Kada je Donald Trump početkom 2025. godine ponovo otvorio ideju o preuzimanju Grenlanda, zvučalo je kao stara provokacija iz vremena njegovog prvog mandata. Međutim, ovoga puta priča je dobila ozbiljniji ton. U Vašingtonu se počelo govoriti o modelu direktnih isplata Grenlanđanima, kao svojevrsnom „poticaju“ za promjenu političke orijentacije, a diplomatski kontakti i retorika sugerišu da tema više nije samo u sferi razgovora.
U srijedu se američki potpredsjednik JD Vance sastao s danskim ministrom vanjskih poslova Larsom Løkkeom Rasmussenom i grenlandskom ministricom vanjskih poslova Vivian Motzfeldt. Rasmussen je nakon sastanka rekao da su razgovori bili konstruktivni, ali i da je Trumpova ideja o osvajanju Grenlanda „neprihvatljiva“.
EU šalje trupe
U međuvremenu su Francuska, Njemačka, Švedska i Norveška, sve članice NATO-a, kao i Danska, odlučile da pošalju trupe na Grenland radi zajedničkih vježbi s Danskom. Ono što se godinama tretiralo kao političko bockanje, sada se sve više doživljava kao ozbiljna trka za arktičku dominaciju, i to na račun saveznika, prenosi lidermedia.hr.
U takvoj geopolitičkoj klimi Grenland se našao u središtu pažnje. EU se istovremeno muči da obezbijedi sirovine potrebne za energetsku tranziciju i digitalnu infrastrukturu, a svaka naznaka da bi Vašington mogao agresivno „zakucati zastavu“ na Arktiku dodatno hladi odnose preko Atlantika.
Grenland, doduše, nije bogat u klasičnom smislu. Njegova ekonomija je mala, snažno zavisna od ribarstva, a ključni stabilizator je godišnji blok-doprinos Danske od oko 3,9 milijardi danskih kruna, odnosno približno 520 miliona eura. To ispadne oko 9.000 eura po stanovniku godišnje. Prema procjenama Svjetske banke, grenlandski BDP iznosi oko 3,5 do 4 milijarde dolara, uz populaciju od približno 56 hiljada ljudi. Oko 90 odsto izvoza vezano je za ribarske proizvode.
Na strateškom raskršću
I baš zato Trumpov interes ne ide kroz BDP, već kroz dvije stvari koje s brojkama iz nacionalnih računa imaju malo veze. Prva je geografija, druga ono što leži ispod leda. Naime, Grenland se nalazi na strateškom raskršću između Sjeverne Amerike i Evrope. Na ostrvu se već nalazi Pituffik Space Base, važan element američkih sistema ranog upozorenja na projektile i svemirskog nadzora na Arktiku. Trump to prevodi u jednostavnu rečenicu, pa kaže da će, ako Amerika ne „preuzme“ Grenland, to učiniti Rusija ili Kina, a SAD ne želi da mu takvi susjedi budu „preko puta“. Valjda Trump zaboravlja da SAD graniči s Rusijom preko Beringovog moreuza, što znači da su mu „takvi susjedi“ odavno „preko puta“.
Drugi sloj priče su minerali, posebno rijetki. Vašington vrlo dobro zna da Kina dominira ne samo u eksploataciji, već i u preradi, onom dijelu lanca vrijednosti u kojem se ruda pretvara u materijal koji ulazi u motore električnih vozila, elektroniku, baterije i vojnu tehnologiju. Grenland trenutno ne proizvodi rijetke minerale, ali američki USGS procjenjuje da ima oko 1,5 miliona tona iskopivih rezervi rijetkih minerala. Dansko-grenlandski geološki zavod GEUS govori o znatno većoj brojci resursa, oko 36,1 milion tona, što dobro pokazuje razliku između onoga što „postoji u stijeni“ i onoga što je komercijalno isplativo izvaditi.
GEUS takođe navodi da Grenland ima 25 od 34 sirovine koje Evropska komisija klasifikuje kao kritične. Identifikovano je ukupno 55 ležišta kritičnih sirovina, ali se trenutno eksploatiše samo jedno. U istom trenutku EU je stoprocentno zavisan od kineskog uvoza teških rijetkih minerala i metala, dok i SAD snažno zavisi od spoljašnjih lanaca snabdijevanja. Kina pritom drži oko 70 odsto globalne proizvodnje, što je 2024. godine iznosilo oko 270 hiljada tona.
