Prema nekim procjenama Indija drži oko 55% globalnog tržišta outsourcinga IT usluga, ali se to nije pozitivno odrazilo na uslove rada u ovoj zemlji. To znači da su u djelatnosti u kojoj su poslodavci mahom sa Zapada radni uslovi ostali indijski.
Zapadnjaci su već navikli na korisničku podršku koja im na engleskom jeziku, sa indijskim akcentom, pruža odgovore na sva moguća pitanja, u bilo koje doba dana ili noći. Tu podršku ne pružaju mašine, već ljudi od krvi i mesa koji su ovaj posao ranije obavljali iz kancelarija, ali sada, kako bi donijeli uštede svojim poslodavcima, u najvećem broju rade iz svojih domova u Indiji.
Indijci i dalje predstavljaju atraktivnu radnu snagu u pomenutoj djelatnosti zato što imaju nižu cijenu rada, znaju strane jezike, posjeduju široko obrazovanje i veliko iskustvo u poslovima korisničke podrške.
Prekovremeni rad iz male sobe
Vivek Soundararajan, profesor sa Univerziteta u Betu, sa saradnicima je sproveo istraživanje radnih uslova korisničke podrške iz Indije koja broji pet miliona ljudi. Otkrili su da u IT centrima poput Bangalora, Čenaja ili Hajderabada oni često rade iz skučenih stanova prepunih rezervnih baterijskih sistema koje su radnici sami kupili.
Naime, u Indiji više od polovine stanovništva živi sa članovima proširene porodice. Mnogi od 51 anketiranog radnika dijele svoje inače male stanove sa djecom, roditeljima, bakama i dekama i drugim članovima familije. Zato moraju na različite načine da se snalaze kako bi obezbijedili miran kutak iz kojeg mogu odgovarati na pozive, često znatno duže nego što je zvanično radno vrijeme.
Ipak, najveći izazov im nije prostor već osnovna infrastruktura. Isključenja struje su u brojnim indijskim gradovima uobičajena pojava. Internet, koji dijele članovi porodice koji rade ili uče od kuće, često je nepouzdan.
Zato su, za razliku od svojih kolega iz Londona ili San Franciska, indijski zaposleni u ovom sektoru prinuđeni da sopstvenim novcem kupuju rezervne sisteme za struju kako bi ostali umreženi. Te baterijske jedinice obično drže na balkonima, u hodnicima i verandama.
Da prostor, struja, internet i prekovremeni rad ne budu njihovi jedini problemi pobrinuli su se šefovi koji vrše veoma strog nadzor nad njihovim aktivnostima. Kako kaže jedan ispitanik: „Sistem poslodavca računa koliko sati radiš i koje druge sajtove posjećuješ“ i automatski šalje poruku menadžeru ako uoči neki propust.
Nekada nadzor radnike dovodi u apsurdne situacije. Kada nestane struje – što je rutinska pojava – od pojedinih radnika se očekuje da to dokažu tako što će slikati mrak u svom stanu.
Indijski začin na srpski način
Zbog svega navedenog indijski radnici iz industrije korisničke podrške počeli su da se bune. Prošle godine masovno su izlazili na ulice Bangalora sa transparentima „Mi nijesmo vaši robovi“, tražeći, između ostalog, i poštovanje radnog vremena.
Lokalna vlast je, u maniru srpskih ministara koji su porast nivoa aflatoksina u mlijeku rješavali podizanjem granice za ovaj kancerogeni sastojak, pokušala da riješi problem prekovremenog rada tako što je predložila da se maksimalni radni dan produži sa 10 na 12 sati, međutim radnici su ponovo protestovali.
No, uprkos demonstracijama i konstantnim kritikama sistema koji radno, finansijsko i svako drugo opterećenje prebacuje na radnika umjesto na moćne i bogate kompanije, situacija se nije značajno promijenila, pa su zaposleni u indijskoj korisničkoj podršci i dalje izuzeti od zaštite koju pruža radna legislativa ostalim profesijama.
Izvor: The Conversation
