Sukob između hrvatskog operatera naftovoda Jadranski naftovod (Janaf) i mađarske energetske kompanije MOL Group (MOL) prerastao je u jedan od ključnih energetskih sporova u srednjoj Evropi. U središtu prijepora nalaze se tranzitne naknade, poređenje cijena transporta po različitim pravcima, dodatni logistički troškovi i pravna nadležnost budućeg ugovora.
Za poslovnu zajednicu riječ je o pitanju koje nadilazi bilateralni odnos dvije kompanije – spor direktno utiče na troškovnu konkurentnost rafinerija, energetsku sigurnost Mađarske i Slovačke te stabilnost lanaca snabdijevanja u regionu.
Tranzitne naknade: metodologija obračuna pod povećalom
Ključna tačka spora odnosi se na način obračuna tranzitnih naknada. MOL tvrdi da Janaf naplaćuje 5,3 USD po toni na 100 kilometara na ruti od Hrvatske do mađarske granice, što je – prema njihovim podacima – više od tri puta skuplje od tarife na naftovodu Transalpine Pipeline (TAL) na pravcu Trst – Beč, gdje naknada iznosi 1,4 USD.
Poređenja uključuju i druge pravce:
Ukrajinski dio naftovoda (bjeloruska – mađarska granica): 3,4 USD
Ruski operater Transneft (Samara – bjeloruska granica): 1,0 USD
Mađarski dio pod upravljanjem MOL-a (ukrajinska granica – Dunavska rafinerija): 1,0 USD
Naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC): 1,2 USD
MOL dodatno naglašava da su cijene na ukrajinskoj ruti niže uprkos ratnim uslovima, dok takve vanredne okolnosti ne postoje u slučaju Janafa.
S druge strane, Janaf odbacuje poređenje zasnovano na cijeni po toni na 100 kilometara. Kompanija ističe da je njihov sistem dva do tri puta kraći od ruskog naftovoda Družba, zbog čega je, prema njihovom tumačenju, relevantan kriterijum ukupna cijena transporta po toni do krajnjeg odredišta. Prema toj metodologiji, tvrde da je transport putem Janafa približno tri puta jeftiniji po toni u odnosu na Družbu.
Dodatni troškovi pomorskog transporta
Jedan od argumenata MOL-a odnosi se na dodatne logističke troškove. Nafta koja stiže u luku Omišalj doprema se tankerima iz Libije, Saudijske Arabije, Kazahstana i Norveške, što generiše dodatni trošak od 20 do 25 američkih dolara po toni.
Za razliku od toga, kopneni transport kroz Ukrajinu omogućava direktnu isporuku sirove nafte od proizvođača bez pomorskih troškova. MOL smatra da ti dodatni izdaci dodatno smanjuju konkurentnost hrvatske rute.
Janaf, međutim, naglašava da transport kao stavka čini tek manji udio u ukupnoj cijeni sirove nafte te da ključnu razliku stvara diskont na rusku naftu.
Ruska nafta i pitanje profitabilnosti
Prema navodima Janafa, ruska sirova nafta trenutno je oko 30 odsto jeftinija od neruske. Upravo taj diskont, tvrde, omogućava značajnu razliku u profitabilnosti za kompanije koje se oslanjaju na taj dobavni pravac.
U tom kontekstu Janaf sugeriše da se rasprava o tranzitnim naknadama koristi kao argument u širem modelu očuvanja visokih marži zasnovanih na jeftinijoj ruskoj nafti. MOL takve tvrdnje ne prihvata i insistira na tržišnom poređenju tarifa.
Povećanje naknada i pravna neizvjesnost
MOL takođe navodi da je Janaf 2022. godine, nakon početka rata u Ukrajini, povećao svoje naknade za više od 70 odsto, dok, prema njihovim tvrdnjama, drugi operateri nijesu zabilježili sličan rast.
Dodatnu težinu sporu daje činjenica da trenutno ne postoji potpisan dugoročni ugovor između dvije kompanije. Isporuke se odvijaju bez formalno definisanog okvira, što MOL opisuje kao „pravno neregulisano okruženje“.
Posebno je sporno pitanje nadležnosti u slučaju arbitraže. Novi prijedlog predviđa primjenu hrvatskog prava i nadležnost sudova u Zagrebu, dok je dosadašnja praksa uključivala austrijsko pravo i arbitražu u Beču. MOL smatra tu promjenu neprihvatljivom, što dodatno komplikuje pregovore.
Energetska sigurnost Mađarske i Slovačke
Janaf naglašava da njihov sistem ima operativni kapacitet za osiguravanje stabilnog snabdijevanja Mađarske i Slovačke. U posljednjim operacijama prihvaćeno je osam tankera neruske nafte kako bi se osigurao kontinuitet isporuka i demonstrirala funkcionalnost alternativnog pravca.
Time se, prema njihovom stavu, smanjuje zavisnost od jednog izvora i jača energetska otpornost regiona.
Strateška dilema za region
Sukob Janafa i MOL-a daleko nadilazi pitanje pojedinačne tarife. Riječ je o strateškoj dilemi koja uključuje diverzifikaciju snabdijevanja, tržišnu konkurentnost, pravnu sigurnost i geopolitičke rizike.
Za investitore i donosioce odluka u energetskom sektoru, ishod ovog spora mogao bi imati dugoročne posljedice na strukturu snabdjevačkih pravaca u srednjoj Evropi. Ključno pitanje ostaje: hoće li prevladati model diverzifikacije i regulatorne stabilnosti ili profitna logika zasnovana na diskontiranim energentima?
Jedno je sigurno – sukob Janafa i MOL-a oko tranzitnih naknada postao je test otpornosti regionalne energetske arhitekture.