Zlato budućnosti
Međutim, čak i ako Grenland ima „zlato budućnosti“, pitanje je može li on realno zamijeniti Kinu. Arktik je logistički brutalan, infrastruktura ograničena, a ekološki i politički uslovi teški. Dodajmo i to da je Grenland potencijalno bogat naftom i gasom, ali je istraživanje u velikoj mjeri zakočeno nakon moratorijuma iz 2021. godine. Ipak, starije procjene USGS-a za priobalne basene pominju do 17,5 milijardi barela nafte i 148 biliona kubnih stopa prirodnog gasa.
Kada se sve to stavi na papir, jasno je zašto je Trumpu lopata pala upravo na Grenland. Studija American Action Foruma procjenjuje da bi sirova geološka vrijednost poznatih mineralnih resursa Grenlanda, u teoriji, mogla premašiti 4 biliona dolara, ali da je realno iskoristiv tek manji dio – oko 186 milijardi dolara u današnjim tržišnim, regulatornim i tehnološkim uslovima. Economist je, gledajući privatni BDP i potencijalne poreske prihode, nudio okvir od oko 50 milijardi dolara. Financial Times je pominjao 1,1 bilion dolara, dok je New York Times dao raspon od 12,5 do 77 milijardi dolara. Tolike razlike nijesu slučajne, jer vrijednost Grenlanda nije „nekretnina s cjenikom“, već kombinacija resursa, bezbjednosti i geopolitike, uz ogroman diskont za stvarnu izvodljivost.
Trumpova ideja o direktnim isplatama Grenlanđanima, od 10.000 do 100.000 dolara po stanovniku, zamišljena je kao poluga za promjenu raspoloženja, ali ankete sugerišu da je takav pristup politički promašen. Istraživanje Verian Groupa iz januara 2025. pokazalo je da se 85 odsto Grenlanđana protivi napuštanju Danske i priključenju SAD-u, dok samo 6 odsto podržava tu ideju. Ni u Americi priča nije popularna, pa je YouGov u januaru 2026. zabilježio tek 8 odsto podrške upotrebi vojne sile za preuzimanje Grenlanda, uz 73 odsto protiv.
Proširenje odbrambene saradnje
Dansko tumačenje situacije takođe se mijenja. Ekonomista Jacob Funk Kirkegaard tvrdi da je Kopenhagen prešao s pasivnog ignorisanja Trumpovih izjava na aktivno sužavanje prostora za djelovanje kroz zakone, institucije i savezništva. Poenta više nije „pobijediti“ Trumpa u raspravi, već mu smanjiti manevarski prostor.
Tu se otvara i pitanje američkog Kongresa. Kirkegaard smatra da je Kongres nakon nedavnih događaja u Venecueli osjetljiviji na predsjedničko širenje ovlašćenja, a američki Senat je, kako se navodi, nedavno progurao mjeru o ratnim ovlašćenjima kako bi ograničio dalje vojne akcije bez izričitog odobrenja Kongresa. Svaka promjena statusa Grenlanda zahtijevala bi saglasnost Kongresa, a već i same prijetnje teritoriji NATO saveznika mogle bi narušiti povjerenje u Savez, što je crvena linija za dio američkih kongresmena.
Istovremeno, Danska može ponuditi nešto opipljivo bez diranja suvereniteta. Proširenje odbrambene saradnje i veći prostor za američka ulaganja u grenlandski rudarski sektor omogućili bi Vašingtonu jačanje strateške pozicije unutar postojećih okvira. Kirkegaard podsjeća da, prema odbrambenom sporazumu SAD-a i Danske iz 1951. godine, Vašington već ima široku slobodu da proširi vojno prisustvo na Grenlandu bez promjene suvereniteta. U tom scenariju Trump bi mogao rasporediti više američkih snaga, proglasiti pobjedu pred domaćom publikom i tvrditi da je „riješio problem“, ali bez stvarne kupovine.
A sama kupovina? Čak i kada bi neko želio ozbiljno da ponudi novac, to bi gotovo sigurno zahtijevalo budžetsko odobrenje Kongresa, što je teško progurati u izbornoj godini, uz slabu javnu podršku i pritiske zbog troškova života. U tom svjetlu, vrijednost Grenlanda nije pitanje „koliko košta ostrvo“, već ko kontroliše pristup Arktiku, ko obezbjeđuje kritične sirovine i gdje se završava saradnja, a počinje pokušaj kontrole.
