Ekonomske posljedice zatvaranja Hormuškog tjesnaca biće sve teže što razdoblje u kojem brodovi ne budu plovili njime bude duže trajalo. Tolika je važnost tog morskog prolaza da analitičari kompanije Coface, Bruno de Moura Fernandes i Ruben Nizard, s kojima smo danas imali priliku razgovarati na daljinu, ocjenjuju da bi dugotrajno zatvaranje Hormuza zasigurno dovelo do daljeg rasta cijena energenata i energije, što bi moglo dovesti i do povećanja kamatnih stopa u Evropi.
– Evropska centralna banka će pokušati procijeniti da li je rast cijena energije privremen ili će potrajati. Uvijek se nastoji posmatrati ne ukupna, već temeljna inflacija i mislim da ECB neće reagovati brzo, već će pokušati da vidi da li će situacija potrajati dovoljno dugo da generiše sekundarne efekte. Pod tim mislim na to da li će rast cijena energije povećavati ulazne troškove za kompanije, koje će onda biti prinuđene da povećavaju cijene čak i za prerađene proizvode ili usluge, i tako dalje – rekao je Bruno Fernandes, direktor Cofaceovog odjeljenja za makroekonomska istraživanja.
Promjene kamata neće biti prije polovine godine
Kako je objasnio Fernandes, ako bi povećanje cijena energije počelo da se ugrađuje u potrošačke cijene usluga, sirovina i hrane, ECB će pokušati kamatnim stopama da zaustavi spiralu rasta plata i cijena, ali ne prije toga, kako bi ekonomijama ostavila dovoljno vremena za oporavak od ranijih međunarodnih šokova. Ruben Nizard, direktor sektorskih istraživanja te političke i sociološke analize u Cofaceu, procijenio je da se to sigurno neće dogoditi prije kraja prvog ili početka drugog polugodišta ove godine. Međutim, već i povećanje cijena energije imalo bi snažan uticaj na evropsku industriju.
– Sve energetski intenzivne industrije, koje su toliko trpjele 2022. i nijesu se do kraja oporavile, ponovo će biti pogođene. Među njima su hemijska industrija, industrija papira, plastike, cementa, stakla i, naravno, metala. Dakle, to će predstavljati veliki rizik za Evropu – kazao je Bruno Fernandes.
Razlozi za uticaj slobode plovidbe Hormuzom na svjetsku ekonomiju su očigledni. Riječ je o tjesnacu kroz koji prolazi više od 20 odsto globalne potražnje za naftom i energijom. Kako su objasnili Fernandes i Nizard, podaci GPS-a pokazuju da se njime i dalje plovi, iako znatno manje nego prije blokade. To će imati neposredan uticaj prvenstveno na azijska tržišta i na proizvođače nafte sa Bliskog istoka.
– Otprilike 90 odsto nafte koja izlazi kroz Hormuški tjesnac dolazi iz zalivskih zemalja izvan Irana. A zatim najvećim dijelom ide prema Aziji: oko 80 odsto tankera koji napuštaju Hormuški tjesnac ide prema Aziji, pri čemu više od četvrtine ide prema Kini. Dakle, upravo su ti tokovi danas najviše izloženi riziku – naglasio je Nizard.
Rizici nijesu ograničeni samo na naftu
Rizici nijesu ograničeni samo na naftno tržište. LNG iz Katara, koji je obustavio i proizvodnju nakon napada na jedno od njihovih postrojenja, predstavlja otprilike 20 odsto svjetskih pomorskih tokova LNG-a. Pogođeni su i uvoznici đubriva koja se proizvode ili prerađuju na Bliskom istoku, a poremećaj brodskih ruta sigurno će uticati na vozarine, kašnjenja u isporukama robe zbog dužih ruta, ali i na povećan promet drugim pravcima i gužve u lukama.
– Važno je podsjetiti i da će poremećaji na ovoj brodskoj ruti doći povrh brodskih ruta preko Bliskog istoka koje su već poremećene od oktobra 2023. i početka rata između Izraela i Hamasa. To se vidi po napadima hutijskih snaga na brodove u Crvenom moru, zbog čega je promet kroz tjesnac Bab el-Mandeb i Suecki kanal kolabirao. Čak ni prekid vatre potpisan prije nekoliko mjeseci između Izraela i Hamasa nije zaista vratio brodove na tu rutu – istakao je Nizard.
