Rast cijena nafte na svjetskim berzama ponovo otvara pitanje da li će se i u Crnoj Gori gorivo dodatno poskupjeti. Ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilije Kostić, za Bankar kaže da će dalji rast cijena zavisiti prije svega od trajanja sukoba i postojećih svjetskih zaliha energenata, dodajući da tržišta u ovakvim okolnostima reaguju sa određenim zakašnjenjem, ali da je rizik rasta realan. Pitali smo i da li smo iz prethodnih kriza izvukli pouke i koliko je Crna Gora danas spremna kada je riječ o strateškim zalihama hrane, ljekova i energenata.
Da li će se povećati cijene goriva na narednom obračunu zavisi, prije svega, od same metodologije obračuna, objašnjava ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilije Kostić. Ističe da cijene nafte na berzama rastu, a njihov nivo će biti direktno uslovljen trajanjem ratnog sukoba.
„Za sada je izvjestan njihov rast, ali treba uzeti u obzir i postojeće svjetske zalihe nafte i drugih energenata koje će, makar u kratkom roku, djelovati kao amortizer cjenovnog rasta. Treba znati da tržišta ne reaguju promptno, čak ni na dešavanja ove vrste, već postoji izvjesno odloženo dejstvo – dok učesnici na tržištu ne procijene stepen buduće neizvjesnosti, odnosno potencijalni rizik. U ovakvim situacijama uloga medija je naglašena, jer mogu bitno uticati na rast neizvjesnosti – koja je skupa – pa se treba uzdržavati od davanja paušalnih izjava od strane nekompetentnih koji već proglašavaju ‘novu’ ekonomsku krizu. Preuranjeno je o tome govoriti. Uz to, priča o nadolazećoj krizi može na plitka tržišta, kao što je naše, djelovati samoispunjavajuće, pa treba biti oprezan u davanju i prenošenju takvih izjava“, stava je Kostić.
Smatra da su posljedice već vidljive – od ozbiljnih kolebanja na berzama, gubitaka i rasta cijena, do ograničavanja ekonomskih aktivnosti, naročito svih vrsta transporta.
„Najveće posljedice, pored zemalja u sukobu, trenutno trpe takozvane zalivske zemlje, koje su direktno uvučene u sukob, kao i zemlje Bliskog istoka. Uz to, od ovakvih šokova trpi cijela svjetska ekonomija. Ipak, posljedice po male zemlje uvijek su veće nego kod velikih ekonomija – zbog ograničenih kapaciteta, odnosno mogućnosti. Ovakvi događaji djeluju u pravcu podsticanja cjenovnog rasta, ali, kao što sam već rekao, ne znači da će se to nužno i dogoditi. Na to će presudno uticati postojeće rezerve i eventualna dužina sukoba, kao i procjene u vezi s tim“, smatra Kostić.
Energenti su, kako kaže, prvi na udaru kada je riječ o uticaju ovakvih događaja, a sa njima se povećava izloženost čitave ekonomije, naročito kada smo visoko uvozno zavisni.
„Domaći sektori upućeni na eksterno snabdijevanje najviše su izloženi mogućim negativnim uticajima“, ističe Kostić.
Upitan da li smo naučili lekciju iz doba korone i rata između Rusije i Ukrajine, u smislu obezbjeđivanja zaliha hrane, ljekova i energenata, naš sagovornik odgovara – apsolutno ne.
„Nijesmo naučili lekcije. Makar imam takav utisak, jer sa stanovišta dugoročnosti i strateškog promišljanja ne radimo gotovo ništa. A koncept dugoročnosti čini sistem najotpornijim na spoljne šokove – naročito ove vrste. Mi ne pravimo nikakve strukturne promjene, a one su nam neophodne, jer je naš sistem kratkoročan. Kratkoročnost je, nažalost, naša ključna karakteristika, a ona nikada nije dobar saveznik. O potencijalima za razvoj i održivost kratkoročnosti spram dugoročnosti gotovo da se i ne može govoriti. Svijet je, definitivno, u ‘tranziciji’“, poručuje Kostić i dodaje da stari obrasci globalizacije više nijesu atraktivni niti poželjni.
„Deglobalizacija napreduje i nameće nove obrasce, koji se ogledaju, prije svega, u potenciranju samodovoljnosti. Zemlje koje svoje koncepte razvoja ne usmjeravaju ka jačanju samodovoljnosti, odnosno samoodrživosti, rizikuju svoju budućnost. Zato sam sasvim siguran da treba čuvati i jačati sopstvene ključne resurse i raditi na strukturnim promjenama u pravcu smanjenja zavisnosti od drugih. Jasno je da turbulentna i rastuća neizvjesnost zahtijeva obezbjeđivanje većih sopstvenih rezervi, odnosno zaliha“, zaključuje Kostić.
(Izvor: Bankar)
