Istovremeno, broj bankomata blago opada, dok POS terminala ima sve više. Da li keš polako izlazi iz upotrebe i zašto? Za jedne, kartica je brzina i jednostavnost. Za druge, keš i dalje znači sigurnost i kontrolu nad sopstvenim novcem.
Između navike i povjerenja, javlja se i sumnja da novac koji ne vidimo lako može postati i novac nad kojim nemamo potpunu kontrolu. Upravo tu se otvara šira dilema – da li zaista mi biramo način plaćanja ili se taj izbor polako sužava. Dio građana bira karticu zbog jednostavnosti upotrebe, dok drugi, iz navike, uvijek nosi keš sa sobom.
I dok građani vagaju između praktičnosti i povjerenja, ekonomista Goran Radosavljević kaže da promjena nije samo tehnološka, već i duboko sistemska. Digitalno plaćanje omogućava potpun uvid u tok novca – gdje ide, koliko se troši i ko koliko zarađuje. Upravo zato, bezgotovinsko plaćanje postaje i interes država, jer omogućava lakšu kontrolu prometa i efikasniju naplatu poreza, pa poreska „češće zakuca na vrata“.
Ipak, paralelno sa tim trendom, raste i pitanje prava na izbor, pa su tako Švajcarska i Slovenija već izglasale ustavnu zaštitu plaćanja gotovinom.
– Time što plaćamo elektronski, a ne kešom, oni mnogo više podataka imaju o nama, mogu da uče o nama, kakve su nam navike potrošnje, na koji način trošimo, gdje i na šta trošimo, u koje vrijeme. Sa druge strane, sistem kontrole protoka novca, smanjenje sive ekonomije, nelegalnih transakcija, sve je to lakše u elektronskom svijetu – naglašava ekonomista.
On smatra da je državi vjerovatno najviše u interesu da ima što manje keša, jer ona štampa taj keš.
– Trošenje tog novca, njegova zamjena takođe ima neku cijenu. Dakle, svima je u interesu. Jedino je pitanje šta je u interesu građanima – napomenuo je Radosavljević.
(Izvor: Kamatica)