Za sada su Cofaceovi analitičari oprezni. Upozorili su da je skok cijena nafte i gasa i dalje dovoljno blag da ne izaziva šokove, iako su cijene gasa u Evropi već 24–25 odsto više nego juče. Istakli su da su te cijene gasa i dalje znatno niže nego neposredno nakon ruskog napada na Ukrajinu. Međutim, najveća opasnost za svjetsku ekonomiju leži u produženju sukoba koji bi ostavio Hormuški tjesnac zatvorenim. Kako su objasnili, produženi sukob natjerao bi uvoznike bliskoistočne nafte i gasa da pronađu nove dobavljače, što bi zapravo značilo nadmetanje za manje količine ovih energenata na tržištu. Takvo nadmetanje, ako potraje duže i podigne cijene dovoljno visoko, moglo bi izazvati rast inflacije, koju centralne banke mogu obuzdavati višim kamatama, što potom usporava ekonomsku aktivnost.
Tržišta očekuju povećanje kamatnih stopa
– Svi su očekivali da će ECB zadržati kamatne stope nepromijenjene u naredne dvije godine, a sada tržišta ugrađuju oko 40 odsto vjerovatnoće povećanja kamatnih stopa ove godine. Slično je i u SAD-u i u Ujedinjenom Kraljevstvu. To u suštini znači da se tržišta sada plaše restriktivnije monetarne politike, što znači da sada vidimo pad cijena akcija i, naravno, rast prinosa na obveznice, jer postoji direktna veza sa monetarnom politikom. U suštini, to je recept za stagflaciju. Kada imate šok na cijene roba, to stvara stagflacione pritiske, sa višom inflacijom i nižom ekonomskom aktivnošću. Ponovo, to bi bio najgori scenario koji bi se ostvario samo u slučaju dugotrajnog, produženog sukoba. Ako rat ili sukob potraju nedjelju, dvije ili tri, ne bi trebalo da imaju tako snažan uticaj na inflaciju. Ali, naravno, što duže potraje, možemo očekivati veće inflatorne pritiske, ponovo više kamatne stope, a zatim nižu aktivnost, veći rizik od insolventnosti i tako dalje – objasnio je Bruno Fernandes.
Prema ranijoj Cofaceovoj analizi iz januara, rast kamatnih stopa od 0,25 odsto dovodi do povećanja nelikvidnosti od tri do pet odsto, a riječ je o analizi koja nije uzimala u obzir ove okolnosti. U svakom slučaju, ova kriza će najviše pogoditi zemlje Savjeta za saradnju arapskih zemalja Zaliva, u kojima proizvodnja nafte i gasa i dalje ima izuzetno visok udio u BDP-u, a posljedice bi osjetio i turistički sektor, koji se posljednjih godina snažno razvija. Azijske zemlje već traže nove pravce snabdijevanja energentima, pa su Japan, Tajvan i Koreja već dogovorili pojačan uvoz američkog LNG-a. Sjedinjene Američke Države za sada su među kratkoročnim dobitnicima, i kada je riječ o proizvodnji nafte iz škriljaca, upozorili su naši sagovornici, jer se prag isplativosti ovog načina proizvodnje kretao oko 60 dolara, a krajem 2025. cijena na tržištu bila je tek nešto iznad tog nivoa. Procjenjuje se da bi zbog produženog zatvaranja tjesnaca naročito mogle trpjeti zemlje u razvoju, jer neće moći da se nadmeću sa razvijenim ekonomijama za energente u ograničenoj ponudi.
Koliko će trajati sukob i zatvaranje Hormuza, Cofaceovi analitičari nijesu željeli da prognoziraju. Primijetili su da ne vide interes SAD-a da ostane duže u ovom sukobu, ali su istovremeno upozorili da predsjednik Donald Trump ostavlja sebi fleksibilnost tako što javno ne objavljuje ciljeve svojih vojnih kampanja, prenosi Lidermedia.hr.
