vodećim emitivnim tržištima.

U tom smislu naši  regionalni (Hrvatska i Albanija) “konkurenti” (mi smo više u odnosu komplementarnosti nego konkurentnosti, u kontekstu glavnih emitivnih tržišta, ali mi se moramo popraviti da bi imali koristi od komplementarnosti) su u povoljnijem položaju jer nemaju većinu problema koje imamo mi, a oni problemi koje dijelimo, su kod njih manjeg inteziteta i brže ih riješavaju.

Koliki bi značaj za crnogorski turizam ima ponovno otvaranje Svetog Stefana?

Najavljeno otvaranje “Svetog Stefana” je dobra vijest. Podsjetimo se da Sveti Stefan nije bio luksuz koji je Crna Gora sebi priuštila — nego luksuz koji je Crnoj Gori donosio prihod, reputaciju i međunarodni tržišni status.

Može li Sveti Stefan ponovo postati simbol luksuznog turizma i uticati na pozicioniranje Crne Gore kao destinacije više vrijednosti?

Može, ali to zavisi  ne samo od hotela nego i od važnih faktora u Državi zaduženih za destinacijski menadžment.

Sveti Stefan nije važan uprkos svojoj ekskluzivnosti – nego upravo zbog nje. Njegov marketinški efekat nije  i neće biti odvojen od ekonomskog efekta; oni će i dalje biti međusobno uslovljeni, zavisno od saradnje destinacijskog i kompanijskog menadžmenta.

(Izvor: Bankar)