Dok se svjetska pažnja još jednom okreće prema Bliskom istoku i rizicima za snabdijevanje naftom, jedna tiha, ali sve snažnija promjena već se odvija ispod radara tržišta. Električna vozila, donedavno percipirana kao dugoročni klimatski projekat, počinju imati vrlo konkretan i mjerljiv uticaj na globalnu potražnju za naftom.
Prema analizi Embera, električna vozila su u 2025. godini smanjila globalnu potražnju za naftom za oko 1,7 miliona barela dnevno. Ta brojka sama po sebi možda ne zvuči dramatično, no poređenje koje se sve češće koristi otkriva stvarnu težinu promjene: riječ je o volumenu koji odgovara otprilike 70 odsto ukupnog naftnog izvoza Irana.
Važno je pritom razumjeti što ta usporedba znači — i što ne znači. Električna vozila nijesu „izbrisala“ iranski izvoz s tržišta, ali su smanjila ukupnu globalnu potražnju za količinom nafte koja je uporediva s velikim izvoznicima. Drugim riječima, dio tržišta koji je nekad morao biti snabdjeven dodatnim barelima sada jednostavno više ne postoji.
Elektrifikacija kao strukturni šok
Ovaj pomak označava početak dublje strukturne promjene. Nafta je decenijama bila neraskidivo vezana uz saobraćaj, posebno cestovni, koji čini gotovo polovinu globalne potražnje. Upravo taj segment sada prolazi kroz transformaciju.
Kina predvodi globalni talas elektrifikacije, uz snažnu industrijsku politiku i rastući udio električnih vozila u prodaji novih automobila. Evropa, uprkos postepenom ukidanju subvencija, i dalje bilježi stabilan rast, dok Sjedinjene Američke Države ubrzavaju tranziciju kroz poreske podsticaje i elektrifikaciju korporativnih voznih parkova.
Rezultat je sve vidljiviji pad potrošnje benzina i dizela, koji više nije ograničen na nivo pojedinih tržišta, već postaje makroekonomski relevantan.
Geopolitika gubi dio moći
U trenutku kada geopolitičke napetosti ponovo podižu cijene nafte i podsjećaju na krhkost globalnog snabdijevanja, električna vozila počinju igrati novu ulogu — onu stabilizatora.
Visoke cijene goriva, koje tradicionalno opterećuju potrošače i ekonomije, sada imaju i neželjeni efekat za proizvođače nafte: ubrzavaju prelazak na alternativne tehnologije. Svaki novi cjenovni šok dodatno povećava atraktivnost električnih vozila, čime dugoročno smanjuje potražnju za naftom.
Taj mehanizam stvara svojevrsnu povratnu petlju koja postepeno slabi uticaj geopolitičkih događaja na tržište energije.
Nova realnost za proizvođače nafte
Za zemlje i kompanije koje zavise od prihoda od nafte, ovo otvara niz strateških pitanja. Iako globalna potražnja još uvijek raste, posebno na tržištima u razvoju, jasno je da se struktura tog rasta mijenja.
Elektrifikacija saobraćaja vjerovatno će u narednoj deceniji ograničiti rast potražnje, a potom ga i preokrenuti. Procjene sugerišu da bi električna vozila sama mogla smanjiti globalnu potražnju za nekoliko miliona barela dnevno do kraja decenije.
To ne znači „kraj nafte“, ali znači kraj njene apsolutne dominacije u sektoru saobraćaja — i potencijalno manju osjetljivost tržišta na poremećaje u snabdijevanju, prenosi Poslovni Puls.
