Američko-izraelski napadi na Iran podigli su cijene, pogoršali izglede za svjetsku ekonomiju, destabilizovali globalna tržišta dionica i primorali zemlje u razvoju da obuzdaju potrošnju goriva i uvedu subvencije za troškove energije kako bi zaštitile svoje najsiromašnije stanovništvo.
Kontinuirani napadi i protivnapadi na rafinerije, naftovode, gasna polja i tankerske terminale u Persijskom zalivu prijete da produže globalne ekonomske teškoće mjesecima, pa čak i godinama.
„Prije sedmicu dana, ili svakako prije dvije sedmice, rekao bih da bi, da je rat završen tog dana, njegove dugoročne implikacije bile prilično male“, rekao je Christopher Nitel, energetski ekonomista na Massachusetts Institute of Technology (MIT), ali je dodao da se sada vidi da se infrastruktura zapravo uništava, što znači, prema njegovim riječima, da će posljedice rata biti dugoročne.
Iran je pogodio katarski terminal za prirodni gas Ras Laffan, gdje se proizvodi 20 posto svjetskog ukapljenog prirodnog gasa (LNG). U napadu 18. marta uništeno je 17 posto izvoznih kapaciteta Katara, a očekuje se da će popravke trajati i do pet godina, objavila je državna kompanija QatarEnergy.
Rat je na samom početku izazvao naftni šok. Iran je odgovorio na američko-izraelske napade 28. februara praktično zatvaranjem Hormuškog moreuza, tranzitne tačke kroz koju prolazi petina svjetske nafte, prijeteći tankerima koji pokušavaju da prođu.
Izvoznici nafte iz Zaliva poput Kuvajta i Iraka smanjili su proizvodnju jer njihova nafta nije imala gdje bez pristupa Hormuškom moreuzu. Gubitak 20 miliona barela nafte dnevno doveo je do „najvećeg poremećaja u istoriji globalnog tržišta nafte“, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Cijena barela nafte Brent porasla je u petak za 3,4 posto i ostala na 105,32 dolara po barelu. To je povećanje u odnosu na oko 70 dolara po barelu, koliko je koštala prije početka rata. Cijena referentne američke sirove nafte porasla je za 5,5 posto na 99,64 dolara po barelu.
„Istorijski gledano, šokovi cijena nafte poput ovog dovodili su do globalnih recesija“, rekao je ekonomista Christopher Nietel.
Rat je takođe podsjetio na loše ekonomske rezultate kao posljedicu naftnih šokova iz 1970-ih, takozvanu stagflaciju.
„Rizik od veće inflacije i nižeg ekonomskog rasta raste“, rekla je Carmen Reinhardt s Harvard Kennedy School, bivša glavna ekonomistkinja Svjetske banke.
Gita Gopinath, bivša glavna ekonomistkinja Međunarodnog monetarnog fonda, nedavno je napisala da će globalni ekonomski rast, za koji se prije rata očekivalo da će ove godine iznositi 3,3 posto, biti niži za 0,3 do 0,4 procentna poena ako prosječne cijene nafte 2026. godine budu 85 dolara po barelu.
Veliki dio izvoza dva ključna đubriva, trećine uree i četvrtine amonijaka, takođe dolazi iz Persijskog zaliva. Proizvođači u toj regiji imaju prednost zbog lakog pristupa prirodnom gasu po niskoj cijeni. Do 40 posto izvoza azotnih đubriva prolazi kroz Hormuški moreuz.
Sada kada je taj prolaz blokiran, cijene uree porasle su za 50 posto od početka rata, a amonijaka za 20 posto.
Brazil, glavni poljoprivredni proizvođač koji uvozi 85 posto svog đubriva, posebno je osjetljiv na to, napisao je jedan analitičar.
Egipat je takođe veliki proizvođač đubriva, ali mu je za proizvodnju potreban prirodni gas, a proizvodnja slabi kada ne dobija dovoljno te energije.
Više cijene đubriva na kraju će dovesti do viših cijena hrane i manje hrane jer poljoprivrednici štede na njemu i ostvaruju niže prinose.
Rat je takođe poremetio svjetske zalihe helijuma, nusproizvoda prirodnog gasa i ključnog inputa za proizvodnju čipova, raketa i medicinskog snimanja. Katar proizvodi helijum u postrojenju Ras Laffan i isporučuje trećinu svjetskog helijuma.
„Nijedna zemlja neće biti imuna na posljedice ove krize ako se nastavi u ovom pravcu“, rekao je 23. marta čelnik Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol.
Najsiromašnije zemlje biće najteže pogođene i suočiće se s najvećim nedostatkom energije jer će bogatije zemlje nadmašiti njihovu ponudu dok se takmiče za preostalu naftu i prirodni gas, rekao je drugi analitičar.
Azija je posebno izložena, jer više od 80 posto nafte i LNG-a koji prolaze kroz Hormuški moreuz ide tamo.
SAD, najveća svjetska ekonomija, donekle je pošteđena.
Amerika je izvoznica nafte, pa više cijene mogu koristiti njenim naftnim kompanijama. A cijene ukapljenog prirodnog gasa niže su u SAD-u nego drugdje jer njihov izvozni kapacitet već radi sa 100 posto kapaciteta. SAD ne može izvesti više LNG-a nego što već izvozi, pa gas ostaje u zemlji, što održava značajne domaće zalihe i stabilne cijene.
Ipak, više cijene goriva pogađaju američke potrošače koji su već frustrirani visokim troškovima života. Prosječna cijena galona benzina već je porasla na gotovo 4 dolara po galonu sa 2,98 dolara prije mjesec dana.
Svjetska ekonomija pokazala se otpornom na ponovljene šokove – pandemiju, rusku invaziju na Ukrajinu, obnovljenu inflaciju i visoke kamatne stope potrebne da se ona stavi pod kontrolu.
Stoga postoji optimizam da će i ovo prebroditi. Ali te nade blijede kako se prijetnje energetskoj infrastrukturi u Persijskom zalivu nastavljaju.
„Ne postoji ekonomska pozitivna strana sukoba s Iranom. U ovom trenutku pitanje je koliko će dugo trajati neprijateljstva i koliku će ekonomsku štetu uzrokovati“, rekao je jedan ekonomista, prenosi Seebiz.
